Film 'Posljednji samuraj' – blockbuster iz 2003. godine u kojoj je glavnu ulogu igrao Tom Cruise pogledali su deseci milijuna ljudi. A malo tko zna da je liko koji je glumila holivudska zvijezda, bio stvarna ličnost. Odnosno, da je za lik kapetana Algrena, kojeg igra Cruise, scenarist našao inspiraciju u francuskom časniku Julesu Brunetu.
Brunet je, kao i kapetan Algren, otišao u Japan da bi obučavao vojnike kako koristiti moderno oružje i taktike, ali je odlučio ostati sa samurajima iz Tokugawe, i pridružio se njihovom otporu protiv cara Meijia i njegove težnje da modernizira Japan.
Uglavnom, Japan 19. stoljeća bio je izolirana otočna država i kontakti s vanjskim svijetom bili su prilično rijetki i otežani. Sve se promijenilo 1853. godine kad je američki pomorski zapovjednik Matthew Perry doplovio u Tokyo s flotom modernih brodova.
Po prvi puta u povijesti Japan je bio prisiljen otvoriti se vanjskom svijetu.Japanci su ubrzo potpisali ugovor s SAD-om prema kojem su američki brodovi mogli uplovljavati u dvije japanske luke, a SAD je u Shimodi otvorio konzulat.
Događaj je za Japan bio šok i uslijed toga je podijelio njegovu naciju treba li se modernizirati i ići ukorak s ostatkom svijeta ili ostati tradicionalan.Tako je uslijedio Boshin rat koji je trajao od 1868. do 1869., poznat i kao japanska revolucija, što je bio krvavi rezultat ovog raskola.
S jedne strane bio je japanski car Meiji, potpomognut moćnim ličnostima koje su željele 'pozapadnjačiti' Japan i ojačati carevu vlast.Na suprotnoj strani bio je šogunat Tokugawa koji se zalagao za nastavak vojne diktature koja se sastojala od elitnih samuraja koji su Japanom vladali od 1192. godine.
Iako se šogunat Tokugawa pod vodstvom šoguna Tokugawe Yoshinobua složio da vrati vlast caru, miroljubivi prijelaz se pretvorio u nasilje kada je car bio uvjeren da će izdati dekret kojim će uništiti Tokugawinu domovinu.
Šogun je prosvjedovao i to se pretvorilo u rat. Tada 30-godišnji francuski vojni veteran Jules Brunet u vrijeme izbijanja rata već je bio u Japanu.
Rođen 2. siječnja 1838. u Belfortu u Francuskoj, Jules Brunet gradio je vojnu karijeru specijalizirajući se za topništvo. Borbu je prvi put vidio tijekom francuske intervencije u Meksiku od 1862. do 1864. gdje mu je dodijeljena najviša vojna počast – Legija časti.
A onda je 1867. godine Japanski šogunat Tokugawa zatražio pomoć Drugog francuskog carstva Napoleona III u modernizaciji svojih vojski. Brunet je poslan kao artiljerijski stručnjak zajedno s timom drugih francuskih vojnih savjetnika.
Skupina je trebala obučiti nove postrojbe šogunata kako koristiti moderno oružje i taktike. Nažalost za njih, građanski rat između šogunata i carske vlade izbio je samo godinu dana kasnije.
I tako su 27. siječnja 1868. Brunet i kapetan André Cazeneuve - još jedan francuski vojni savjetnik u Japanu - pratili su šoguna i njegove trupe na maršu do glavnog grada Japana – Kyota.
Šogunova vojska trebala je dostaviti strogo pismo caru da poništi svoju odluku da oduzme tokugavskom šogunatu zemlju i samostalnost. Međutim, njihova vojska nije smjela proći te su postrojbe feudalnih gospodara Satsuma i Choshu - koji su bili pod carevim utjecajem – dobili naredbu da ih zaustave.
Započeo je prvi sukob u Boshin ratu poznat kao Bitka kod Tobe-Fushimija. Iako su snage šoguna imale 15.000 ljudi naspram 5.000 ljudi koji su se borili na strani Satsuma-Choshua, imali su jednu kritičnu manu – lošu opremu.
Dok je većina carskih snaga bila naoružana suvremenim oružjem, poput pušaka ili haubica, mnogi vojnici šogunata još su bili naoružani zastarjelim oružjem poput sablji i koplja.
Bitka je trajala četiri dana i završila je pobjedom carskih trupa pa su se mnogi feudalci stavili na stranu cara. Brunet i šogunatski admiral Enomoto Takeaki pobjegli su na sjever u glavni grad Edo – danas moderni Tokyo, na ratnom brodu 'Fujisan'.
Život sa Samurajima
Otprilike u to vrijeme strane su države, uključujući Francusku zadržavale neutralnost u ovom sukobu. U međuvremenu, car Meiji naredio je francuskoj misiji savjetnika da se vrate kući, budući da su obučavali trupe njegovog neprijatelja - Togugawa Shogunate.
Dok se većina njegovih vršnjaka složila s povratkom, Brunet je odbio. Odlučio je ostati i boriti se uz Tokugawu. Jedini uvid u Brunetovu odluku pronađen je u pismu koje je napisao izravno francuskom caru Napoleonu III. Svjestan da će njegovo ponašanje biti tretirano kao izdajničko, objasnio je da:
"Revolucija prisiljava Vojnu misiju da se vrati u Francusku. Sam ostajem, sam želim nastaviti, pod novim uvjetima: rezultati dobiveni od strane Misije, zajedno sa Strankom sjevera, koja je povoljnija za Francusku u Japanu. Uskoro će se dogoditi reakcija, a Daimyos sa Sjevera ponudio mi je da budem njegova duša. Prihvatio sam, jer uz pomoć tisuću japanskih časnika i podoficira, naših učenika, mogu usmjeriti 50.000 ljudi iz konfederacije. "
Ovdje Brunet svoju odluku objašnjava na način koji zvuči povoljno Napoleonu III – jer podržava japansku skupinu koja je prijateljski nastrojena prema Francuskoj.
Do danas nitko nije siguran u njegove prave motive. Sudeći prema Brunetovom karakteru, sasvim je moguće da je pravi razlog ostanka taj što je bio impresioniran vojnim duhom samuraja iz Tokugawe i smatrao da je njegova dužnost da im pomogne.
Bez obzira na slučaj, sada je bio u ozbiljnoj opasnosti, i bez zaštite francuske vlade.
Pad Samuraja
U Edu su imperijalne snage opet pobijedile djelomično i zbog odluke šoguna Tokugawe Yoshinobua da se pokori caru. On je predao grad i uz njega su ostale samo male skupine vojnika. Unatoč tome, zapovjednik mornarice šogunata, Enomoto Takeaki, odbio se predati i uputio se na sjever u nadi da će objediniti samuraje klana Aizu.
Oni su postali jezgra takozvane Sjeverne koalicije feudalnih gospodara koji su se pridružili preostalim vođama Tokugawe u njihovom ootporu protiv cara. Koalicija se nastavila hrabro boriti protiv carskih snaga na sjeveru Japana. Nažalost, jednostavno nisu imali dovoljno modernog naoružanja da se suprotstave carevim moderniziranim trupama. Poraženi su do studenog 1868. godine.
Otprilike u ovo doba Brunet i Enomoto pobjegli su sjeverno na otok Hokkaido. Ovdje su preostali čelnici Tokugawe osnovali Republiku Ezo koja je nastavila svoju borbu protiv japanske carske države.
U tom se trenutku činilo kao da je Brunet odabrao gubitničku stranu, ali predaja nije opcija. Posljednja velika bitka u ratu Boshin dogodila se u lučkom gradu Hokkaido Hakodate. U ovoj bitci koja je trajala pola godine od prosinca 1868. do lipnja 1869. godine, 7.000 carskih trupa borilo se protiv 3.000 pobunjenika Tokugawi.
Jules Brunet i njegovi ljudi dali su sve od sebe, ali izgledi im nisu išli u prilog, najviše zbog tehnološke superiornosti carskih snaga.
Jules Brunet pobjegao je iz Japana
Kao istaknuti borac gubitničke strane, Brunet je sad bio traženi čovjek u Japanu. Srećom, francuski ratni brod Coëtlogon upravo ga je na vrijeme evakuirao iz Hokkaida. Zatim je prevezen dalje u Saigon u Vijetnam koji su u to vrijeme kontrolirali Francuzi, pa se vratio natrag u domovinu.
Iako je japanska vlada tražila za Bruneta da dobije kaznu zbog njegove potpore šogunatu u ratu, francuska vlada nije odustajala jer je njegova priča dobila podršku javnosti.
Umjesto toga, nakon šest mjeseci je vraćen u francusku vojsku i sudjelovao je u francusko-pruskom ratu 1870-1871, tijekom kojeg je bio zarobljen za vrijeme opsade Metza.
Kasnije je nastavio igrati glavnu ulogu u francuskoj vojsci, sudjelujući u suzbijanju Pariške komune 1871. godine.
U međuvremenu, njegov bivši prijatelj Enomoto Takeaki pomilovan je i napredovao je do čina viceadmirala u carskoj japanskoj mornarici, koristeći svoj utjecaj da japanska vlada ne samo da oprosti Brunetu, već mu je dodijelila niz medalja, uključujući i prestižni Orden izlazećeg sunca.
Tijekom sljedećih 17 godina, i sam Jules Brunet napredovao je nekoliko puta. Od časnika do generala i zapovjednika i imao je temeljitu i uspješnu vojnu karijeru sve do svoje smrti 1911. No, najviše će ga pamtiti kao čovjeka koji je bio inspiracija za film Posljednji samuraj
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Ovo je najbolji posao koji Google sada plaća. Prvog mjeseca primio sam 27936 eura za rad 3 sata dnevno. Počeo sam prije četiri mjeseca i odmah sam kući ponio najmanje 7645 do 9264 eura tjedno. ------- >>>>> www.WebJob33.Com