Priča o njegovom životu tragična je od samog početka. Možda je i to razlog zbog kojeg se Udham Singh zakleo da će ubiti čovjeka za kojeg je vjerovao da je ugnjetavao njegov narod.
Rođen je u prosincu 1899. godine u regiji Punjab, u Indiji. Nakon smrti roditelja, Singh i njegov stariji brat 1907. godine odvedeni su u sirotište u Amristar. Malo je on tada znao kako će ga upravo ta lokacija dovesti u centar indijskog pokreta neovisnosti protiv britanske kolonijalne moći.
Bila je godina 1919. a Indijci su bili sve više i više zgroženi strašnim tretmanom od britanske vlasti pa i prisilnim vojnim obavezama i teškim porezom. Mahatma Gandhi pozvao je ljude na prosvjede diljem zemlje, a stanovnici Amristara spremno su mu odgovorili.
10. travnja 1919. godine prosvjedi i pljačke izbili su u gradu nakon što su Britanci protjerali nekoliko gradskih vođa zbog organizacije prosvjeda koji je bio odgovor na oštre ratne zakone koji su i dalje bili na snazi. Indijski nacionalisti ubili su četvero Europljana tijekom tog vala nasilja. Britanski kolonijalni zamjenik guvernera Michael O’Dwyer, uveo je vladavinu vojnog zakona. Poslao je brigadnog generala Reginalda Dyera da obnovi red i zakon u regiji prepunoj tenzija. Zabranio je u potpunosti javne sastanke kao odgovor na niz smrtnih slučajeva i pobune, piše ATI.
Tri dana kasnije, 13. travnja, oko 10.000 ljudi okupilo se u Jallianwala Baghu, parku u Amristaru, kako bi proslavili festival Baisakhi, a na proslavu je došlo i mnogo ljudi iz susjednih sela. Svi oni nisu bili svjesni toga da je javno okupljanje zabranjeno. Među njima bio je i Udham Singh, kojem je na festivalu posao bio posluživati žedne goste.
Festival se pretvorio u politička okupljanje na kojem su ljudi raspravljali o nedavnim događajima i smišljali načine kako se nositi sa svojim britanskim tiranima.
U strahu od masovne pobune O’Dwyer je naredio da Dyerove trupe opkole park, koji je bio okružen sa tri zida, i otvoren na jednoj strani kako bi ljudi mogli izaći. No Dyerove trupe zatvorile su taj izlaz, a nakon toga naredio im je da otvore vatru na ljude sve dok ne ostanu bez municije. U tom masakru ubijeno je 379 ljudi, dok ih je 1200 ranjeno. Neki izvještaji pokazuju kako je više od 1500 ljudi ubijeno u tom klanju.
I nije samo broj mrtvih razljutio građane. Gandhi je incident iskoristio kako bi potaknuo nezavisnost Indije. Singh je svjedočio tom masakru no nasreću uspio je pobjeći. U trenutku te masovne zbunjenosti ljudi su pokušavali pobjeći preko zidina, a jedan od bunara na toj lokaciji, možda jedan iz kojeg je Singh crpio vodu, bio je prepun ljudi koji su se u njemu pokušali zaštiti od metaka.
Oko 120 tijela, leševa, pronađeno u bunaru nazvanom Bunar mučenika, simbolu tog brutalnog pokolja.
General Dyer koji je naredio i izveo taj masakr zbog tog gnjusnog čina ostao je bez posla. Preminuo je nakon nekoliko moždanih udara početkom 30-ih. Iako je i on dijelio odgovornost, britanska vlast O’Dwyera je prozvala "spasiteljem Punjaba" zbog njegovog sprječavanja pobune.
Nakon masakra povukao se u London, što se pokazalo kobnim za njega.
13. ožujka 1940. godine, dok je govorio na sastanku istočno indijske asocijacije i kraljevskog azijskog društva, Singh je dočekao svoju priliku za osvetu. Dok je O’Dwyer ležerno razgovarao sa Lordom Zetlandom, zaduženim za indijske veze, Singh je izvukao u odijelu sakriven pištolj i ispalio dva hitca iz blizine ravno u njegovo srce. Umro je na licu mjesta. Singh se odmah predao bez ikakvog otpora.
Tijekom suđenja rekao je kako je 21 godinu čekao da ga ubije. Ovaj revolucionar krivio je bivšeg guvernera za taj masakr.
"On je želio uništiti duh mojih ljudi, pa sam ja uništio njega".
Četiri mjeseca nakon početka suđenja Singh je obješen zbog svog zločina. Njegovi ostaci vraćeni su u Indiju 1974. godine, kremirani i pokopani u selu u kojem se rodio. Singh nije želio ništa više od onoga da svoju zemlju oslobodi strašne vladavine Britanaca. Njegov san ostvario se 1948. godine kada je Indija postala nezavisna nakon više od stoljeća života kao britanske kolonije.
