Udovica kralja Georgea V, kraljica Mary umrla je 1953. godine, a šest godina kasnije objavljena je njezina biografija autora Jamesa Pope-Hennessyja koji je iscrpno intervjuirao članove kraljevske obitelji, nekadašnje zaposlenike i obitelji bliske ljude. Na žalost, iz knjige je maknuo neke od najinteresantnijih, a najkontroverznijih, detalja znajući da neće proći cenzore.
Dio donosi britanski tabloid Daily Mail.
"Vojvoda od Windsora je, na prvi pogled, mnogo manje malen i delikatan no što su me uvjeravali, ne izgleda kao lutka u izlogu, već kao osoba normalnih proporcija.
Ima očeve oči i, čini mi se, njegov način gestikulacije i manirizme. Pio je mlijeko koje je vojvotkinja nazivala "ono za čir". Moram napomenuti da je ona u cjelini glupa žena, sa malenim mozgom, jako puno dobre volje i žestokom moći koncentracije.
Kao i ova njezina kuća u Parizu, nevjerojatno je Amerikanka, a vrlo specifično, prava južnjakinja, ponekad sam se osjećao kao da sam u Montgomeryju, u Alabami, samo je nedostajala viseća mahovina sa stabala.
Ona je jedna od najneobičnijih žena koje sam ikada vidio. Sva je ravna i šiljatih uglova. Kao da je napravljena za srednjovjekovnu igraću kartu. Njezina su ramena malena i visoka. Ima monumentalno veliku glavu i uvijek dva ista izraza lica - iščekivanja ili odobravanja. Goleme, venama prešarane oči, obojene usne i kanibalske zube.
Golema se čeljust stisne jedino kada se spomene ime njoj nimalo drage kraljice majke (Mary).
I moja je soba, u preuređenim stajama, krcata svime što si čovjek može poželjeti. Samo kupaona izgleda kao trgovina parfemima. Vojvoda sa vrtlarima, iako su Francuzi i Španjolci priča na njemačkom, jer je to jezik na kojem se, osim na engleskom, najbolje snalazi.
Moja je majka mrzila selo, govorio bi mi Vojvoda. Pričao je kako je kraljica Mary za sebe uvijek govorila kako je djevojka iz grada, rođena u Londonu. Odlasci u Sandringham i Balmoral bili su joj napor.
Pričao je i kako je kralj bio nevjerojatno odriješit i grub prema svojoj supruzi, tako da je ponekada ona znala otići od stola.
Stalno se pije čaj, iako ga Wallis mrzi, ali neprestano dotače suprugu. Usput priča kako joj je žao što djevojke Elizabeth (današnja kraljica) i Margaret odrastaju okružene ljudima koji im nisu niti u stanju pošteno izglačati i premjeriti odjeću.
Za večeru se, iako nema drugih gostiju osim mene, svi sređujemo. Nose se odijela, najbolje cipele, uske haljine i dragulji. Nakon toga Vojvoda mi pokazuje svoje papire, posebno one iz 1936.
Posebno mi pokazuje pismo u kojem ga majka, kraljica Mary, moli da svoju abdikaciju ne proglasi preko radija.
Ona nikada nije razumjela moju situaciju jer ona nije bila zaljubljena u mog oca, ne stvarno, ne kao ja u Wallis, govorio bi mi.
Svi ti silni papiri, kada bi se godinama kasnije objavili, dali bi kompletnu sliku kaosa abdikacije. Smrtno ozbiljne prepiske ministara, moljakanja članova obitelji, savjeta prijatelja, sve zatvoreno u limenu kutiju s kraljevskim žigom.
Moja je majka u svemu tome bila moralna kukavica, govori mi Vojvoda o tome kako nikada otvoreno ni o čemu nije htjela razgovarati. Uvijek je izbjegavala diskusiju.
Navečer smo opet svi bili zajedno uz koktele i večeru. Wallis i ja smo sjedili u uglu sobe i ona se nije snebivala govoriti mi o tome, baš kao i Vojvoda neki dan, kako su se u Engleskoj prema njima loše, odvratno i hladno ponijeli."
