Life
19754 prikaza

"Muž mi sprema sačekušu kad izađem iz sigurne kuće"

Nasilje u obitelji
Thinkstock
U naredna dva tjedna donosimo potresne priče Hrvatica, čiji slučajevi ukazuju zbog čega je potrebno ratificirati Istanbulsku konvenciju

Mi smo se upoznali krajem 2006., i sve je bilo super, čak smo se 2010. vjenčali i dobili prvo dijete, međutim 2013. se nešto počelo mijenjati – ja i danas ne znam zašto. Bio je na terenu, a kada se vratio kući rekao je da je načuo da ga ja s nekime varam. I onda me udario. Tu su stvari počele, a tu sam ga prvi puta i prijavila – kaže Karolina (pravo ime poznato redakciji) koju intervjuiram u jednoj sigurnoj kući u Slavoniji, a koja sa svojim bivšim suprugom Branimirom ima troje djece.

- Uspjela sam tada izaći iz kuće, jer je on otišao u drugu prostoriju. Otišla sam kod njegovih roditelja, a nasilje je prijavio njegov brat. Dobio je uvjetnu kaznu za prvi prijestup i ja sam nekako preko toga prešla, ali je uskoro krenulo ponovno. Udarao me, slomio mi je nos, međutim ja sam opet ostajala. Uvijek sam se pitala zašto žene ne prijavljuju nasilje, međutim kada se meni počelo dešavati shvatila sam da to nije tako jednostavno – kaže Karolina koja je preko maltretiranja prelazila radi djece.

Kaže kako je nasilju često kumovao i alkohol. Redovito je odlazila iz kuće i odlazila u duge šetnje kako bi on zaspao, a ona ne bi pokupila batine. Sutradan bi se Branimir ponašao kao da se baš ništa nije bilo.

Zlostavljana žena ISTANBULSKA KONVENCIJA Life "Muž me doveo do bankrota i vikao po ulici da sam kurva"

- Jedan se period oko Božića i Nove godine primirio, iako sam ja osjećala da to nije to. Ja sam se njega jednostavno počela bojati, bojala sam se i otići. Usadio je u mene strah. Nakon faze fizičkog maltretiranja krenulo je psihičko zlostavljanje. Mene je bilo strah otići u trgovinu da ne bi bilo ispada – kaže Karolina čiji je muž nevjerojatno naglo mijenjao raspoloženja i emocije. Zabranjivao joj je ponekada da razgovara s ocem ili bakom, nije smjela niti na kavu sa sestrom.

- Moja obitelj se nije htjela miješati previše, a njegovi roditelji su probali ali bez uspjeha. Trajalo je to do 2017. kada sam ja rekla "dosta" – kaže Karolina koja je samo jedan kratki period radila u pekari.

Branimir bi dolazio na taj posao te s njom proveo cijelu smjenu, tako da je jedva dočekala otići od tamo.

- Bio je ludo posesivan. Ali ja sam i dalje mislila da će ga razgovor promijeniti. Svi smo ga upozoravali na problem s alkoholom, ali on to nije htio prihvatiti nikada. Radi tog odnosa sam izgubila kontakte s ljudima s kojima nisam trebala, za koje mi je danas žao i koje nikada neću vratiti. Nisam imala prijatelja, a sa sestrom sam mogla pričati samo kad njega nije bilo – kaže Karolina koja je i dalje u kontaktu s roditeljima bivšeg supruga koji je posjećuju i stalo im je do unučadi.

Branimir više ne komunicira niti sa njima niti sa sestrom i bratom, otpisao ih je sve.

- Voljela bih da je završilo drugačije, ali otišla bi mi glava da nisam. Tu noć kada sam otišla njega nije bilo kod kuće. On je bio na terenu i kada se vratio jako me pijan udario u glavu. Prijetio se i gađao me stvarima, a djeca urlaju od užasa. Najmlađu sam uzela na ruke, uzela telefon i nazvala policiju te rekla "ili ga vi vodite, ili vodite mene" – kaže Karolina.

Zlostavljanje žena u obitelji Zlostavljanje žena Life "Oteo mi je dijete, a mene bi najradije ubio"

Branimira su odveli na trežnjenje, napravili zapisnik, a kasnije je išao na sud. Sutradan na sudu je sudac u Vinkovcima, usprkos 3 ili 4 prijave koje su stajale ispred njega, i to ne samo Karolinine već i od Branimirovog brata i oca, dosudio 300 ili 500 kuna kazne i godinu dana uvjetno. Sudac mu je, kaže Karolina, čak rekao kako "ima sreće jer mu je danas dobar dan".

- Ponovila sam u izjavi kakvo je nasilje u pitanju međutim bezuspješno. On se nakon toga vratio kući i, kao što možete zamisliti, situacija je tih tjedan dana dok nisam pobjegla bila izrazito napeta. Nisam spavala, nisam jela, nisam imala snage niti živaca. Čekala sam priliku da ode i da mogu klisnuti, pa makar bez stvari, samo da pokupim djecu – kaže Karolina koju je Branimir često nagovarao da dječji doplatak prebaci na njega.

Te subote on je trebao otići gledati kuću u koju se obitelj, navodno, trebala preseliti, no umjesto toga je otišao u birtiju i preko telefona joj se rugao i davao na znanje "kakva je budućnost čeka".

- Nazvala sam sigurnu kuću da vidim što moram učiniti. Nakon što su me one uputile nazvala sam policiju i rekla "dođite po mene jer ja ne smijem dočekati da se on vrati". Čitavo sam vrijeme stajala s djetetom u naručju ispred prozora te strepila da dođu prije no što se on vrati. Policajci su me, kada u došli, pokušali smiriti. Rekla sam im da nemam kod koga ići i neka me voze u sigurnu kuću. Došla je i socijalna radnica, ja sam na brzinu spremila torbu s osnovama osnova i onda sam se našla ovdje – kaže Karolina koja je od tada u sigurnoj kući.

Odonda je, kaže, predala papire za razvod i pokušala sve rješiti sporazumno preko socijalne skrbi.

- Oni su to jako rastegnuli, ja sam papire predala krajem 4. mjeseca, na prvom razgovoru sam bila u 5. mjesecu. Riješenje su mi poslali tek u 9. mjesecu. Žena iz socijalne skrbi je maksimalno rastegnula sve i maltretirala me sa svojom ideologijom i uvjerenjima – kaže Karolina koju su uporno iz Centra za socijalnu skrb "poticali" na to da se sa suprugom "pomiri", a radnica socijalne skrbi s kojom je ona radila je, kaže, poznata po tome da staje na stranu muževa te stalno žene sili na "pomirdbu", kakva god da je povijest sukoba.

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 1/2
  • Avatar Zlata Barbalic
    zelda 14:40 15.Ožujak 2018.

    Zašto te žene u početku ne vide da to nisu osobe s kojima treba imat toliko djece i zašto si same ne osiguraju egzistenciju, nego radije biraju ovo,ženu bez posla i izdržavanu,muškarci u biti preziru..

  • nebitniste 11:15 15.Ožujak 2018.

    Današnje žene, posebno one iznad 40 godina, same su si krive što žele biti žrtve nasilja. Veći dio njih vole biti prebijene, zato što ih je to učila tradicija. Zlo se prenosi iz generacije u generaciju. Prije je bilo normalno ... prikaži još! da se u obiteljima svi biju, vrijeđaju i prijete. Nažalost, veliki dio te generaciji ušao je u 2018. godinu, tj. u posljednje moderno vrijeme, gdje odgajaju većinu djece isto tako.