"Ti si, bre, Martiću jedan običan prometnik i zato nemoj nama ovdje pričati o nekakvoj taktici, nego se vrati u Knin i nastavi regulirati promet", poručio je Arkan Martiću.
Ovaj mu je odmah uzvratio:
"A tko mi to kaže. Kriminalac koji si je umislio da je nekakav komandant. Što je, nema ovdje diskoteka ni kafića gdje ti i tvoji možete da se kurčite. Ovdje se malo i puca. "
Nakon toga Arkan je skočio i poletio prema Martiću. Ovaj je odskočio sa stolice i uzmaknuo prema vratima. Dvojica iz Martićeva osiguranja krenuli su prema Arkanu, a Legija prema njima. Dvojica zločinaca su se psovali preko osiguranja dobrih desetak minuta. Sve to je, navodi Ulemek, dovelo do toga da se Arkan vratio u Srbiju.
"Moram se vratiti u Beograd. Stigla je hitna poruka i rečeno je da odmah napustim ove krajeve jer je Martić napravio plan da me ubije negdje na bojišnici. To bi trebalo biti kao pogibija u borbi. Što me tako gledaš, rekao sam ti da je to jedna p... pandurska. Samo, mislim da to nije baš tako. Mislim da se on žalio gore, možda direktno Slobi, i onda su ovi pustili tu priču o tome kako hoće da me zvekne kako ne bi ispalo da me oni opozivaju i da imaju neke veze s tim. Pa sad, kao, ovaj me hoće ubiti, a oni me obavještavaju i ujedno brinu o mojem zdravlju. To je moje mišljenje", objasnio je Arkan, tvrdi Legija, zašto je otišao iz Hrvatske.
Nakon niza poraza se pola Grade s njim vratilo u Erdut, otišao je i Oliver Mandić - "on je bio previše emotivan". Legija je sam sebe tješio: "U izjednačenim uvjetima rata Hrvati nikad nisu imali ni najmanju šansu protiv nas. Međutim, još jednom se pokazalo da ratove ne dobivaju hrabri, nego lukavi i snalažljivi. Što su Hrvati svakako bili".
Legija u knjizi u više navrata navodi kako pripadnici Arkanovih Tigrova nisu bili ratni zločinci i profiteri. Samo nakratko spominje da je dio pripadnika Srpske dobrovoljačke garde predvođenih Marinkom Magdom napravio neko sranje.
"Mali Boža, Zenica, Kljuki, Limun i još neki su samo jednog dana otišli. Tek kad su uhićeni, svi smo vidjeli da su u međuvremenu napravili neka neviđena sranja. Gdje su oni upoznali tog mentola Marinka Magdu, to nitko od nas nije znao", naveo je Ulemek u knjizi.
"Srpski trbosjek" Magda, bivši legionar, početkom 1994. je sa svojom bandom, uglavnom iz Garde, ubio šestero ljudi u Subotici, među kojima i desetogodišnjeg dječaka, četvero u mađarskom Segedinu (među njima još dva maloljetna dječaka) i troje ljudi u Kečkemetu. U Srbiji je bio osuđen na smrtnu kaznu, a njezinim ukidanjem preinačena je u 40 godina zatvora.
Na predsjedničkim izborima u tzv. SAO Krajini, između Milana Martića i Gorana Hadžića, Arkan je odlučio podržati Hadžića.
"Išli smo na skupštinu u Belom Manastiru u Baranji, a tamo umalo nismo izazvali međunarodni incident. Naime, na toj skupštini se odlučivalo kome na predsjedničkim izborima dati podršku - Martiću ili Hadžiću. Da bismo stigli do tamo, morali smo jednu dionicu proći kroz Srbiju jer nismo mogli kroz Osijek, gdje je bio jedini most koji je spajao Slavoniju i Baranju. Na tome mostu kraj Batine, koji su čuvali unproforci, nisu nam dali proći i Arkan je poludio. Izletio je iz auta i krenuo prema njima. Nisu se tome nadali. Mislili su da će doći do rasprave, ali mi utrčimo među njih, prebijemo ih i razoružamo. Odmah su zvali u pomoć svoje iz Belog Manastira, ali neki Srbi koji su vidjeli scenu i koji su imali kuće u blizini mosta pozvali su naše ljude koji su nas tamo čekali. Ovi su alarmirali lokalce koji su put do mosta blokirali traktorima i prikolicama te tako onemogućili prolazak ovima iz UN-a. Na kraju je Arkan rekao njihovu šefu, koji je nazvao telefonom, da se ne zajebavaju s nama ili ćemo sve koji nose strane odore baciti u rijeku. I tu se situacija smirila", opisao je Ulemek kako su se Arkanovi Tigrovi ponašali s unproforcima.
Legija je 1995. u Petrinji obučavao vojnike Fikreta Abdića Babe, a u zapadnoj Bosni zatekla ga je Oluja.
"Probudio me je vezist i rekao da se nešto događa. Čim sam ustao, začuo sam udaljenu grmljavinu i prepoznao artiljerijsku vatru kakvu odavno nisam čuo. Poslije samo nekoliko riječi preko poljskog telefona sve mi je bilo jasno. Hrvatska je napala Krajinu sa svih strana", opisuje Legija početak Oluje.
Zbog poraza srpskih snaga, napisao je, osjećao je strašan bijes.
"Nikako nisam mogao shvatiti kako smo se našli u toj situaciji. Kasnije sam čuo kako su Hrvati bili mnogo jači i kako bi svaka borba bila uzaludna. I tad bih uvijek pomislio kako su nekad Nijemci, ustaše, domobrani i Talijani bili još jači pa su se partizani ipak borili i uspjeli nekako ostati u svojim rodnim krajevima.
"Mi se ovdje nismo borili ni jedan jedini dan. Pa, Mile Jastreb se u Vukovaru borio protiv sto puta jačeg protivnika i uspio izdržati tri mjeseca. Jesmo li mi Srbi postali tolike pičkice da se nismo mogli boriti niti jedan dan za svoje, a ne tuđe", mozgao je Legija u ćeliji dok se prisjećao još jednog poraza koji ga je mjesecima proganjao.
Nakon Oluje postavljen je za komandanta obrane Vukovara jer grad, naveo je u knjizi, nije imao nikakvu obranu. Tek poslije Oluje, "kad smo shvatili da Hrvati imaju pravu vojsku, a ne više lovačko društvo", počeli su razmišljati o tome.
"Prvo smo pozatvarali sve kavane. Alkohol je bio stara boljka na ovim prostorima i nije Arkan bio blesav kad je najstrože zabranio njegovu upotrebu. Zbog alkohola su se u ratu događale najstrašnije tragedije. Zato je moja odluka bila beskompromisna. Nema kavana dok traju pripreme za obranu grada", odlučio je u ljeto 1995. godine Ulemek.
Oni koji su se pobunili dobili bi batine. U Bogdanovcima je bilo stotinjak četnika koji su od pada Vukovara u selu napravili državu u državi. Kad je Legija došao u selo, bili su u sivim uniformama.
"Kao da su sve one likove iz filma 'Neretva' prebacili ovdje da ponovno glume četnike", opisao je dolazak u Bogdanovce Ulemek koji se brzo dogovorio sa zapovjednikom četnika te koji je kasnije postao i zapovjednik obrane cijele istočne Slavonije.
"Tih dana netko je donio, po mojem mišljenju, jednu potpuno suludu odluku koja se graničila s idiotizmom. Od generala je stiglo naređenje da će ubuduće centar Garde u Erdutu biti prihvatni regrutni centar za sve dobrovoljce i regrute koji će se prijavljivati za pomoć u obrani. Kad sam otišao u centar kako bih dočekao prve dobrovoljce, iznenadio sam se kad je kroz kapiju počelo prolaziti mnoštvo autobusa. Nisam mogao vjerovati da je u Srbiji bio toliki odaziv", piše Legija.
No odmah potom primijetio je kako sve autobuse prate pripadnici Vojne policije te je pomislio kako su im poslali robijaše. No vojni policajac objasnio mu je da su to Krajišnici koji su u Srbiju pobjegli tijekom Oluje. Primjerice, jednog su izvukli iz traktorske prikolice u kojoj je spavao s obitelji u nekoj šumi u okolici Kraljeva jer nisu imali gdje. Vojna policija ga je odvela ne rekavši mu ni gdje ga vode ni zbog čega.
Oni su odmah po dolasku u Erdut tražili da ih puste da traže svoje obitelji. Nakon pobune "počeli su da rade kundaci" te su očajne ljude uspjeli smiriti.
"Pošto smo ih opremili te podijelili u čete i vodove, za dva dana su se svi našli u zonama odgovornosti brigada koje su držale položaje prema Hrvatima", naveo je Ulemek.
Opisao je i kako je izgledala pljačka tog dijela Hrvatske.
"Prvo su počele masovno ulaziti cisterne s naftom. To je inače bila klasična fora. Uveze se nafta i onda se izveze u Krajinu, tako se operu papiri, a poslije se samo vrati u Srbiju i uzme se lova, i na nafti i na neplaćenim prihodima za državu. Dvostruka zarada. Poslije su krenule i cigarete, pa drvo, prvo hrast. Govorilo se da je slavonski hrast nešto najbolje na ovim prostorima. Onda su počeli sjeći i topole pored Dunava, i sve je bilo jasno kao dan. Kad sam počeo to shvaćati, i sam sam usporio. Nisam htio više izigravati budalu", napisao je Legija.
"Sve ove godine koje smo se borili i vjerovali otišle su nečijom voljom. Toliko poginulih, ranjenih i osakaćenih. Samo je Garda imala više od 180 poginulih za sve ove godine. I sad je netko odlučio da je gotovo. Nema više ubijanja, nema više ratovanja. Što smo se klali, klali smo se. Sad će biti onako kako netko drugi hoće. U ovom zbiru mi Srbi nismo baš najbolje prošli. Sve ono što je vjekovima unazad uz tešku muku, bol i tragediju stvarano, sad je izgubljeno nečijom voljom. Nisam više načistu sam sa sobom što je istina, a što mit o nama Srbima", zaključio je Milorad Ulemek, koji je zapovijedao Arkanovim Tigrovima, postrojbom koja je u Hrvatskoj počinila brojne zločine te ubila na desetine civila i branitelja.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Kaže Legija u uvjetima izjednačene borbe Hrvati nisu imali šanse, to reče i krene tenkovina na Hrvate jedva nešto malo naoružane. A pjevač Mandić bio je smeće i prije rata. Par godina prije četnikovao je po Zagrebu i nogom udarao ... prikaži još!o hrvatske glazbene producente i snimatelje u glazbenim studijima. Jednom smeće uvijek smeće
Da nije bilo žrtava od ovoga bi se mogla napraviti serija da zabavlja narod. Srbi uvijek imaju isti problem, vjeruju u nebeske mitove i onda ostanu razočarani kad shvate da to nije stvarnost. I slijedeći put opet. Zato kažem, bila ... prikaži još! bi to dobra psihološko-zabavna serija
Kaze lik da smo bili ko lovacko drustvo, i nije reko da smo bili pod embargom bez icega. Kaze da kad bi bili istih ujednacenih snaga da bi oni nas pobijedili, pa onda opet kaze da je Jastreb sa nekolicinom ... prikaži još! hrvatskih boraca branio 3mj. od cijele vojske. Pa kaze kako su partizani branili od svih dusmana, a on i njegovi nisu. Pa zato jer smo u toj prici mi bili partizani a vi ss njemacke snage. Zivite u snovima uvjeravajuci da ste pravednici, a ostali ste mitomanski lazovi i cetnici agresori