Miroslav Černošek prisjeća se telefonskog poziva kojeg je primio 20. prosinca 2016. godine. Nazvala ga je dvostruka osvajačica Wimbledona Petra Kvitova. Ispričala mu je kako je u stan pustila muškarca koji se predstavio kao popravljač bojlera.
Kad mu je okrenula leđa, stavio joj je nož pod vrat. U pokušaju da se obrani od njega jako je ozlijedila prste lijeve ruke, a kažiprst joj je ostao visjeti samo na komadiću kože.
Kaže da je sretna što je ostala živa. Liječnici su joj tada dali samo 10 posto šanse da će se nakon toga moći baviti tenisom, budući da je ljevakinja. No ona se na terene vratila samo pet mjeseci kasnije, osvojila osam turnira, i nastupala u finalu Australian Opena u siječnju.
"Uvijek sam znala da sam borac na terenu, no nikada nisam zapravo znala da sam i puno veći borac izvan terena", rekla je za BBC.
Ova 29-godišnjakinja nastupa i na ovogodišnjem izdanju Wimbledona i među favoritima je za osvajanje turnira.
Hello @Wimbledon - I’m back!
— Petra Kvitova (@Petra_Kvitova) 25. lipnja 2019.
Happy to tell you that my arm is improving and I just hit some balls on the beautiful grass for the first time 👍
I'm doing everything I can to be able to compete here but I'll make a final decision later this week. Fingers crossed! 🤞 pic.twitter.com/bvZmiknV8b
33-godišnji Radim Zondra u ožujku je osuđen na osam godina zatvora zbog napada, no negirao je optužbe i najavio žalbu. Novinari BBC posjetili su rodno mjesto tenisačice u istočnoj Češkoj Fulnek i razgovarali s ljudima koji su oblikovali "djevojčicu koja je biciklirala gradom sa reketima na leđima" a razvila se u jednu od najljubaznijih tenisačica.
Ljubazna djevojčica na biciklu s reketima na leđima
Češki drugi po veličini grad Prostejov, tipičan je miran, tih i siguran gradić. Zato ga je i Kvitova odabrala za život. U trenutku napada živjela je u prizemnom stanu u zgradi a jedina vidljiva sigurnost je slika koja prikazuje sustav video interfona.
U blizini je zid na kojem je grafitima napisana riječ "psihopat", a u sivoj betonskoj zgradi pored nalazi se trgovina s madracima, pub i kozmetički salon. Dio je to post komunističkog naselja.
"Nije to područje u kojem žive bogati ljudi, i ne bi očekivali da netko poput Kvitove tu živi. Tipičan kvart sa prosječnim zgradama. Oduvijek sam mislio kako je Prostejov jako siguran grad i svi smo se iznenadili da se tako nešto moglo dogoditi u tako mirnom, malom gradiću. Nitko to nije očekivao", rekao je Michal Cagala, novinar koji je izvještavao o tom slučaju.
Te 2016. godine u Češkoj je zabilježeno ukupno 5050 slučajeva nasilnih zločina (koji uključuju sve od tučnjave u pubovima do ozbiljnih napada). Zabilježeno je i 1630 pljački.
"Petra Kvitova bila je na krivom mjestu u krivo vrijeme", rekao je Černošek, voditelj teniskog kluna iz Prostejova koji je financirao početak njezine karijere, a i danas su ostali bliski.
A zapravo tada tamo ni nije trebala biti.
Stavio joj nož pod vrat, branila se silovito
U posljednji trenutak promijenila je planove i umjesto da u Brno otputuje sa Černošekom, odlučila ići sama. Dok se spremala na odlazak, netko joj je pozvonio. Bio je to muškarac koji je rekao da je došao popraviti bojler. Na sudu je rekla da mu je otvorila vrata jer je očekivala doping kontrolu.
"Tražio me da otvorim toplu vodu i u tom trenutku stavio mi nož pod vrat. Primila sam ga s obje ruke", rekla je svjedočeći video linkom kako ne bi morala gledati optuženog.
"Držala sam oštricu noža s lijevom rukom, izvukla sam ga, i pala na pod, a krvi je bilo posvuda", rekla je.
Rekla je napadaču da mora u bolnicu i pitala ga želi li novac. Dala mu je 350 funti, gotovo polovicu mjesečne plaće u Češkoj. Zatim je nazvala Černošeka.
"Bio je to šok. Kad me nazvala mislio sam da ima problema sa automobilom. Nazvao sam hitnu pomoć, policiju, i medije", rekao je.
Nazvao je i vodećeg profesora fizioterapeuta Pavela Kolara, koji je predložio da razgovara s kirurgom specijalistom Radekom Kebrleom. Černošekov vozač zatim je odveo Kvitovu do Kebrleove operacijske sale.
"Krvarenje ju je oslabilo no kako je bila jako hrabra nitko zapravo nije znao koliko je gadno dok nije došla u bolnicu. Da je krenula na put sa mnom, to se ne bi dogodilo", dodao je.
Operacija je trajala četiri sata, a liječnici su je upozorili da bi mogla čak izgubiti i prste i da bi to mogao biti kraj njezine karijere.
"Vidjeli smo na slikama kako joj jedan prst visi na niti kože, i mislili smo da ga neće moći spasiti. Pokazala je mentalnu snagu zahvaljujući kojoj se uz veliki talent kojeg je imala, uspjela vratiti, ponovno primiti reket", rekao je.
Tri dana nakon napada na konferenciji za novinare najavila je da će napraviti sve što može da se vrati na terene, a iako su joj rekli da će oporavak trajati najmanje šest mjeseci, već nakon pet, igrala je na Roland Garrosu.
Rehabilitacija nije prestajala čak ni za vrijeme večere.
"Svaku večer šest mjeseci ili godinu dana nakon, uzela bi jedan zalogaj tjestenine i nakon toga ruku ispružila nekome iz svog tima.I tada bi krenula masaža", kaže Černošek.
Još uvijek nema 100 postotnu pokretljivost ruke i ne osjeća ništa na vrhu kažiprsta i palca, ali njezina odlučnost da pobijedi nikad nije nestala. Oduvijek je bila odlučna, od samih početaka.
Otac joj je bio prvi trener
U Fulneku u kojem je odrastala u sasvim običnom naselju betonskih blokova svaki je dan bicklom odlazila na treninge. Njezina ruta od jednog kilometra vodila ju je preko glavnog gradskog trga na kojem je godinama kasnije ponosno pokazivala svoj trofej iz Wimbledona.
Njezin otac ju je trenirao do 15 godine, a u gradu su postojala samo dva terena. Sada su četiri uz klub kojeg je osnovala Kvitova.
"Ostali sportovi nisu bili mogući u Fulneku, i morala bi putovati. Htjeli smo da se bavi sportom pa smo odabrali tenis. Nikada nije rekla da ne želi ići, i nikada se oko toga nismo svađali. Bila je poslušno dijete", rekao je njezin otac Jiri.
Nikada nisu imali neke veliki ciljeve, kaže otac, i nikada nisu mislili da će biti toliko slavna.
"Ona je pravi borac i nikada ne odustaje. Zahvaljujući svom teškom radu i upornosti postigla je sve ovo", kaže.
Unatoč velikom uspjehu njezini roditelji i dalje žive u istom stanu, a prijatelji će reći kako su to skromni ljudi. Kao što će i na terenu reći za njihovu kći.
"Sjećam je se kako se vozila na biciklu kroz grad sa šest reketa na leđima i sa ocem. Mogli ste tada vidjeti da će postati prvakinja. Igrala sam mješovite parove s njezinim ocem. I nismo često gubili. Ne prihvaća poraz tako lako", rekla je Gabriela Klabackova.
Cijeli je grad šokirala vijest o napadu, no nikoga nije iznenadilo njezin povratak jer kako kažu "ona je češki lav", životinja koja se nalazi na njihovom grbu. U gradu je smatraju herojem, a djeca uzimaju zemlju s terena samo kako bi mogli reći da je to teren na kojem je igrala.
Zovu je češki lav a njezine mečeve prati cijeli grad
Kada igra u finalu njezine mečeve gleda cijeli grad, na velikim ekranima postavljenim na ulicama, i u kafićima. Pratili su i osvajanje prve titule na Wimbledonu 2011. godine i finale na Australian Openu u siječnju. U tom je trenutku bila je druga igračica svijeta, no zbog ozljede ruke propustila je neke turnire, a trenutačno je šesta igračica na WTA ljestvici.
Valova koja vodi lokalni muzej jedna je od velikih obožavatelja Petre Kvitove, i često je prati na turnirima s velikom zastavom i natpisom Pojd, frazom koju sama Kvitova sebi govori za vrijeme mečeva. U gradskoj crkvi sv. Josipa bili su izloženi njezini trofeji 2015. godine, koje je tjedno pogledalo 1000 ljudi, što nije loš rezultat za grad u kojem živi 3000 ljudi.
I see you @JJlovesTennis 😁@MutuaMadridOpen pic.twitter.com/eyECk0rUo5
— Petra Kvitova (@Petra_Kvitova) 8. svibnja 2019.
U gradu žive njezini roditelji i jedan od starije braće, Libor, koji je zamjenik ravnatelja njezine stare škole i trener u teniskom klubu. Njoj samoj važno je da uvijek ostane "Petra iz Fulneka", no njezin je talent ubrzo prerastao grad u kojem je živjela.
"Bilo mi je teško kada sam imala oko 15 godina. Igrala sam samo sa svojim ocem u Fulneku, i bili smo skupa 24 sata dnevno", rekla je.
U Prostejov je odlazila nekoliko dana tjedno, no sa 16 godina prihvatila je ponudu kluba za privatnim trenerom, smještajem, teretanom, fiziom, 17 terena.
"Mom ocu to nije bilo lako. Više nije bio moj trener, no i dalje je imao važan utjecaj na mene i moju igru. Bilo je to jako teško razdoblje, ali smo ga prošli i to jako dobro", kaže.
Odrasla je tada sa 16 godina, reći će oni koji su s njom radili, i suprotstavila se svom ocu.
"Rekla mu je prestani se miješati, radit ću onako kako mi trener kaže", kaže Černošek.
Njemu će Petra biti zahvalna jer joj je pokrenuo karijeru, dao novac za odlaske na turnire.
"Obožavatelj sam svakog češkog igrača, no Petrin sam najveći fan", kaže.
Slavio je s njim osvajanje Wimbledona, ali i tugovao zbog izgubljenog finala Australian Opena.
"Mogla je dobiti taj meč. Nikada ju nisam vidio da je plakala kao nakon tog finala", rekao je.
Na terenu i izvan njega napad ju je promijenio.
"Cijeni male stvari i više nego sam to prije napada. Uvijek sam se tvrdila uživati u životu, no mislim da sada u njemu uživam puno više. Opuštenija sam, a možda i na terenu. Ne birnem se oko malih starvi ili malih problema. Uživam s obitelji i prijateljima", kaže.
Postala je opreznija, kažu prijatelji, i naučila reći ne.
"Loša je stvar što se moje povjerenje u muškarce, pogoršalo. Često se sjetim tih slika kada sam negdje sama i nešto se događa. Nekad se bojim ljudi oko sebe, gledam iza sebe, i hodam brzo kako bih stigla do sigurnog mjesta. Napad mi je promijenio perspektivu, i sretna sam što sam živa. Bilo je to nešto što nisam ni mogla zamisliti da se može dogoditi. Za samo nekoliko sekundi život vam je na totalno drugom mjestu, sada sam toga svjesna. Pokušavam živjeti 100 posto", kaže.
