Novi libijski premijer Fayez Serraj (56), tehnokrat koji bi trebao predstavljati kompromisno rješenje u toj kaotičnoj zemlji, trenutno je u takvoj poziciji da zbog svoje sigurnosti mora boraviti u pomorskoj vojnoj bazi u Tripoliju. Serraj je čovjek kojega je na to mjesto predložio UN i u kojega su uprte sve nade Italije kako bi mogao stabilizirati tu zemlju i spasiti naftni biznis talijanske kompanije ENI.
Talijanskom spasitelju Libije uopće ne cvjetaju ruže i vjerojatno je Rim ne jednom zažalio zbog pada Moamara Gadafija prije nekoliko godina. Glavnim gradom, naime, bjesne borbe između međunarodno priznate vlade koja drži istočni dio zemlje s Tobrukom, i islamističke nepriznate vlade sa zapada, a niti jedna u stvari ne priznaje Serraja. Primjerice, kad je doplovivši iz Tunisa na talijanskom brodu pokušao pristati u Tobruk, vladine snage naprosto mu nisu dopustile pristati. Islamisti na istoku posebno ga ne mogu smisliti, a za to vrijeme ISIL u sredini koristi situaciju i pomalo grabi teritorij.
Otac Fayeza Serraja svoje je vrijeme bio u vladi kralja Idrisa kojega je 1969. pučem srušio mladi pukovnik Moamar Gadafi. Serraja danas Italija svim silama pokušava instalirati iz nekoliko razloga. Prvo zato što talijanska kompanija ENI danas ima praktično monopol na crpljenje nafte u Libiji na osnovu ugovora još iz doba Gadafija. Gadafi je u srdačnom i prijateljskom posjetu Italiji bio samo godinu dana prije nego što je među ostalima i Italija poslala svoje bombardere kako bi slomila njegovu vojsku u borbi protiv pobunjenika. ENI je prije rata crpila 240.000 barela nafte dnevno, a 2015. crpila ih je 300.000, da bi ove godine otkrila još dva naftna polja u podmorju.
Drugi je razlog bojazan Italije da bi se migrantski val preko Italije mogao pogoršati ako uskoro ne zaživi sporazum između EU i Turske. Prema UNHCR-u samo prošle godine iz Libije je u Italiju došlo 150.000 migranata i zadnje što Rimu još treba je da se rijeka očajnih ljudi iz Turske i Grčke ustremi prema Italiji.
Rim u još uvijek nesuđenom premijeru Serraju vidi nadu i da bi svojom stabilnom vladom, ako ikada do nje uopće i dođe, mogao okončati planove za koje članove vlade u Rimu smatraju da ih gaje pojedini britanski i francuski političari, koji navodno namjeravaju isprovocirati novi sukob i nova bombardiranja kako bi kroz novu situaciju presložili aktualnu podjelu libijskih naftnih resursa.
Mada na prvu loptu to zvuči kao teorija zavjere, o tome svjedoči izjava za Politico talijanskog parlamentarca Massima Artinija, inače i član parlamentarnog odbora za obranu, koji se zalaže, među ostalim, i za proglašavanje zone zabrane leta.
Nadalje, tu je i ISIL koji se uvelike slobodno širi Libijom prvenstveno zato što ne postoji stabilna centralna vlast, i koji se financira među ostalim i migrantskim valom prema Italiji. 2014. zaradio je na krijumčarenju ljudi primjerice čak 300 milijuna dolara.
