"Jedine riječi koje mi je ikad izgovorio Jimmy bile su:‘Čuo sam da bojite kuće", rekao je nedugo prije svoje smrti čovjek danas poznat po nadimku „Irac”.
Čovjek je bio Frank Sheeran, a osim što je bio Irac, bio je i utjerivač dugova i plaćeni ubojica koji je radio za mafiju.
Jimmy koji mu je postavi to pitanje, bio je James Riddle Hoffa, predsjednik bratstva Teamster's čiji nestanak 1975. nikada nije riješen, a Irac zapravo uopće nikad nije bojao kuće, piše NYT.
"Boja je bila krv koja bi prsnula kad bi u nekog pucao", objašnjava Sheeran u knjizi "Čuo sam da bojite kuće", objavljenoj (2004.) koju je zapravo napisao njegov odvjetnik i bivši državni tužitelj, Charles Brandt, koji je bilježio Sheeranovu priču na mafijaševoj samrtnoj postelji. Knjiga je objavljena nakon što je Sheeran umro.
Dugo očekivana drama Martina Scorsesea "Irac", koja će se od srijede prikazivati na Netflixu, pravi je trenutak da se objasni tko je tko u napetoj priči punoj događaja, i da se pokuša odgovoriti na pitanje koje Sheeran postavlja u filmu:
"Kako je, dovraga, sve ovo počelo?"
Izvještaj o smrti James Riddle Hoffa zainteresirao je mnoge – od onih koji su proučavali mafiju, do novinara koji su pisali o tom slučaju.
Nagađa se da je Sheeran prenapuhao svoju ulogu zbog toga da bi knjigom zaradio posljednji veliki honorar za svoju obitelj, iako se većina slaže da je njegova priča vjerodostojna.
Robert De Niro glumi Sheerana, veterana Drugog svjetskog rata koji je radio kao vozač kamiona 1960-ih, a dodatnu zaradu imao je dovozeći govedinu i piletinu restoranima.
Kad se njegov kamion pokvari na benzinskoj pumpi u Pennsylvaniji, prilazi mu nepoznati čovjek po imenu Russell Bufalino (Joe Pesci), koji se dovoljno razumije u automehaniku da bi otklonio kvar.
Pravi Bufalino, rođen na Siciliji, u Kingstonu, Pensilvaniji bio je samozatajan čovjek iako su ga često optuživali za razne zločine. Nikad nije bio za njih osuđen, a u dosjeu je imao samo prometne prekršaje, kako je pisalo u novinama 1973. godine, nakon uhićenja. Jednom je deportiran, ali kad ga je rodna Italija odbila prihvatiti, bilo mu je dopušteno da ostane u Sjedinjenim Državama.
Bio je možda najpoznatiji kao organizator onoga što je postalo poznato kao Appalachi konferencije 1957. kad se nekoliko vođa mafijaških klanova okupilo u seoskoj kući u državi New York da bi riješili nesporazume.
Policija, sumnjičava zbog iznenadne aktivnosti u tom području, izvršili su prepad na kuću. Bio je to udarac mafiji koja je došla pod policijsko povećalo, a u središte pažnje izbacio je tadašnjeg ravnatelja FBI-a, Edgara Hoovera.
Ali Bufalino se počeo penjati po ljestvici u godinama koje su uslijedile. Za razliku od organiziranog kriminala u New Yorku, mafijaši u Philadelphiji bili su manje glamurozni. Družili su se na manje atraktivnim mjestima – primjerice u Friendly Loungeu – koji je bio nešto poput koledža za mlade mafijaše.
Njezin vlasnik, poznat po nadimku Skinny Razor (kojeg u filmu glumi Bobby Cannavale) , bio je poput mentora početnicima, kasnije su pisali novinari . Još jedno uobičajeno lice u susjedstvu bio je Angelo Bruno (Harvey Keitel) , moćni šef kriminalne obitelji Pennsylvanije i južnog New Jerseyja.
U glavnoj ulozi kao što je prikazano u filmu, Hoffa ( Al Pacino ) bio je vođa međunarodnog bratstva - 'veći od života', čelni čovjek International Brotherhood of Teamsters - najsnažnijg sindikata u zemlji i povezanog s velikim mafijaškim obiteljima i šefovima širom svijeta. Ovo nisu bili idealistički, socijalistički sindikati kakve opisuje Woody Guthrie u svojim pjesmama.
Tih godina Teamsters i druga udruženja izvodili su krvave akcije – bombaške napade, ubojstva, sve vrste nasilnih zločina – samo da bi učvrstili vlast.
Hoffa je, kao i prije Bufalina, uzeo pod svoje i Sheerana, natjeravši ga da radi za njega.
Sheeranova veza s Bufalinom i Hoffom dovodi u film još nekoliko živopisnih i
pmatljivih sporednih likova, ali su svi doista i postojali.
Tu je Vincent „Ludi Joe“ Gallo (Sebastian Maniscalco), mudrac iz New Yorka, poznat po vezama u visokim društvenim krugovima. Sprijateljio se s glumcem Jerryjem Orbachom nakon što je ovaj glumio Galloa u mafijaškoj komediji "Banda koja ne može pucati ravno". Gallo je bio član onoga što će kasnije postati zloglasna obitelj Colombo.
Godine 1972., nakon sukoba u obitelji, Gallo je slavio rođendan u Umbertovoj Clam' House u ulici Mulberry u Maloj Italiji na Manhattanu.
Dok su za ovo ubojstvo osumnjičeni drugi muškarci, Sheeran u knjizi tvrdi da je osobno on ubio Galla.
Sheeran je također upoznao Anthonyja "Tony Pro" Provenzanoa (Stephen Graham), "niskog, zbitog čovjeka punog ožiljaka iz mladih dana kad je bio boksač", kako ga opisuje u svojoj knjizi čije dijelove je prenio The Times. Opisuje taj mračni svijet suradnika čiji su talenti bili u prebijanju drugih muškaraca čekićima, napadali granatama i puškama, dajući puno posla prijevoznicima koji bi žrtve vozili do odlagališta smeća gdje bi trupla nestajala u postrojenjima za mljevenje otpada i spalionicama."
Provenzano i Hoffa, nekada prijatelji, susreli su se tijekom izdržavanja kazne u istom zatvoru.
Priča također vuče provansalskog šefa, Anthonyja "Fat Tony" Salerna (Domenick Lombardozzi), koji je pod sobom držao bazu u East Harlemu.
Za razliku od mlađih mafijaša poput Gottija, New York Times je 1992. godine, povodom Salernove smrti imao riječi hvale.
"Salerno je okarakterizirao staromodniju gangstersku etiku i nije volio vatrenost kojom bi privukao pažnju policije i javnosti."
Što se tiče Hoffa, 1964. godine osuđen je za pokušaj mita i prijevara u odvojenim slučajevima, osuđen je na zatvor, prepustivši vodstvo Teamstera lojalistu Franku Fitzsimmonsu (Gary Basaraba).
Hoffa je 1971. godine prijevremeno pušten na slobodu, pod uvjetom da se ne vrati na čelo klana. Unatoč tome, na svoj je hrabar, bahat način jasno je pokazao da želi nazad svoj stari posao i krenuo je osigurati glasove za sljedeće izbore.
Mnogi vjeruju u njegovu neumoljivu težnju.
Epski kadar u filmu je kad se mnogi od tih igrača nađu u istoj prostoriji. Američki je najveći praznik 'Thanksgiving Day' – Dan zahvalnosti. Raskošna večera u čast samog Franka Sheerana u latino Casinu u okolici Philadelphije 1974.
Petak je navečer i na stolu je jastog.
"Jimmy Hoffa bio je glavni govornik i darovao mi je sat od čistog zlata, optočen dijamantima."
Ali sporedna predstava te noći bila je velika frustracija zbog Hoffinog odbijanja da odstupi. U filmu se to događa za večerom, ali po Sheeranovom kazivanju, ključni razgovor dogodio se noć prije, na skupu u obližnjem restoranu, gdje su Bufalino, Hoffa, Sheeran i Bruno obično ručali.
Nije prošlo dobro. Na kraju, kako su prolazili mjeseci, Sheeranu je postavljen zahtjev.
Vođe mafije i Teamstera okupili su se u Detroitu 1975. na vjenčanju kćeri Williama Bufalina (Ray Romano), Russellovog rođaka i Hoffinog odvjetnika. Vjenčanje, kao i drugi ključni događaji prikazani u knjizi, zbilja se dogodilo, a Sheeran se poigrava uglavnom nepotvrđenim pričama i vjerodostojnim činjenicama.
U svom iskazu, on i Russell Bufalino putovali su na vjenčanje sa svojim ženama nekoliko dana .
Hoffa je već bio tamo na sastanku i čekao - i posljednji je put viđen u restoranu Machus Red Fox u gradu Bloomfield, izvan Detroita, 30. srpnja 1975.
"Donesena je odluka da se kuća oboji i to je bilo to", završio je Sheeran.
