Jedna stvar koju nacistička Njemačka srećom nije uspjela razviti, ili barem ne usavršiti, bila je nuklearna energija. Nije da to nisu pokušavali, već je stvar u tome da im je pomanjkalo vremena.
Hitler je od svojih znanstvenika zahtijevao da ovladaju nuklearnom energijom, a oni su navodno došli vrlo blizu tome - u eksperimentu u kojem je stotine nuklearnih kocki spojeno u nešto što je nalikovalo lusteru.
B-VII reaktor, koji su izgradili njemački fizičari i znanstvenici u Berlinu, bio je projekt koji je vodio Werner Heisenberg, genijalni nacistički fizičar kojeg su saveznici zarobili po završetku rata.
Tijekom rata program je preseljen u manji gradić Haigerloch kako bi se smanjio rizik od nezgoda, ali i da bi cijela stvar ostala u tajnosti.
Nedostatak uranija spasio je svijet?
Čak 664 kocke uranija, svaka po pet centimetra sa svih strana, poput one koju je dobio Koeth, bile su povezane kao luster. Kocke urana smještene su u jezgru reaktora B-VIII i bile su okružene grafitnom ljuskom obloženom metalom.
Sama je ljuska bila smještena unutar betoniranog spremnika za vodu. Ako bi taj reaktor luster visio u vodi, ona bi djelovala kao regulator za nuklearnu reakciju.
Danas je laboratorij skriven ispod crkve u Haigerlochu nazvan Atomkeller te je muzej atomske energije.
No, to nije bilo jedino mjesto gdje se razvijalo nuklearno oružje. Jedan od projekata bio je u dolini Jonas u pokrajini Tiringiji. Neki tvrde da je upravo tamo bio smješten nacistički nuklearni i svemirski razvojni program.
Njemačka vojska trenutno koristi dolinu Jonas za obuku vojnika i pristup civilima strogo je zabranjen. Naravno, uvijek ima osoba koje su spremne riskirati uhićenje i visoke kazne kako bi pokušali otkriti tajne Jonastala. Teoretičari zavjera, koji redovito krše zabranu pristupa, tvrde da su Amerikanci pronašli dvije bitne stvari u dolini Jonas: nuklearnu bombu i leteći tanjur koji bi izbacio tu bombu.
Najveći problem vjerodostojnosti tvrdnji je što nitko nije uspio na bilo kakav konkretan način dokazati odakle su nacisti dobavljali uranija potreban za izradu nuklearne bombe.
Stručnjaci smatraju kako je upravo hijerarhija nacističke nuklearne divizije i odvijanje nuklearnih programa na više lokacija rezultiralo nedostatkom uranija, što je spriječilo izgradnju nuklearnog reaktora koji bi radio, piše Vintage News.
No, američki su istraživači otkrili da se u svijetu i danas nalazi na stotine tih "kocki smrti" te ih je čak moguće nabaviti na crnom tržištu.
Kocku poslali poštom
Neke od tih kocki dospjele su u ruke znanstvenika na vrlo neobičan način, u maniri špijunskih romana. Naime, Timothy Koeth je 2013. u neočekivanom paketu primio kocku uranija iz 40-ih godina prošlog stoljeća, koja je navodno bila korištena u propalim nacističkim planovima izgradnje nuklearnog reaktora.
Pošiljka je ovom profesoru stigla s porukom. "Iz Njemačke, iz nuklearnog reaktora kojeg je Hitler pokušao izgraditi. Poklon Niningera". Bio je jako iznenađen ali i oduševljen. "Odmah sam znao o čemu je riječ", rekao je o toj tamnoj koci. Bio je on kolekcionar takvih nuklearnih uspomena i jako je dobro znao o čemu je riječ. No najprije je trebao potvrditi njezinu autentičnost.
Tijekom istraživanja u kojem mu je pomagala i Miriam Hiebert, otkrili su da su Nijemci napravili nuklearni reaktor tijekom rata, no konkurencija između odvojenih istraživačkih timova koji su radili na tom nuklearnom pokušaju ometalo je uspjeh projekta.
Navodni je svih 664 kocki poslano na nepoznate lokacije u SAD., a u dokumentaciji su pronađeni podaci o drugih 400 kocki koje postoje, no koje su u rukama druge njemačke istraživačke grupe. Zaključili su da ako bi te različite grupe spojile snage imali dovoljno uranija za reaktor.
Tih 400 kocki, pretpostavlja se, završilo je na crnom tržištu nakon rata, a podaci o njihovim lokacijama nestali su s vremenom. Upravo tu leži najveći dokaz da je Hitler dopustio previše slobode vlastitim znanstvenicima i tako je sam, gotovo vlastoručno, uništio vlastiti program razvoja nuklearne bombe.
Onaj Nininger iz poruke je Robert Nininger, stručnjak koji je bio uključen u projekt Manhattan koji je razvio prvu atomsku bombu za SAD. Po riječima njegove udovice, znanstvenik je nekoć posjedovao komad uranija no dao ga je prijatelju.
Zvono, a ne bomba - trebali su biti vrhunac njemačkog naoružanja
Od 1943. do 1945. nacistička je Njemačka imala plan konstruirati sedam masivnih struktura ispod poljske Sova planine u centralnom Sudetu. Kodno ime operacije je bilo Riese (njemački - div), no iskapanja nisu nikad dovršena, a njihov stvarni cilj do danas ostaje potpuni misterij.
No, ono o čemu se nagađa je da je izgrađeni kompleks trebao biti mjesto gdje će se provoditi i testirati eksperimenti s natprirodnim oružjem. Betonske ruševine i okviri postavljeni u gorju poznati pod nazivom "šarka" u blizini kompleksa Sokolec također su postali izvorom intriga. Prema neimenovanom poljskom obavještajnom izvoru, u napuštenoj infrastrukturi su se radila testiranja na "Die Glocku", odnosno zvonu.
Ono predstavlja sam vrhunac SS-ovog tajnog naoružanja. Taj metalni predmet 2,5 metara širine i 4,5 metara visine izgleda kao zvono, a sastojalo se od dva cilindra koji su se rotirali u suprotnim smjerovima, zajedno s ljubičastom tekućom metalnom supstancom imena Xerum 525.
On je navodno bio radioaktivan, a tijekom prvog testiranja na njemu umrlo je nekoliko znanstvenika te su svi oni koji su radili na njemu navodno su ubijeni kako se rat bližio kraju kako ne bi odavali informacije, a ni danas se ne zna što je točno bila svrha tog oružja, no navodno je djelovalo kao dezintegracijski i antigravitacijski uređaj, a izgubio mu se svaki trag...
