8. studenoga 1939. oko 20 sati 45 minuta dva su granična policajca u Konstanzu uhitila jednog čovjeka koji je htio prijeći njemačko-švicarsku granicu. Oni su kod stolarskog šegrta Johanna Georga Elsera pronašli komunističke značke, dijelove upaljača za tempirani eksploziv i razglednicu sa slikom pivnice Bürgerbräukeller u Münchenu. Pola sata nakon tog uhićenja eksplodirala je bomba u pivnici s razglednice i ubila osmoro ljudi. Ondje se samo četvrt sata prije eksplozije nalazio i Adolf Hitler kojemu je bomba bila namijenjena.
Bombu je u pivnici sakrio uhićeni šegrt Elser. On je danas, pored časnika Clausa Schenka grofa von Stauffenberga, najpoznatija osoba koja je pokušala ubiti Hitlera. Nakon što mu je 2011. podignut spomenik u Berlinu, ovoga tjedna je dobio još jedan: u svom rodnom mjestu Hermaringenu kod Ulma - 74 godine nakon što su ga nacisti ubili u koncentracijskom logoru u Dachauu.
Dugo nakon okončanja Drugog svjetskog rata Elserovo ime je bilo nepoznato široj javnosti. Dapače, postojala je teorija zavjere prema kojoj je on izveo atentat po nalogu nacističkog režima s ciljem da njemački građani, šokirani napadom na Hitlera, pruže široku podršku ratu. S druge strane, nacisti su tvrdili da je Elser bio "oruđe britanske tajne službe".
1969. godine su objavljeni zapisnici Gestapoa sa saslušanja u kojima je zabilježena Elserova izjava: "Nitko me nije potaknuo i nitko u tom smislu nije utjecao na mene." On je objasnio da je dugo preispitivao svoju savjest dvojeći je li njegovo djelo opravdano i zaključio da ono "nije grijeh u smislu protestantskog učenja".
Kao motiv je naveo: "Želio sam svojim djelom spriječiti još veće prolijevanje krvi." On je odluku o atentatu donio u rujnu 1938., nakon sklapanja Sporazuma iz Münchena kojim je Hitler iznudio okupaciju Sudeta, čehoslovačkog područja na kojem su Nijemci činili većinu. Za Elsera je bilo jasno da diktator želi rat.
U pivnici Bürgerbräukeller nacisti su svake godine večer uoči 9. studenoga obilježavali godišnjicu Hitlerovog neuspješnog puča iz 1923. godine. Elser je svoje djelo dugo i pomno planirao. Cilj mu je bio ubiti čitavo vodstvo nacionalsocijalista koje se tradicionalno na taj dan okupljalo u pivnici.
On je, pripremajući atentat, više od 30 puta odlazio u pivnicu na večeru. Svaki put bi se sakrio do njezinog zatvaranja te bi noćima u stupu iza govornice bušio rupu u kojoj će instalirati bombu. Eksploziju je tempirao za 21:20 sati, u vrijeme kada je Hitler još trebao držati svoj višesatni govor.
No diktator je pivnicu napustio 13 minuta ranije nego što je bilo planirano. Naime, zbog lošeg vremena u Berlinu nisu mogli slijetati avioni pa je Hitler za Berlin odlučio otputovati vlakom.
Elser je najprije otpremljen u koncentracijski logor Sachsenhausen, a kasnije je prebačen u Dachau. U travnju 1945. Hitler je naredio njegovu egzekuciju. 9. travnja je ubijen metkom u potiljak.
8. studenoga 2011. godine, točno 72 godine nakon neuspjelog atentata, u Berlinu predstavljen je spomenik Elseru. Riječ je o čeličnoj skulpturi visokoj 17 metara koja ocrtava profil Georga Elsera. Mjesto za spomenik na križanju ulica Wilhelmstraße i An der Kolonnade nije izabrano slučajno.
Tu se nekada u monumentalnoj građevini, koju je projektirao omiljeni Hitlerov arhitekt Albert Speer, nalazio ured nacističkog diktatora. Zgrada je srušena do temelja nakon Drugog svjetskog rata. Danas se na tom mjestu nalaze stambene zgrade u kojima su za vrijeme DDR-a živjeli partijski i državni funkcioneri. U blizini se do kraja rata nalazila i središnjica zloglasne nacističke policije Gestapo, u kojoj je Georg Elser saslušavan nakon atentata.
Tekst je preuzet s portala Deutsche Welle
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
opet o ovome bolesniku hitleru to je bio luzer koji nije mogao nikome ništa. nije ni europu osvojio.smece kukavicko,