Life
397 prikaza

Kontroliraju 'polovicu' europskog nogometa, a ušli bi i u Hrvatsku

Bad Blue Boys
Luka Stanzl (PIXSELL)
Koliko su daleko bogati šeici koji bi spasili posrnuli hrvatski sport...

Manchester City i PSG u rukama su arapskih miljardera, Real i Barcelona dobivaju desetke milijuna eura od sponzora s Bliskog istoka... U posljednje vrijeme tom izvoru novca okreće se i hrvatski sport, iako zasad bez značajnih rezultata. Aco Petrović, kao pričuvni plan sanacije Cibone, ima potencijalne sponzore iz UAE-a, tamo ih traži i Zdravko Mamić, a teniski PBZ Zagreb Indoors ne bi opstao bez tvrtke Dubai Duty Free. Prvi ih je, dakako, otkrio Zdravko Mamić, najuspješniji hrvatski sportski biznismen. Još na ljeto 2011. bio je na službenom putu u Dubaiju, a vrativši se slavodobitno je najavio: - Bilo je i više nego uspješno. Sad treba očekivati konkretne rezultate, samo je pitanje kolikom će se brzinom ostvariti. Prošle su tri i pol godine, rezultata još nema, no Mamić redovito putuje u Dubai i vjeruje da će doći vrijeme. 

Arapi su tvrdi pregovarači. Imaju novca na bacanje, ali imaju ga baš zato što ga ne bacaju. Svaki će posao dobro razmotriti prije nego što zaista ulože. Bilo je tako i u slučaju bivšeg NK Varteksa. - Htjeli su pomoći, ali mislili su da ih netko želi izraditi. No kad se dogovorite, to je to, nema odustajanja - rekao je Nevenko Herjavec, bivši direktor Varteksa. Varaždinskom klubu nije bilo spasa, no Cibona bi ulagače iz Dubaija, uz pravi marketing, zaista mogla nagovoriti na suradnju. Brend postoji, mladi talenti također... Uz malo strpljenja i pametne politike kojoj teži, za nekoliko godina mogla bi se početi vraćati na stare staze slave.

"U Ciboni im interes ne bi toliko bio profit koliko medijska zastupljenost. Ako Cibone opet bude uspješna u Euroligi, a na dresu ima njihove sponzore, to im je jeftinija reklama nego na dresu Chelseaja. Ulaganje je mnogo manje, a svejedno im se odbija od poreza", rekao je ekonomist Ante Babić.

Hrvatski klubovi ne trebaju toliki novac kao engleski ili francuski nogometni velikani, s tek ponekim milijunčićem eura “poguranca” mogli bi napraviti velike stvari, a prosječnom šeiku to nije više od dnevnog džeparca. Budući da su “vukovi” pod paskom Ace Petrovića u fazi sanacije i pred osnivanjem novog upravnog odbora, imaju potencijal postati jedan od sređenijih klubova u Hrvatskoj, što je investitorima vrlo važno.

"Najveći su problem neriješene vlasničke strukture. Da ste šeik, zašto biste dali novac našim klubovima ako ne znate kome on zapravo ide", kaže Babić.

I u Dinamu bi se zato proces mogao ubrzati nakon dugo iščekivane privatizacije, ako i nakon nje na čelu ostane Mamić, s kojim već imaju kontakte. S njihovim bi novcem zagrebački “modri” mogli napokon napraviti iskorak u Europu, “prezimljavanje” nakon više od 40 godina. Međutim, najbogatijim šeicima takva “sitna” ulaganja nisu toliko zanimljiva jer je Hrvatska, globalno gledajući, malo tržište. Treba “ubosti” zaljubljenika u sport spremnog pričekati nekoliko godina za konkretne rezultate.

"Engleski klubovi više zarađuju na prodaji rekvizita nego što je godišnji promet cijeloga HNL-a", upozorava ekonomist Ljubo Jurčić, koji smatra da arapski investitori jednostavno nemaju interesa u Hrvatskoj.

"Više smisla ima ulagati u pojedince, talente, putem akademija, no za njihov je razvoj važnije znanje nego novac", dodao je.

Ipak, ima primjera infuzije arapskog novca na kudikamo nižim razinama od europskog vrha. Saudijac Abdullah bin Musa’ed kupio je 50 posto udjela u Sheffield Unitedu za jednu funtu, uz obećanje da ću u klub “utočiti” milijune. Polako ga razvija i planira iz treće lige uvesti u Premiership. U Hrvatskoj ne možemo maštati o nekome poput Cityjeva Mansoura bin Zayeda, ali svaki Musa’ed bi itekako dobro došao.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.