Bilo je to 21. prosinca 1968. godine. Mjesto radnje Cape Kennedy, Florida. Glavne zvijezde, članovi Apollo 8 misije - Frank Borman, Jim Lovell i Bill Anders.
Bio je to drugi let s ljudskom posadom i prvi sa zadatkom ulaska u mjesečevu orbitu. Prilikom lansiranja prvi puta je korištena raketa Saturn V, najmoćniji stroj ikada izgrađen. Kako je tada rekao BBC-ev komentator astronauti su tada sjedili "na golemoj bombi".
I imali su razloga za zabrinutost. Tijekom prijašnjih testiranja (bez posade) sile su bile toliko jake da su mogle ubiti onoga tko je bio unutra. Iako je raketa nakon toga bila modificirana, Bormanova supruga sa zabrinutošću je pratila lansiranje budući da su joj poručili kako su mu šanse 50/50 da preživi misiju, piše BBC.
Bila je to prava kocka.
"Bila je to jako odvažna odluka. Svi su u agenciji znali kako je to jako riskantna misija koja je dobila niz kritika, ponajviše od britanskog fizičara Sir Bernarda Lovella", rekla je Teasel Muir-Harmony, kustosica iz National Air and Space Museuma iz Washingtona.
No plan ove misije Apollo 8 nikada nije bio tako ambiciozan, barem ne u početku. U orbiti je trebala biti sonda, no kako nije završena na vrijeme, odlučili su se na posadu. A nakon što je CIA upozorila kako bi Sovjeti mogli pokušati nešto slično, odlučili su se na akciju.
"Svi zaboravljaju kako cilj Apollo programa nije bio svemirsko putovanje ili otkriće, već je to bila pobjeda, pobjeda u bitki, u ratu, između ratnika Hladnog rata", naglašava Borman.
On osobno, bivši pilot vojnih zrakoplova, nakon samo četiri mjeseca intenzivnih treninga, ipak nikada nije sumnjao kako će misija uspjeti.
Dok govorio o trenucima lansiranja prisjeća se kako je bilo jako teško disati, i gotov nemoguće kretati se. Oči su mu se, kako kaže, potpuno smanjile i stisnule pa je i slabo vidio. Nakon osam minuta bili su u orbiti. Nakon putovanja po orbiti, dva dana kasnije i 402.000 kilometara dalje, na Badnjak, ušli su mjesečevu orbitu.
"Mislim da smo upalili motor oko četiri minute kako bi usporili i ušli u orbitu. Skoro pred izlaskom spustili smo pogled prema dolje i ugledali Mjesec", kaže Borman.
Ovaj trojac prvi su ljudi na svijetu koji su vidjeli tamnu stranu Mjeseca, onu stranu koja se rijetko vidi.
"Ništa što sam do tada naučio nje me moglo pripremiti na taj prizor, prizor mjesečevih kratera i površine prepune rupa, ostataka vulkana. Bio je to jako zanimljiv prvi pogled na drugačiji svijet", naglašava Borman.
"Kontrast između tog uništenog Mjeseca i Zemlje prepune života, prekrasno plave i zelene, bio je nevjerojatan. Zemlja je bila jedino mjesto u svemiru s bojom", rekao je Borman.
Bila je to misija koja je testirala ljudsku inovativnost i hrabrost astronauta kojima je postala i snažno emotivno iskustvo.
"Prije leta rekli su Bormanu kako očekuju da će milijardu ljudi tog Badnjaka pratiti njihovu misiju i slušati prijenos. Upozorili su ih da kažu nešto primjereno", kaže Muir-Harmony.
No čini se kako im taj zadatak nije bio lak.
Pomogao im je ratni izvjestitelj Joe Layton.
"Koliko sam shvatio on je bio budan cijelu noć i pokušavao smisliti što da napiše, sve dok mu supruga nije rekla zašto jednostavno ne bi počeo od početka", rekao je.
Tako je i bilo.
Dok su u njih bile uperene oči cijelog svijeta, počeli su čitati iz Knjige postanka.
"Na početku...", započeo je Anders. Borman je završio sa "laku noć, sretno i sretan Božić. Bog vas blagoslovio, sve vas na dobroj Zemlji".
Mislili su kako je to najbolji početak njihovog govora zbog bezgraničnog Svemira, puno veći od njih samih, kako kaže Borman.
"Previše je uređeno i golemo da ne bi bilo riječ o nekoj božjoj kreaciji", naglasio je.
No misija nije završila na tome, a na Božić su napustili mjesečevu orbitu i krenuli prema Zemlji. Obavijestili su ih i da im je stigao Djed Božićnjak. Dobili su poklon posebno dizajniran za njihove potrebe, puricu sa umakom, posebno zamotanu u vrpcu otpornu na vatru.
Na zemlju su se vratili 27. prosinca nakon šest dana kako su ju nazvali, savršene misije.
"Apollo 8 nije samo bio odličan znanstveni i inženjerski uspjeh, već je i proširio granice našeg iskustva, utjecao je na način na koji doživljavamo i cijenimo Zemlju i naše mjesto u svemiru", naglašava Muir-Harmony.
Sada 90-godišnji Borman u svom 'ratničkom duhu' reći će kako mu je drago što su u toj bitki pobijedili.
"Bit ću iskren s vama, ne razmišljam puno o nasljeđuju Apolla 8. Nakon što je Apollo 11 bio uspješan, nisam više imao interesa za program. Priključio sam se borbi u Hladnom ratu, u toj bitki iz koje smo izašli kao pobjednici", naglašava Borman.
