M. Lilić: Ovako sam pripremao "Umro je drug Tito" za TV

Ostanem sjediti, režiser me drži u kadru i dodam što mi je prvo palo na pamet: "Poštovani gledatelji, od ovog trenutka Jugoslavenska radiotelevizija započinje emitiranje izvanrednog programa."

Režiser Mišo Davidović držao me još 10-ak sekundi u kadru i otišao kamerom na Titovu sliku. Tako je to kad vlada uzbuđenje. Ne samo da nisam obukao crne hlače nego samo pod onim stresom obukao sako Vlade Fučijaša… I krenulo je… Prilozi, emisije… Inzistirao sam na tome da u početku emitiramo nekoliko priloga od 3 do 5 minuta s fotografijama Tita uz glazbu. Počeli smo, naravno, onom Đorđa Novkovića Druže Tito, mi ti se kunemo, u izvedbi odličnog Zdravka Čolića.

On je Azra Life Štulić: Tito je bio sjajan! Boli me k**** vole li ga

A zatim emisije, uključenja iz Kumrovca, drugih gradova Hrvatske, Jugoslavije, reagiranja svjetskih TV postaja, od kojih su mnoge prenosile sliku mene kako čitam vijest. Sve je išlo po planu, bez nervoze, panike, na Televiziji nije bilo nikakva dodatnog osiguranja, svi su bili u šoku i tužni… Glupo bi bilo govoriti da nisam bio tužan, iako sam tu vijest očekivao kao i svi, ali sad kad je konačno sve gotovo kad je o poslu riječ – zašto ne otići popiti...

Javim ja Dragi da nas čeka i u dva poslije ponoći zatvorimo birtiju. I pili smo. Ja nakon puna četiri mjeseca. Napravljeni su deseci emisija, napisane stotine tekstova…

Od svih slika, osobno me se najviše dojmila scena kad su narodni heroji uz odar odavali počast svom vrhovnom komandantu, trostrukom heroju… Tu su svi živi, a među njima i komandant Prve proleterske brigade Koča Popović, koji je imao zahlađene odnose s Titom. Svi su postrojeni u stavu mirno i čekaju naredbu svog komandanta. Ali nje nema. Muk, tišina...

Tekst o toj počasnoj, ali i potresnoj straži narodnih heroja osobno sam napisao i pročitao i smatram ga jednim od najemotivnijih u karijeri. Ispred studija me dočekao generalni direktor Franko Winter, vidno potresen i sa suzama u očima. Televizija Zagreb u režiji Angela Miladinova napravila je impresivan prijenos dolaska Plavog vlaka i oproštaja s Titom na Glavnom kolodvoru. Program je bio odlično osmišljen s oproštajnom pjesmom Fala, kako i priliči Zagrebu i Hrvatskoj. Sve je ostalo poznato.

TV Zagreb dala je za izravni prijenos pokopa u Beogradu sva svoja reportažna vozila, inženjere, tehničare i režisere… Skup državnika bio je impresivan, kao i cijeli oproštaj. Svi su mu se došli pokloniti! To je ostavilo snažan dojam. Na pogreb su došli gotovo svi lideri tadašnjeg svijeta. Bio je to najveći državnički sprovod dotad.

U pripremi objave te vijesti, možda najznačajnije u poslijeratnoj Jugoslaviji, zbilo se nekoliko zanimljivih događaja. Kad smo, nekoliko dana prije Titove smrti, prema priopćenjima liječničkog konzilija vidjeli da je Titu sve gore, poslali smo ekipu reportera u Kumrovec.

U ekipi su bili Vanja Sutlić, tada zamjenik urednika Informativnog programa, i Branko Lentić, autor odličnih dokumentaraca i bivši direktor programa Televizije Zagreb. Trebali su otići Titovim susjedima u Kumrovcu, razgovarati s njima, rođacima itd. No, netko je policiji dojavio da su reporteri tamo i da se vrzmaju oko Titove kuće. Iduće jutro, baš sam bio krenuo na kolegij u 10 sati, evo policije: "Druže Liliću, moramo privesti vas i druga Vanju Sutlića."

"Vozite vi Sutlića! Ja ću doći za vama čim završim kolegij."

Radko Polič Kultura "Potukao sam se s Batom kad je veličao Miloševića"

Direktor Gobac u čudu je gledao kako Vanju odvode dva policajca: "Kud će ovaj? Tko su ovi?" Na policiju sam došao oko 11 sati. Čim su Sutlića odveli u policijsku postaju, nazvao sam Branka Puharića u CK. On je intervenirao kod Milutina Baltića i Milke Planinc, i to baš u vrijeme kad sam i ja bio u policiji na saslušanju.

Policija k'o policija: "Što su vaši novinari radili u Kumrovcu?"

"Ja sam ih poslao."

"Zašto?"

"Pa da budu tamo i naprave reportažu ako Tito eventualno umre. Nisam, naravno, rekao "kad Tito umre" nego "ako eventualno umre".

"Kako ste vi to mogli znati?"

"Radim u koordinaciji i dogovoru s članom Predsjedništva CK, drugom Brankom Puharićem, koji je zadužen za informiranje."

Policajac se nije dao impresionirati: "Kako vi to možete! Pa vi uzbunjujete narod!"

Uglavnom, to je bilo mučno iskustvo. Branko Lentić, kojeg su u 6 ujutro priveli iz stana, proveo je na policiji nekoliko sati, Vanja Sutlić oko dva sata. Onda su nas sve pustili, naravno nakon intervencije iz CK.

Iz današnje perspektive, siguran sam da je Televizija vrlo profesionalno popratila taj događaj – od ispraćaja Plavog vlaka iz Ljubljane, preko izravnih javljanja u eter do prijenosa sprovoda. Izvanredni program trajao je oko pet dana. Uglavnom, 90 posto programa popunili smo prikazujući dokumentarne i igrane filmove o Titu.

Televizija Beograd nije htjela preuzeti našu objavu vijesti. Oni su je emitirali 30-ak sekundi poslije nas. Pročitao ju je Miodrag Zdravković, odličan spiker iznimnoga glasa. Sve europske televizije, od Austrije, BBC-a, Njemačke, Švedske – njih tridesetak – prenijele su tu vijest. Svijet je bio iznimno zainteresiran. I na Euroviziji su objavili kako čitam vijest o Titovoj smrti s velikim naslovom "Tito je mrtav". To je na mene ostavilo snažan dojam.

Šokantno Top News "Tito, Papa i ja dogovorili smo zapadne granice Hrvatske"

Tita nikad nisam osobno upoznao iako sam bio u njegovoj blizini, ali sam ga apsolutno uvažavao kao predsjednika Jugoslavije i Saveza komunista. O njemu se može reći toliko toga dobroga, jer je učinio puno pozitivnih stvari za zemlju. Naravno, može se reći i lošega, ali to ostavljam povjesničarima.

I tako – ode Tito preko Romanije, kao što je napisao veliki intelektualac, mudar čovjek i književnik Miroslav Krleža.

Nakon svega, nama je najvažniji i najteži zadatak bio kako polako program vratiti u normalnu shemu, početi sa svakodnevnim životom.

(Odlomak iz knjige "Bez reprize", autobiografija Miroslava Lilića)