Eutanazija ili pravo na odabir smrti je nešto što se protivi osnovnom ljudskom nagonu - želji za preživljavanjem, no ona je za ljude u velikoj patnji, bolovima i neizlječivoj situaciji često poželjna opcija. Dok se katoličanstvo protivi pravu na smrt i zagovara pravo na život, neke su zemlje ipak legalizirale pravo pojedinca da počini samoubojstvo ili pristane na asistirano samoubojstvo, s uvjetom da je odluku donio priseban i racionalan pacijent.
Žrtvi seksualnog zlostavljanja iz Nizozemske zakonski je dozvoljeno koristiti smrtonosnu injekciju s ciljem eutanazije. Ta je neimenovana žena do svoje 20-e godine života doživjeka 10 godina brutalnog seksualnog zlostavljanja (od 5. do 15. godine) i za posljedicu ima kroničan i neizlječiv PTSP, ozbiljnu anoreksiju, depresiju i halucinacije, piše Independent. Unatoč poboljšanjima u njenom trenutnom stanju, liječnici su zaključili kako su njene boli neizlječive te su nakon dvije godine njenog zahtjeva odobrili njenu želju da si okonča život.
Vijeće koje odobrava eutanaziju smatra kako je dovoljno prisebna i sposobna za racionalne odluke, a budući da je njoj život velika patnja i agonija, eutanazija nastupa kao čin humanosti.
Za sada je eutanazija legalna u Nizozemskoj, Kanadi, Belgiji i Luksemburgu, dok je asistencija u eutanaziji legalna u Albaniji, Kolumbiji, Njemačkoj, Japanu i Švicarskoj te pet američkih saveznih država - Montani, Novi Meksiko, Oregonu, Vermontu i Washingtonu. Brojne druge zemlje razmatraju i propitkuju pitanje eutanazije nakon pritisaka javnosti.
Ovo su neki od primjera u kojima eutanazija nije bila dopuštena, no ljudi su pribjegli drugim rješenjima:
Od rođenja u patnji
Tijekom poroda Tracy Latimer 1980. došlo je do prekida opskrbe kisikom i oštećenja mozga. Djevojčica je ostala djelomično paralizirana, a njezin je mentalni razvoj ostao na razini tromjesečnog djeteta. Nije mogla govoriti, hodati niti baš reagirati na okolinu, a najviše što je mogla je bilo povremeno se nasmiješiti. Osim toga, bila je u stalnim bolovima te je imala bezbroj operacija. Nešto prije njezinog 13. rođendana trebala je ići na operaciju uklanjanja jedne od bedrenih kosti, a njezin je otac bio ogorčen Tracyinom patnjom. Jedne je nedjelje, dok je njegova žena i troje ostale djece otišlo na misu, odnio Tracy do auta, stavio cijev u auspuh te u automobil i kroz stražnje staklo promatrao kako se život njegove kćeri gasi. Priznao je sve policiji te je osuđen na 10 godina zatvora. Nakon što je pušten, rekao je kako ni za čim ne žali, jer nije više mogao gledati patnju svoje kćeri.
Pogledajte njenu priču u videu:
Dostojanstvena smrt
Francuskinja Chantal Sebire je bila umirovljena profesorica i majka troje djece koja je oboljela od rijetke vrste raka - estesioneuroblastoma. Taj oblik raka pogađa nosnu šupljinu, širi se licem te ga unakazuje, a izaziva sljepoću te gubitak osjeta okusa i njuha, a potom i smrt širenjem na mozak.
Sebire je bila svjesna kako će proći mjeseci, pa i godine u velikoj patnji i s grotesknim izgledom prije nego umre, jer se njezino lice u potpunosti izobličilo. Tražila je od suda 2008. dopuštenje za asistenciju u samoubojstvu - navela je razloge nesnosnih bolova, ljudi koji bulje u nju, djece koja je se boje, no sud je odbio. Francuski je zakon iz 2005. zabranio aktivnu pomoć liječnika u samoubojstvu, no dopušta uskraćivanje tretmana terminalno bolesnim pacijentima. Dva dana nakon sudske odluke, Chantal je pronađena mrtva u svome domu nakon predoziranja lijekom koji se u Švicarskoj koristi za eutanaziju.
Pogledajte video:
