Tri metra visok kip Djevice Marije od prije nekoliko dana opet stoji na najvišoj litici iznad sirijskog gradića Maaloule, praktično zadnjeg mjesta na svijetu u kojem se još govori jezik kojim je govorio Isus Krist.
Ako se pita 5000 stanovnika tog grada, postavljanje kipa Bogorodice od pleksiglasa velika je pobjeda njihove male kršćanske zajednice nad ratom koji već pet godina razara Siriju.
Gotovo pola godine Maaloula, smještena na nadmorskoj visini od 1500 metara i 56 kilometara sjeverno od Damaska, provela je pod okupacijom džihadista.
Od kraja 2013. do travnja 2014. svijet je strepio nad sudbinom jedinstvene i vrijedne zajednice ljudi koja govori zapadnu varijantu neoaramejskog jezika, Isusova materinskog jezika.
A pored svega toga, džihadisti, koje su mediji na Zapadu velikodušno nazivali “oružanom opozicijom“, u trenu su gradić pretvorili u grad duhova.
Digli su u zrak samostan sv. Tekle, razbijali su i palili crkve, krali dragocjenosti koje stanovnici nisu na vrijeme uspjeli ponijeti sa sobom, ritualno su rezali vratove zarobljenicima, pa i nekim civilima, oteli su 12 redovnica za koje su tražili i dobili od Assadove vlade u Damasku otkupninu od 4 milijuna dolara i oslobađanje najmanje 25 zarobljenih džihadista.
Uopće, Maaloula može još biti i sretna kako je prošla jer je većina stanovnika na vrijeme pobjegla, uvelike zahvaljujući Arapima muslimanima koji su svoje kršćanske susjede na vrijeme upozorili da im se sprema napad.
Sirija je prije rata bila glasovita kao vjerski izrazito tolerantna zemlja, posebno Maaloula u koju su se odvajkad slijevale rijeke i kršćanskih i muslimanskih hodočasnika. Reporteri Expressa tome su i osobno posvjedočili 2008. kada je gradić turistički cvao.
Stare uske kamene ulice djelovale su kao mjesta na kakva se može naići isključivo u manjim dalmatinskim primorskim mjestima.
U dijelovima gradića u kojima su već stoljećima Sv. Tekla, samostan sv. Sergeja, crkve, pećina u kojoj je nekoć boravio sam sveti Petar i slična mjesta, nicali su moderni restorani i hoteli.
A iznad svega toga, na okomitoj, strmoglavoj litici, iznad Maaloule se uzdizala stara statua Djevice Marije, simbol tog nevjerojatnog mjesta.
Bogorodičin kip nastradao je u prosincu 2013. kada je gradić kapitulirao pred zajedničkim naletima al-Nusre kao Al-Kaidina ogranka u Siriji i pobunjeničke Slobodne sirijske vojske (FSA) nakon dva mjeseca grčevita povucipotegni njih s jedne i Sirijske arapske vojske, SAA vlade u Damasku s druge strane.
S tom viješću Zapad praktično nije znao što bi. Zapadne sile do tada su već tri godine tvrdile da je u Siriji riječ o sukobu u kojem se prodemokratska naoružana sirijska opozicija (FSA) bori protiv diktatorskog režima, a Al-Kaidine džihadiste s pojavom ISIS-a počelo se na mala vrata reklamirati kao one s kojima se ipak može surađivati na rušenju vlasti Bašara al-Asada u Damasku.
Međutim, s upadom džihadista i scenama paleži u Maalouli, uništavanja nekih od najstarijih spomenika kršćanstva u svijetu i pokolja, nastavio se teroristički horor džihadista.
Iz istih razloga Zapad nije znao što bi ni s vijesti iz travnja 2014. kada je uslijedilo oslobođenje Maaloule. Grad su, naime oslobodile snage sirijske vojske i libanonskog Hezbolaha, tradicionalnog saveznika Damaska i Teherana.
Ako bi se pozicija Zapada u tom trenutku mogla usporediti s nečim iz hrvatske perspektive, bila je to nezgodna situacija poput one kad se ispostavilo da oružje koje Hrvatska prodaje bog-te-pitaj-kome na Bliskom istoku, navodno Jordanu, u konačnici završava u rukama uvezenih militanata Al-Kaide u Siriji.
Zbog svega toga, kad je Maaloula prije nekoliko dana osvanula osunčana, okićena zastavama i s novim spomenikom Djevici Mariji na mjestu starog koji su uništili Al-Kaida i FSA, na svečanost je došao sam Grgur III.
Laham, koji je i melkitski grkokatolički patrijarh Antiohije te cijelog Istoka i biskup Damaska. On je tom prigodom rekao da je ponovno podizanje spomenika Bogorodici simbol uskrsnuća cijele Sirije sa svojim crkvama, džamijama i domovima te da se moli za spas Sirije, Libanona, Iraka i Palestine.
