Monsinjor, koji je vodio školu, "izišao mu je u susret" rekavši mu da ne mora ništa reći roditeljima. "Kad budeš izliječen, ionako nećeš morati ništa im govoriti", rekao mu je. Tako je Gavinsa preuzeo psihijatar dr. Hugo Milne, čovjek koji će poslije postati ozloglašen po svojoj procjeni da je serijski ubojica Peter Sutcliffe iskren kad je rekao da ga je na zločine "pozvao sam Bog". Gavinsa je ispitao za ime dečka, koliko je imao veza, kako se Gavins osjećao u vezi katoličanstva i obitelji.
Ispalo je da je prva seansa elektrošokovima zakazana za prvi dan ispita. Naredili su mu da se svuče, posjeli su ga u stolac ispred dva ekrana, vezali ga. Na jednom ekranu su prikazivali muškarce, na drugom žene, neke odjevene, neke gole. "Rekao mi je: 'Kad ugledaš sliku muškarca dat ću ti elektrošok, kad ugledaš ženu, neću.'" U ruku mu je dao i prekidač, rekavši mu da njime može isključiti struju. Ali mu nije rekao da prekidač neće raditi uvijek.
Čak mu je skinuo gaćice kako bi vidio ako Gavinsu pobjegne erekcija. Što je upravo suludo, jer tko bi se mogao uzbuditi u takvim uvjetima? Za probu mu je dao prvi udar struje. "Jebemtiiiii!!!", zavikao je Gavins kako bi opisao kakav je to bio osjećaj. Rekao je psihijatru koliko ga je jezivo zaboljelo. "Odgovorio je: 'To je i namjera.'" I onda je krenulo u polumraku. Svaki šok trajao je po nekoliko sekunda.
"Takvu bol nisam osjetio nikad ranije. Pokušavaš odmaknuti ruku od toga, ali ne možeš jer si svezan", opisivao je Gavins, pokazujući trzanjem ruke kao da je još uvijek svezan. Nije više imao pojma ni što mu se događa. Agonija je prešla u potpunu zbunjenost kako su šokovi nalijetali. Očajnički je stiskao prekidač. Ispalo je da je tako dizajniran da radi tek svaki peti put. Bol bi prestajala kad bi mu prikazali ženu.
Ali nije to bilo nikakvo olakšanje, jer bi imao vremena samo za pribrati se za osjetiti očaj i paniku pred novim udarom boli jer je znao da slijedi slika muškarca i još jedan šok. "Znaš da ćeš dobiti novi udar struje i da ne možeš učiniti baš ništa." Trajalo je to sat i 20 minuta. Ispalo je da ne može pisati testove, a monsinjor mu je rekao da ih ne može odložiti. Počeo se tijekom seansi elektrošokova isključivati, refleksno primjenjivati mentalnu samoobranu udaljavanja od onoga što mu se događa.
To će mu se nastaviti događati cijelog života. Stigao je vidjeti Stephena još jednom prije nego što je ispalo da je pao sve ispite osim jednog, što mu nije bilo dovoljno za bijeg u Exeter. Zbog toga je nastavio s užasnim terapijama sve do jeseni kako bi mogao polagati ispite. I jednog dana, umjesto da ode na dozu redovnih mučenja, otišao je do Stephenovih roditelja koji su rekli da ne znaju gdje mi je sin. I dok se vraćao pješice, uz njega se zaustavio automobilom jedan od svećenika.
Očito su ga nazvao Stephenovih roditelji. Svećenici u školi su znali da je trebao kod psihijatra i ovaj ga je pokupio i odveo u bolnicu. Tog dana nije dobivao šokove, nego ga je dr. Milne samo ispitivao. I to detalje o ljubavi prema Stephenu. Već na sljedećoj seansi doznao je i zašto. Odveli su ga u prostoriju samo s krevetom, polegli ga, vezali, a dr. Milne ga je ispitivao. Kad bi ga pitao da zamisli nešto homoerotsko, a ovaj rekao da je zamislio, udario bi ga šokom.
Ako bi odbio, svejedno bi ga udario. Isto je bilo i s pitanjima o Stephenu. Dali voli Stephena? Ne, odmah šok. Ako bi rekao da, svejedno bi dobio šok. I usred svih tih mučenja, jednog je snježnog dana imao i tu tragediju da je Stephena ugledao kako izlazi iz autobusa, kako se pokliznuo i pao taman da na njega naleti automobil koji mu je prešao preko glave. Urlao je od boli, ali nije smio do njega niti u tom trenutku. Samo je pao u snijeg. Naravno da uslijed tortura nije mogao položiti ispite. Ostao je u gradu.
Umjesto na fakultet, ostao je raditi u tvornici. Zadnji put kad je razgovarao s ocem bilo je kad mu je rekao: "Ti nisi gay." Objasnio je da mu je time uništio riječ koju je volio. Više nije šutio. Učlanio se u prvi aktivistički gay pokret. U pubu se jednom prilikom pojavio u majici "Drago mi je što sam gay". Uništen i emocionalni i psihički postao je ekstremno promiskuitetan. 1977. napokon je našao nekoga s kim je bio u vezi. No, i to je propalo kad ga je usred seksa nazvao Stephen.
Stvari su se pogoršale kad je, napredujući u tvornici, došao na uredsko mjesto. Više nije radio rukama i stalno su ga proganjale misli o Stephenu. Namjerno je dao otkaz i zaposlio se na željeznici, na popravljanju kamenih zidova. "Otkrio sam da tada mogu misliti samo na kamenje." Slijedila su desetljeća u kojima je stao patiti od kroničnih bolova, od fleševa, PTSP-a prouzročenog torturom. U nekoliko navrata pokušao je samoubojstvo. 1998. konačno je doživio slom živaca.
Uslijedile su terapije kojima su mu liječnici pomogli da prihvati smrt Stephena, koliko god mu je dalje nedostajao. 2010. je uslijedio novi slom živaca, samo što je ovaj put konačno otkrio kroz što je sve prolazio. Psihijatrica Shirley je postala prva osoba nakon Stephena kojoj je mogao sve otkriti. Krenulo je mučno razotkrivanje svega što ga je mučilo desetljećima. I onda je shvatio... On uopće nije niti vidio Stephenovu smrt!
Naprosto su ga toliko izmučili elektrošokovima da su tijelo i um u totalnom ratu doveli do toga da je um izmislio tragičnu smrt. Pronašli su da je na isti način izmrcvareni tinejdžer iskonstruirao pet ili šest sjećanja na Stephena. Gavins je oživio. Odmah je krenuo tražiti Stephena, da bi našao da je njegova ljubav iz mladenaštva stradala u automobilskoj nesreći 20. listopada 1983., 11 godina kasnije nego što je Gavins mislio.
Otada se njegov PTSP popravlja, koliko god je jasno da se neke stvari više nikada neće moći popraviti. Nadao se da će mu se netko ispričati za mučenja; Kraljevsko društvo psihijatara, Katolička crkva, ali nije nitko. Proganjaju ga strahovi da će netko opet početi uvoditi elektrošokove za "liječenje homoseksualnosti".
U Velikoj Britaniji danas postoje bogate i utjecajne kršćanske skupine koje to i zagovaraju. U SAD-u su se pojavile srodne metode. A u Kini je dokumentirano da su se ovakve torture homoseksualnih osoba pomoću droga i električnih udara primjenjivale i 2015.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Strašna tragedija. Uništen čovjek. A koliko je takvih tragedaija bilo....
u to vrijeme su svi liječnici pa i oni koji nisu bili katolici, elektrošokove smatrali vrhom medicine. sjetite se "leta iznad kukavičjeg gnijezda". rusi ne bi bili rusi da nisu otišli korak dalje - opredjelili su se za lobotomiju, jednostavno ... prikaži još!o ti izrežu mozak i više nisi za ništa, a kamoli za istospolni seks. : -)