Life
6962 prikaza

Krive sve osim sebe za propast poslova i gušenje u dugovima

Bankrot tajkuna
PIXSELL
Kad bi naplatile novac od prva tri dužnika, banke bi pokrile 400 milijuna zbog fiksiranja tečaja 'švicarca'

Oni su šaroliko društvo građevinara, mešetara zemljištem, brokera, vlasnika propalih tvrtki, ljudi koje je Državno odvjetništvo gonilo za gospodarske malverzacije, hotelijera, bankara... Imaju tri zajedničke osobine: dužni su kao Grčka, većina ima blokirane račune i u javnosti se predstavljaju kao uspješni poduzetnici. I svima koje smo nazvali uvijek je za njihov dug kriv netko drugi. Banka me prevarila, partneri su nas prevarili. Dug nije naš nego od tvrtke.

  • Željko Kerum 42,361.287 kuna
  • Zvonko Biljecki 10,177.599 kuna
  • Vladimir Zagorec 39,755.612
  • Robert Ježić 44,130.901 kuna
  • Josip Galinec 16,840.405 kuna

Država je radila protiv nas, nizala su se opravdanja. Gotovo nitko od njih nije rekao - da, donio sam lošu odluku i zbog toga imam dugove. Obilježje popisa 255 uglednika i moćnika koje Express ekskluzivno objavljuje jest i da treba s povećalom tražiti nekoga tko se bavio stvarnom proizvodnjom dobara. Među njima su Milena i Tihomir Valent, koji su se bavili uzgojem muznih krava pored Orahovice i proizvodnjom mlijeka. Imaju dug po 12,4 milijuna kuna. Velika većina ostalih su građevinari, špekulanti, od kojih su neki bili povezani s politikom koja je nekima od njih čuvala leđa. Ne radi se tu o javno poznatim podacima o poreznom dugu ili dugu njihovih propalih tvrtki, nego njihovu osobnom dugu na njihovim osobnim računima. 

Prosječni radnik ne bi za života zaradio za tri života 150 milijuna kuna, koliko duguje prvi na listi, hotelijer iz Šibenika Ivo Dean koji još vodi lanac hotela. O njemu se malo zna, osim da je počeo kao referent u banci. U vrijeme privatizacije domogao se najvrednijih nekretnina u Krešimirovu gradu. Lanac hotela Rivijera sam je u gubitku nekoliko desetaka milijuna kuna, a radnici koji često ne dobivaju plaću na vrijeme, zadužuju se u pekarnicama da nahrane goste. Na listi su samo oni koji osobno duguju više od 10 milijuna kuna. Zajedno duguju 6,6 milijardi kuna.

Kada se tome pridodaju podaci o onima koji duguju između milijun i 10 milijuna kuna, a koji se rijetko mogu smatrati običnim građanima, ispada da oko 2750 ljudi duguje 18,5 milijardi kuna bez kamata. Svih 318.000 blokiranih građana duguje “samo” 12 milijardi kuna. Dok su građani blokirani i za dug od 50 lipa, ne može se reći da većina s liste živi loše, da im prijeti izbacivanje iz stana, zapljene nekretnina.

"Uvjerena sam da je sustav duboko korumpiran i štiti velike. Ustav kaže da bi trebao štititi slabije. Ovršni zakon ne pravi razliku između nekoga tko leži u bolnici i ima 800 kuna na mjesec od tajkuna. On je duboko nepravedan i loš", kaže Miriam Kervatin, predsjednica udruge Blokirani. 

  • Željko Žužić 16,431.212 kuna
  • Srđan Mladinić 36,894.277 kuna
  • Vicenco Blagaić 46,616.961 kuna
  • Darko Krmpotić 116,080.119
  • Tomislav Radoš 19,461.624

Odvjetnici upućeni u trgovačko pravo kažu da su dugovi uglednih poduzetnika vjerojatno nastali iz tri razloga. Ili su kupovali zemljišta i nekretnine na svoje ime i dizali kredite za njihovu kupnju. Ili su jamčili za svoje tvrtke. Ili su tvrtku založili za svoje osobne poslove, pa kada je ona naišla na probleme, dug se prelio i na njih. No svi s kojima smo razgovarali ističu da su banke, leasing kuće i ostale financijske institucije imale presudnu ulogu.

Jer zašto su, na primjer, financirali privatne pothvate golemim kreditima? Zašto su davale tvrtkama za špekulativnu kupnju zemljišta milijunske kredite? Jedan odgovor je da je prije krize bilo takvo vrijeme, drugi je da su mnogi danas blokirani bili bliski politici i tako su si osiguravali jeftin novac. Sve je odnio vrag s krizom, velikim uhićenjima po Hrvatskoj nakon pada Ive Sanadera i raspletanjem korupcijske hobotnice. Ogledni su primjeri takvih poduzetnika bivši vlasnik Diokija Robert Ježić, koji je donirao i SDP-u i HDZ-u stotine tisuća kuna. Sve tvrtke su mu nakon pada Ive Sanadera propale iako je bio jedan od najvećih izvoznika. Ispalo je da je imao povlašteni položaj. Bio je dovoljan jedan poziv da se osigura jeftinija struja od državnog HEP-a.

U Zagrebačkom holdingu otpisivali su dugove za vodu koju je Dioki enormno trošio. Ježić je bio velik izvoznik, ugledan član zajednice, s vezama u SDP-u, iako je bio član HDZ-a i blizak partner premijera Ive Sanadera. Kada je bivši premijer pao, Ježić je postao jedan od ključnih svjedoka u postupku protiv bivšeg premijera Ive Sanadera u predmetu Ina-MOL. Ježić je danas teško je bolestan. Zajedno sa Sanaderom i Ivanom Mravkom, bivšim šefom HEP-a, optužen je u predmetu HEP-Dioki za štetu veću od 600 milijuna kuna. Sud od Ježićeve švicarske tvrtke traži pet milijuna eura koji su, prema presudi, služili za mito Sanaderu. Ježić je osobno dužan 44,1 milijun kuna i nismo ga uspjeli dobiti da kaže kako je dug nastao i hoće li ga ikad vratiti.

  • Mirko Cetinski 15,933.293 kuna
  • Dubravko Žganec 67,573.728
  • Roman Majetić 71,338.353 kuna
  • Ljubica Marfan 65,124.279 kuna
  • Franjo Lucić 18,908.587 kuna

Po vezi s politikom je oštećivanje Hrvatske poštanske banke dobilo ime afera Bankomat. Državno odvjetništvo je zaključilo da je ta banka u vlasništvu države i pod apsolutnom kontrolom HDZ-a služila kao bankomat podobnim poduzetnicima. Suđenja još traju, ali tadašnji šef banke Josip Protega, koji je došao iz HDZ-ove kvote, optužen je da je nanio štetu veću od 600 milijuna kuna. Krediti su, na primjer, išli za tvrtke Svetimira Gadže koji je na listi dužnika na visokom šestom mjestu s natučenim dugom od 82 milijuna kuna. Nedaleko na listi dužnika su još neki optuženici iz afere Bankomat, prije svih, Slaven Čolak i Boris Šimunić s dugovima od 53,4 milijuna kuna, odnosno 57,6 milijuna kuna.

U sprezi s politikom pokušali preuzimati tvtke

Poduzetnici su to koji su najavili sredinom 2000- ih najveći zabavni park u Samoboru - Fantasyland. Vodeni park i hoteli su trebali od Samobora napraviti srce kontinentalnog turizma. Od projekta nije dosad bilo ništa iako su dobivali kredite za kupnju zemljišta i investicije od HPB-a. Čolaku je bio kriv Fond za privatizaciju koji je blokirao zemljište, nedostatak investitora, kriza...Suđenje koje traje pokazat će kolik je točno njihov krimen u cijeloj aferi. Čini se da je povlašteni položaj kod banaka i državnih fondova imala i Barbara Bešanić, bivša zastupnica HDZ-a. Njezina tvrtka BBS je otkupljivala PET ambalažu od Fonda za zaštitu okoliša koju je opet vodio HDZ-ovac Vinko Mladineo. Laskava titula kraljice PET ambalaže donijela joj je i poslove s Crkvom, ali si je napravila i pravi mali dvorac u Novom Marofu. Danas je osobno dužna 10,5 milijuna kuna i traje suđenje u kojem se tereti da je zajedno s Mladineom oštetila Fond za 130 milijuna kuna.

Kriza, pad vrijednosti dionica na tržištu su razotkrile i kako su, prema USKOK-ovoj optužnici, ugledni menadžeri u vodstvu tvrtke u sprezi s politikom pokušali preuzimati tvtke. Najveća od njih je Podravka u kojoj je država imala kontrolu. Kada se složena shema razotkrila, podnesena je optužnica u takozvanoj aferi Spice. Politički mozak je bio tadašnji potpredsjednik vlade Damir Polančec, a partner je bio Milan Horvat iz Fimi grupe, ugledne brokerske kuće koju su redom vodili istaknuti stručnjaci.

Na listi dužnika su Dubravko Žganec, bivši predsjednik Varaždinske burze sa 67, 5 milijuna kuna duga i Ljiljana Weissbarth sa 69,1 milijuna kune drže sam vrh ljestvice. Oni su bili poslovni partneri u Fimi grupi, a nakon što su se razišli s Horvatom, imaju svoje tvrtke i dalje posluju. Da se stare veze teško kidaju, svjedoči i činjenica da je Damir Polančec pregovarao sa Žganecom o svojim novim poslovnim pothvatima nakon što je maknut iz politike.

Ovo su samo najveći i najpoznatiji s liste koji su “iskočili” na nacionalnoj razini nakon brojnih afera. Kako to obično biva, najlukrativniji poslovi se obavljaju na lokalnoj razini. A i tu je pomoć politike pa se može mirno raditi, gomilati dugove, a da malo tko lokalnog moćnika bilo što pita.

Na listi dužnika iskače ime HDZ-ova bivšeg gradonačelnika Pleternice, a sadašnjeg zastupnika u Saboru i predsjednika županijskog ogranka stranke Franje Lucića. Osobni dug HDZ-ova zastupnika je 18,9 milijuna kuna, a njegova tvrtka Tofrado je u stečaju. Lucić je iz siromašne obitelji. Još u socijalizmu je nabavio stroj i proizvodio čavle, a učlanjenjem u HDZ lansirao je svoju karijeru. Postao je ugledan član stranke, a i sada upućeni kažu da on vlada Pleternicom. Još jedan istaknuti HDZ-ovac, ovaj puta iz Dubrovnika, na listi je dužnika s 10,5 milijuna kuna. Riječ je o bivšem dožupanu Vinku Brnadiću. Brnadić je nadzirao Dubrovačku banku kada je upropaštena i navodno bio peti ortak u njenoj kupnji.

I bivši istarski župan IDS-a Stevo Žufić nagomilao je dug od 31,2 milijuna kuna. Nakon političke karijere odlučio se baviti turizmom i građevinom, a jedna tvrtka mu je propala. Žufić je svoju karijeru nastavio dalje od očiju šire javnosti, a političke veze koje je stvorio sigurno mu nisu odmogle. Teško je i pobrojiti sve one upetljane u lokalnu politiku koji su s nagomilanim dugovima nastavili poslovati. Tu je i Marin Mrklić s dugom od 26, 3 milijuna kuna. Čovjek je počasni konzul Austrije, a prijatelj Ive Sanadera Jerko Rošin je svjedočio da su se s bivšim premijerom i budućim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem družili u jednom splitskom kafiću. Od HDZ-ovaca i arhitekt Zvonimir Franić s dugom većim od 29 milijuna kuna.

Mnogi propali poduzetnici imali su dobre veze s lokalnom vlašću

Bivšem HDZ-ovom gradonačelniku Obrovca Anti Županu i njegovom partneru Ivanu Peratu blokirani su računi, svakom zbog više od 35 milijuna kuna. Dvojac je bio upetljan i u sumnjivu privatizaciju hotela Porto u Zadru.

Dugovi ne poznaju stranačke boje, pa je među onima s blokadom i bivši saborski zastupnik SDSS-a Jovo Vuković. U stranci je od njezina osnutka, no poznatiji je kao vlasnik tvrtke Vuković Company, jedne od najuspješnijih na istoku države i, prema izboru Poslovne Hrvatske, godinama među najboljih 1000 u Hrvatskoj. Dok nije došla kriza. Vuković sada ima više od 11 milijuna kuna dugova na svom imenu.

I žestoka desnica nije imuna na dugove. Tomislav Baus, vlasnik tvrtke Atrium Spalatum iz Splita, dužan je 37 milijuna kuna, a mediji su izvještavali da mu je kum Milijan Sesar, kao član HSPa, prilično pomogao dobivati poslove sa Splitom. Nije mu do kraja očito pomoglo. Beus se spominjao i u aferi Jadrankamen s Brunom Orešarom, optuženim da je izvukao 25 milijuna kuna iz tvrtke.

I zadarski vlasnik tvrtke Nin Electrocomerce, Krešimir Budija podržavao je HDZ i donirao mu tisuće kuna, ali tvrtka mu je propala. Osobno duguje nešto više od 37 milijuna kuna.

Iako formalno nisu u strankama, mnogi poduzetnici koji su propali i računi su im blokirani, imali su dobre odnose s lokalnom vlašću. Dubravko Ćorić je u Zagrebu vodio superuspješnu tvrku za gradnju stanova - Profectus. Mnoga zemljišta za gradnju osigurali su spornim zamjenama s Gradom Zagrebom. Ćorić je završio s dugom od 16 milijuna kuna. Vlasnici tvrtke Gamont, Katica i Petko Gavrilović, koja je također dobivala brojne poslove od Zagreba, što pogodbom, završili su svaki s dugom većim od 13 milijuna kuna.

Ovaj dio blokiranih pokazuje da je politika svakako utjecala na procvat poslovanja nekih od njih. Listu prvih 50-ak ipak predvode neki od mnogo poznatijih poduzetnika. Mnogi od njih su tijekom vremena završili s optužnicama za milijunske malverzacije ili su čak završili iza rešetaka. Jedan od poznatijih dužnika s više od 52 milijuna kuna je i Mirko Vuković, koji je optužen za izvlačenje milijuna kuna iz svoje tvrtke Alokom. Vuković i njegov partner Boris Barač optuženi su da su izvukli čak 300 milijuna kuna iz propale Credo banke.

Branko Mihaljević je bio ugledan građevinar u Zagrebu koji je s Bramgradom sagradio stotine stanova. A onda je završio iza rešetaka s Milanom Bandićem zbog štete od 12 milijuna kuna, dok je njegov osobni račun ima blokadu od 54 milijuna kuna. Samozatajni Marinko Karamatić s dugom od 77 milijuna kuna optužen je da je dio kredita za obnovu hotela potrošio, a nije platio izvođače radova, Mirko Cetinski da je zajedno sa suprugom prevario poduzetnika Danka Končara, a Dražen Jakšinić, kralj pšenice u Križevcima, optužen je za štetu od 40 milijuna kuna. Vedran Vilović je zajedno sa svojim partnerima opužen u aferi Piramida za izvlačenje novca preko češke tvrtke Remorker, a poduzetnike i supružnike iz Splita Iskru i Nikolu Jogunicu kupci su optuživali za prevaru pri kupnji stanova.

Poduzetnik iz Crikvenice Anton Milat danas je dužan 44,5 milijuna kuna, a već je javnosti poznat jer je osuđen zbog prevare mađarskih investitora pri kupnji zemljišta na obali.

Lista dužnika prepuna je sumnjivih imena, a neki od njih se povezuju i s albanskom mafijom ili nogometnim crnim tržištem. Tu su i uglednici koji se dosad nisu spominjali u previše negativnom kontekstu, poput kraljice gastronomije i nekretnina u Splitu Marine Wallner ili začetnika trgovanja vrijednosnim papirima u Hrvatskoj - Radovana Tubina. Znalo se i da je Roman Majetić, čovjek koji je stvorio TV sapunice u problemima, ali ipak je iznenađujući dug od 71 milijuna kuna koji mu blokira račun. O njemu ne želi govoriti. Josip Galinac je sa svojim partnerom Juricom Pevecom bio jedan od najvažnijih stručnjaka za trgovinu dionicama. Njih se pitalo za savjet, a njihova brokerska kuća je bila prestižna. Nisu primali klijente koji nisu mogli uložiti desetke tisuća kuna u trgovinu. Obojica su sada na listi dužnika s milijunskim dugovima.

Galinac je preuzeo i građevinski div Industrogradnju, od kojeg danas više ništa važno nije ostalo. Tomislav Radoš bio je uspješan mladi direktor u Auto Zubaku, a onda ga je napustio. Krenuo je u osnivanje tvrtki, kupovanje zemljišta, razne konzultacije. Rezultat: Radošu je većina poslova propala, ostao mu je dug od 19,4 milijuna kuna. Ali se snašao, sad je savjetnik ministru Ivanu Vrdoljaku i napisao je industrijsku strategiju Hrvatske.

Umaška poduzetnica Ljubica Marfan bliska je suradnica slovenskog poduzetnika Danka Oblaka i poznata je po realizaciji velikih investicija u Savudriji - gradnji luksuznog hotela Kempinski Adriatic i prvog istarskog golfskog igrališta. Ljubica Marfan pokušala je 2012. prebaciti 1,2 milijuna eura na inozemni račun, ali je transakciju zaustavio Ured za sprečavanje pranja novca.

Ona je tvrdila kako nema govora o kaznenom djelu. 

"Osobno, nisam nikome ništa dužna. Tih 65,1 milijun kuna s Finine liste, zapravo je riječ o ovrhi koju trpim od kraja 2012. godine i zbog toga mi je blokiran račun. Dvije godine prije početka ovrhe, na temelju postojeće dokumentacije, pokrenula sam parnicu, tužbom osporila i do sada dobila satisfakciju u prvostupanjskom postupku. Kako presude još nisu pravomoćne, ne bih više o tome govorila. Ne smatram se dužnikom, nisam uzela nikakav kredit i nisam nikome ništa dužna, a ovo što jest ovrha to je zato jer me se na temelju dokumenata iz 2010. smatra jamcem u jednom projektnom kreditiranju", pojašnjava Ljubica Marfan.

"Ne smatram se dužnikom, nisam uzela nikakav kredit i nisam nikome ništa dužna."

I Željko Markota, čovjek koji se proslavio svojim izumom, CD Učilicom, sada je na popisu dužnika jer su ga pokopali projekti Moj dvor i Otok znanja. Dužan je 47,2 milijuna kuna. Iako smo ga zvali, o svojim dugovima nije htio govoriti. Projekt gradnje velebne zgrade u Zagrebu je zamro, a umjesto da on i partneri na Koločepu razviju Otok znanja, sada tamo lanac hotela Karisma razvija hotel za parove. Građevinari poput Splićanina Edvarda Ugrine, Samoborca Nediljka Žaje i Zdravka Tolića iz Donjih Andrijevaca s dugom od 55 do 61 milijuna tvrde da nisu ništa krivi za dug koji im je “sjeo” na račun.

Građevinski poduzetnik i suvlasnik tvrtke Fodeus gradnja u poslovne je probleme upao gradeći trgovački centar Supernova u Zadru. Zbog neplaćanja, tvrtka je od svibnja 2011. u stečaju.

"Potražujemo 70 milijuna kuna bez zateznih kamata, a kooperantima, kojima smo pokazali da nismo dobili novac, dužni smo 40 milijuna. U travnju 2011. u obračunu za prošlu godinu imali smo dobit 17 milijuna kuna, ali su nas unatoč tome potjerali u stečaj. Osobno nisam dužan niti lipe, ali sam, kao i ostala dva suvlasnika tvrtke Foedus, Anđelko Vujeva i Goran Debeljak, dao zadužnicu banci od 6,7 milijuna eura za kredit kako bismo kupili zemljište. Prema toj smo logici dužni 150 milijuna kuna. Svi su mi računi blokirani", rekao nam je Tolić.

"U travnju 2011. u obračunu za prošlu godinu imali smo dobit 17 milijuna kuna, ali su nas unatoč tome potjerali u stečaj."

Njegov poslovni partner Anđelko Vujeva dužan je 55,183.110 kuna, a Goran Debeljak 52,556.771 kuna. Edvard Ugrina vlasnik je i direktor tvrtke Imperium i još nekoliko poduzeća. Imperium je od Hypo banke 2008. godine uzeo kredit od 5,5 milijuna eura. Jamci su bili Edvard Ugrina i njegova trogirska tvrtka Lucis, koji su kao osiguranje da će kredit biti vraćen dali zaloge na nekretninama, poslovnim udjelima i zadužnicu.

Ugrina je osnovao i tvrtke Lucius, Lucius - Imperium, Bani, Velebitske igre, Villa Zenta. Lani je Ugrina nudio Splitskoj banci da od njega kupi nekretnine na Trgu hrvatske bratske zajednice u Splitu, gdje je predviđena gradnja upravne zgrade Grada Splita, zgrade Splitske banke, gradnja trga i garažnog prostora ispod cijele te površine. Ugrina je od Splitske banke tražio oko 3000 eura po četvornom metru, što za ukupnu površinu iznosi 1,200.000 eura, ali do realizacije nije došlo. Ugrina je zatim te nekretnine na otkup ponudio i Gradu Splitu za istu otkupnu cijenu. Predlagao je da Grad otkupi nekretnine tako da se umjesto plaćanja izvrši zamjena nekretnina između njega i Grada ili da se prebije s komunalnim doprinosom koji bi Ugrina trebao platiti pri realizaciji gradnje građevine na Trsteniku. Split je naručio procjenu vrijednosti nekretnina te je ovlašteni procjenitelj procijenio nižu vrijednost što je Ugrina odbio.

"Jamčio sam svojom imovinom za tvrtku i time stekao povjerenje banaka."

Neki, poput Zvonka Biljeckog, vlasnika Geofota, od svog duga ne bježe. Štoviše, ponosni su na njega.

"Jamčio sam svojom imovinom za tvrtku i time stekao povjerenje banka. Izvukli smo se i uskoro će i moj dug nestati. HBOR je sjeo i na moj račun zbog tog duga tvrtke, ali kako budu vidjeli bilance, postat će jasno da tvrtka sama može sve vratiti", otvoreno nam je rekao. Geofoto sada opet zapošljava ljude i u veljači će zaposliti 45 novih radnika.

Posebno su zanimljiva dva slučaja građevinskih poduzetnika koji su nam također priznali svoje dugove, ali su ušli u velike sporove s bankama za koje smatraju da su ih oštetili. Oni su vlasnici tvrtke Profectus, Vicenco Blagaić, i Poyela, Romeo Krešić. Blagaić tvrdi da mu je Erste banka željela oteti projekt na Šolti, upropastila kupnju zemljišta i njega blokirala. Da nije sve na riječima, DORH je zaista podnio optužnicu protiv Banke i sud ju je prihvatio.

"Od njih potražujem 64 milijuna eura i vjerujem da ću dobiti spor ili se nagoditi. Upropastili su mi posao i već dogovorenu kupnju zemljišta. Sve jer su se pojedinci željeli dokopati projekta", kaže Blagaić.

Slično je i s Krešićem, samo što je riječ o stambenom projektu koji je pratio Hypo leasing. I taj 40 godišnji poduzetnik i zet poznatog odvjetnika Mirka Batarela priča sličnu priču kao i Blagaić, a vodstvo Hypa iz Klagenfurta je zaista pokrenulo proces protiv svojih direktora, a u Hrvatskoj traje istraga USKOK-a o slučaju.

"Ne mogu govoriti o detaljima dok traje istraga. Ali iznos za koji su me blokirali višestruko je veći od realnog. Nisu htjeli isplatiti već ugovorene kredite za stanove u Medarskoj iako je sve bilo ugovoreno", kaže Krešić.

"Iznos za koji su me blokirali višestruko je veći od realnog."

Zanimljivo je i da, na primjer, na listi 20 najdužnijih ima imena koja su potpuno nepoznata široj javnosti. Primjerice, mlada poduzetnica Anita Maha iz Križevaca duguje gotovo 109 milijuna, a sve što je imala je tvrtka Moda koja je kratko i loše poslovala. Tu je i 39-godšnji Goran Dodig s dugom od 60,9 milijuna kuna. Imao je također malu tvrtku Morž u Zagrebu. Suvlasnik su bile Hermes nekretnine. U konačnici ju je preuzeo hercegovački tajkun Milan Lučić, odnosno njegova tvrtka Petrol. Nije jasno zašto bi naftni tajkun kupio malu tvrtku koja se bavi svim i svačim.

Zanimljivi su dužnici i braća Rustem i Hysni Zogaj podrijetlom s Kosova. Obojica su visoko na listama dužnika sa 75 i 22,8 milijuna kuna. Rustem je 44 -godišnji ekonomist i poduzetnik. Došao je prije 28 godina u Hrvatsku i s bratom Hisnijem ima tvrtku Iming, koja duguje više od tri milijuna kuna poreza. Braću Zogaje su mediji povezivali s kupnjom oružja preko Hrvatske za Oslobodilačku vojsku Kosova tijekom borbi sa Srbijom. Njihova tvrtka je vlasnik i rudnika na Kosovu. Zogaji djeluju na području Šibenika, ali i Zagreba. Tvrtke koje imaju registriran dug ili slabo posluju.

Lani se Zogaj požalio na protuinvesticijsku klimu jer je kupio kamp Zablaće od Jadranske banke za 39 milijuna kuna, ali je naknadno država osporila kupnju, a sud je dao Državnom odvjetništvu za pravo. Zdravko Jelić skupio je 101,6 milijuna kuna duga. On je nekadašnji vlasnik osječkog Konikoma, do 2012. najvećeg maloprodajnog lanca potrošačke elektrotehnike. I njegovi problemi počinju s gospodarskom krizom. Kako je tvrtka posrnula, objasnio je prije dvije godine, rekavši da je zbog pada životnog standarda gađanima pala i kupovna moć, a time i potražnja za njegovom bijelom tehnikom. Uz to se bio previše proširio - na 23 maloprodajna objekta diljem zemlje, te više nije uspijevao servisirati obveze.

Neki od blokiranih, poput suvlasnika KIO Orahovice Darka Krmpotića požalili su nam se da je HBOR potpuno nepotrebno aktivirao mjenicu i blokirao ga za 116 milijuna kuna iako su mogli naplatiti iznos od tvrtke koja je otišla u stečaj. Uskok je Krmpotića istraživao zbog sumnje da je nelegalno pribavio 21,5 milijuna kuna. Kako se našao na listi najzaduženijih, pojašnjava za 24sata:

"Dok je tvrtka dobro poslovala, uzeli smo od HBOR-a kredit da kupimo nove strojeve. Bio sam suvlasnik u tvrtki i ispao sam naivan, što me koštalo blokade računa. Potpisao sam bjanko zadužnicu jer su od mene tražili da time jamčim da strojeve neću preprodati u, recimo, BiH, kako se to tada radilo. Rekli su mi da, ako se nešto dogodi, neće meni nitko sjedati na račun nego će se HBOR naplatiti od prodaje imovine. No kad smo završili u stečaju, umjesto da HBOR proda tvornicu, koja je tad knjigovodstveno vrijedila pola milijuna kuna, oni su sjeli meni na račun. Kasnije su, nakon osam dražbi prodali KIO Keramiku, ali za samo 46 milijuna kuna. Da stvar bude gora, ta tvrtka koja je kupila moju napravila je to na način da joj je HBOR dao kredit da kupi nešto što je njihovo. Eto, to je ukratko moja priča o blokadi koja me dovela na drugo mjesto neslavnih", kaže nam Krmpotić. Kako danas živi s tim dugom?

"Nikako. Nezaposlen sam i živimo od suprugine plaće, a ja čekam kako će se ova situacija na kraju rasplesti", rekao je.

Nekdašnji vlasnici General turista Maja i Zoran Pečarević kažu da zbog jamstva za tvrtku sada jedva preživljavaju jer je oboje blokirano.

"To je dug koji ni ja ni supruga nećemo moći riješiti do kraja života. Davali smo privatna jamstva za tvrtku, ali je sve propalo. Sjeli su nam na račune i vjerojatno će nam doživotno ostati blokirani. Za život se snalazimo, imamo zaštićene račune i nekako se krpamo", kaže Zoran Pečarević.

"Sjeli su nam na račune i vjerojatno će nam doživotno ostati blokirani. Za život se snalazimo, imamo zaštićene račune i nekako se krpamo."

I Mirko Cetinski kaže da ima zaštićeni račun u Fini. Iako je obitelj Cetinski poznata po brojnim nekretninama, kažu da im je spor s Končarom uništio život.

Vjerovati im svima? Oni koji su blokirani za mnogo manje iznose i zbog toga im plijene imovinu, teško da mogu povjerovati da su oni prebogati zaista na rubu. Do prije dvije godine u Hrvatskoj je štednja bila zaštićena od ovrhe. Točnije, ako ste dugovali milijune, a imali u banci stotine milijuna, oni su bili zaštićeni i nisu se mogli ovršiti. To se obilato koristilo za nastavak dobrog života blokiranih uglednika koji su na vrijeme maknuli novac u banke. Iste one koje su im dale milijune za loše projekte, a sada se ne mogu naplatiti i vjerojatno taj novac nikada neće vidjeti. I kada je vlast shvatila, za bogate apsurdnu odredbu o izuzeću štednje, opet je ostala rupa. U razgovoru s financijskim stručnjacima doznali smo da se štednja kao i stan, može dati u zalog nekom poznaniku na ime fiktivnog duga. I tako nikada neće sjesti na račun koji je blokiran.

"Teško se može očekivati da će se banke i svi dužnici ikada naplatiti od ovih velikih dužnika", ističe odvjetnik Mićo Ljubenko. On kaže da se susreo s praksom da oni imućniji sami stave “manipulativne blokade”, tj. dogovore se s prijateljem da ih on blokira za milijune kuna. Sav novac koji dolazi na račun ide prijatelju, a onda ga on vraća u gotovini.

"Teško se može očekivati da će se banke i svi dužnici ikada naplatiti od ovih velikih dužnika."

Pravi dužnici se ne mogu naplatiti zbog prvenstva reda blokade. Ali što je najgore, u sadašnjem sustavu i kulturi u Hrvatskoj, teško da se može očekivati da neplaćanje računa neće i dalje biti nacionalni običaj.

"Hrvatska ima svoje specifičnosti i u nas je neplaćanje računa gotovo pa normalno. U SAD-u se to smatra jednako krađi. Kod nas onda čitav sustav pogoduje gomilanju duga. Tu su blokade, zadužnice i jako visoke zatezne kamate koje su samo gomilale dug", kaže Ljubenko.

Potpuno je normalno da onda i najveći poduzetnici posluju preko trećih tvrtki dok jedne propadaju i gomilaju dugove, a kad tvrtka jednom ode u stečaj, sucima je u cilju da ih što brže likvidiraju.

U razgovoru s jednim poreznikom doznajemo i da oni teško naplaćuju dugove od lukavih poduzetnika, ali i zato što je Porezna spora i kasno reagira. Uz takav način poslovanja u Hrvatskoj, lista od 255 tajkuna će sigurno i samo rasti.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.