"Najteže je bilo slušati završne riječi njegova branitelja. Netko tko nije upućen iz njih bi stekao dojam da je on nevinašce, a ja i moja kći smo mu htjele uništiti život. Posebno je bilo teško prihvatiti presudu. Dobio je dvije i pol godine zatvora, no izašao je ranije zbog dobrog vladanja. Ne viđamo se, nismo u kontaktu. Zadnje što sam čula je da je beskućnik jer ga se i njegova obitelj odrekla", zaključila je žena. Njezina kći danas ima svoju obitelj, ne žive u Hrvatskoj, a proživljeni užas ostao je kao trajan pečat na njihovim životima.
"Postoji više vrsta nasilja prema djetetu: fizičko, seksualno, emocionalno, zanemarivanje, vršnjačko nasilje i u zadnje vrijeme sve popularniji cyber bullying, tj. nasilje putem modernih tehnologija", objasnila je svojedobno ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba dr. Gordana Buljan Flander. Ona se u svakodnevnom radu susreće sa svim oblicima zlostavljanja djeteta.
"Jedino se obavještavanjem policije i nadležnih institucija može spriječiti daljnje zlostavljanje. Neće se netko popraviti i prestati biti zlostavljač niti će šutnja pomoći da se situacija razriješi sama od sebe. S obzirom na to da je zlostavljanje najčešće u obitelji, djeca žele sačuvati obitelj i godinama šute o tome što im se događa. U slučaju otkrivanja često im se dogodi da im drugi roditelj ne vjeruje.
Imali smo brojne situacije spolnih zlostava gdje je otac ili očuh silovao dijete, a majka je stala na njegovu stranu. Zato puno pažnje posvećujemo tim odnosima i ulozi roditelja nezlostavljača te njegovu odnosu prema djetetu", kaže dr. Buljan Flander. Posljedice svih oblika zlostavljanja su razarajuće. Fizička zlostava djecu uči agresiji, a oni naučene agresivne obrasce ponašanja primjenjuju dalje u svojoj okolini.
"Zlostavljana djeca su u riziku da u odrasloj dobi imaju nisko samopozdanje i samopoštovanje, imaju lošu sliku o sebi, ne razvijaju empatiju i slično. Djeca žrtve seksualnog zlostavljanja u četiri su puta većem riziku od suicida nego druga viktimizirana djeca", dodala je dr. Flander. Dodaje ipak da u svojoj praksi ima brojne priče koje su unatoč teškom početku ipak imale pozitivan završetak.
"Djevojčica je imala samo tri godine kad su je izuzeli iz obitelji zbog seksualnog zlostavljanja. Stigla je udomiteljima i činilo se kao dobar početak, no ondje ju je udomitelj nastavljao seksualno zlostavljati tri godine, kad se sve otkrilo. Sa šest godina djevojčicu izmještaju u dom i ide na posvojenje. No ubrzo nakon toga javlja mi se njezina posvojiteljica, potpuno izbezumljena. Dijete je tijekom svih tih godina usvojilo seksualizirane obrasce ponašanja i traži od mene da im pomognem.
Navodi da djevojčica govori otvoreno o seksu, pripija se uz muške članove obitelji, potpuno je seksualizirana. Inače, žena je visoko obrazovana i znala je cijelu pozadinu slučaja prije posvojenja. Zamislite sad kako je tek nekome tko nema takvo obrazovanje i ne zna kome se obratiti za pomoć. Uglavnom, ona i djevojčica dolazile su k nama na tretman oko godinu dana i uspjela se oporaviti od traume. Malena je danas dobro, sretna u svojoj obitelji i ima normalno djetinjstvo, koliko je to nakon svega moguće", prisjetila se Buljan Flander.
"Emocionalno, fizičko i seksualno zlostavljanje, nanošenje zla i oštećenje djeteta ili odrasle osobe u bilo kojem obliku je kazneno djelo. Pod prekršajem najčešće smatramo djela vezana uz javni red i mir, poput galame u kasne sate i slično. Često me to pitaju jer mnogi roditelji ne razumiju da je i jedan šamar kazneno djelo. Ovisno o težini djela je i raspon kazni. Za narušavanje djetetovih prava, a tu je najčešće riječ o obiteljskom nasilju pred djecom gdje se roditelji tuku i svađaju uglavnom se dosuđuju uvjetne kazne. Kod seksualnih delikata na štetu djeteta raspon je prilično velik jer variraju kaznena djela koja mogu biti od pokazivanja spolovila do spolnog čina. Kazne su od jedne do 15 godina zatvora, a ako je čin rezultirao smrću ili trudnoćom djeteta i dugotrajan zatvor", rekla je prošle godine Lana Peto Kujundžić, sutkinja za mladež zagrebačkog Županijskog suda.
Pogrešno je vjerovanje, ističe ona, da je šiba izrasla iz raja te da je udarac dobra odgojna metoda, a upravo se tako brane optuženici.
Pamti slučaj dječaka kojeg su roditelji istukli bičem jer nije napisao zadaću, a tvrdili su da su ga time željeli disciplinirati. Sjeća se i priče u kojoj je tada još dječak zbog roditeljskog zanemarivanja i nebrige imao vrlo težak životni put.
"Bračni par nije mogao imati djece pa su posvojili tog dječaka. Kako je rastao, počeli su se pojavljivati problemi u ponašanju. Bio je hiperaktivan, izostajao je iz škole, bio neposlušan. Roditelji su se požalili nadležnom CZSS-u i na njihov prijedlog dječaka su, kad je imao 12 godina, izmjestili iz obitelji u ustanovu izvan Zagreba, a sa 14 godina izrečena mu je odgojna mjera, odgojni zavod", prepričava sutkinja Kujundžić dodajući kako su upravo ondje dječakovi problemi eskalirali, ponašanje se pogorošalo i počeo se baviti kaznenim djelima.
Tijekom tog razdoblja roditelji ga nisu posjećivali niti se raspitivali o njemu. Kad bi završio na sudu zbog svojih kaznenih djela, ondje ga nisu čak ni gledali.
"U jednom navratu on je s grupom svojih prijatelja provalio u očevu vikendicu i ondje nasred stola obavio veliku nuždu. Bila je to poruka što misli o roditeljima. Međutim, poslije se činilo da je ipak krenuo u dobrom smjeru. Izašao je iz zavoda te uzeo u najam stan. Tada je tek napunio 18 godina. U jednom navratu prijatelji su ga posjetili u stanu i osjetili vrlo neugodan miris. Na pitanje što je to, sad već mladić otvorio je vrata ormara. Ondje je stajalo tijelo vlasnika stana kojeg je ubio", nastavlja Kujundžić dodajući kako ne zna koliku je zatvorsku kaznu dobio, no sigurna je da je njegov životni put rezultat nedovoljnog truda roditelja koji mu jednostavno nisu pomogli.
Dokaz je to, ističe ona, da zlostavljanje nije samo udarac. Dječja pravobraniteljica primijetila je da u policijskim podacima u odnosu na prethodne godine raste broj prijava za seksualno zlostavljanje djece.
"Međutim, nisam sigurna jesmo li uspjeli u nastojanjima podizanja javne svijesti pa se ljudi češće odlučuju reagirati, ili je riječ o stvarnom porastu. S druge strane, živimo u društvu koje tolerira nasilje i prag tolerancije to prati, pa se bojim da smo možda u nekim situacijama ipak generalno manje osjetljivi", kazala je Milas Klarić. Njezinom uredu javljaju se ljudi nezadovoljni sustavom i tretmanom djeteta žrtve u sustavu, pa tako već godinama upozorava na dugotrajnost pravosudnih postupaka kada je u pitanju zlostavljanje djeteta.
"U potpunosti se slažem, a još bih dodala i da pravosuđe u pojedinim slučajevima dodatno viktimizira žrtvu, pa djeca koja su proživjela najgore strahote često o tome moraju govoriti više puta. U Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba uredili smo posebnu sobu upravo za djecu žrtve seksualnog nasilja. Soba je tehnički opremljena za video i audio snimanje i povezana je sa susjednom sobom. Sve se snima, a snimka služi kao daljnji dokaz bez dodatne traume za dijete", objašnjava dr. Flander dodajući kako tu mogućnost u Zagrebu koriste tek neki prekršajni sudovi, ali ne i kazneni.
"U Županijskom sudu imamo na raspolaganju istu takvu sobu i snimljeni materijal je dokaz, no ono što je veći problem ovdje je činjenica da dijete dovodite bez potrebe u zgradu suda", kazala je sutkinja Kujundžić, koja je među rijetkima koji koriste dobrobiti snimanja djece svjedoka u Poliklinici. Slaže se i kako su kazneni postupci u ovim iznimno hitnim situacijama i dalje predugi. Rješenje situacije vidi u superspecijalizaciji sudova u većim gradskim centrima.
"Dakle, bilo bi potrebno u svakom središtu imati: specijaliziranu polikliniku, kliniku za djecu, centar za djecu s dijagnostičkim timom, posebne odjele suda za mladež, u kojima rade suci superspecijalisti koji se bave isključivo takvim predmetima, posebne odsjeke policije za maloljetnike, specijalizirane državne odvjetnike za mladež, opunomoćenike , odvjetnike koji poznaju prava djece, odjele u socijalnoj skrbi koji su specijalizirani za djecu žrtve, te da su sve institucije povezane, a što bi trebalo biti u četiri do pet centara u Hrvatskoj. Tako bi postupak gdje su djeca žrtve postao doista hitan", zaključila je sutkinja.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
ta ista mama je izbacivala stariju cerku iz stana dok je zivjela sa njom, a mladju preferirala. Sad od kad je mladja cerka kod nje, curica je pocela ispoljavati nazapancenu agresiju prema drugoj djeci u skoli, jednog decka je doslovce ... prikaži još!e iscipelarila nogama na podu , a dok je bila kod tate, bila je sasvim druga osoba!
Pulski centar za soc.skrb je inace poznat po svom "kvalitetnom radu" Uglavnom su tamo uposlenice, koje ili mrze muskarce, ili imaju patolosku maniju ispoljavanja svoje sluzbene moci nad ocevima. Imam direktnu provjerenu informaciju da su djelatnice tog centra inzistirale da ... prikaži još!a se cerke jednog mog poznanika vrate njihovoj majci, usprkos evidentnih dokaza da je majka psihicki nepodobna za zbrigu , i odgoj djece. Evidentirane su sms poruke njenom bivsem muzu "ubit cu djecu i sebe ako mi se ne vratis
Otac pati a majka monstrum valjda u svojoj glavi razmišlja kako da tu patnju poveća. Ne tako davno, jedno divno djete je samo sebi oduzelo život,snimio je razlog radi kojeg je to napravio, ukratko,: "moja draga majka je dovodila u ... prikaži još! stan njemu nepoznate stričeke, koji su ga maltretirali i tukli". Ta majka je slušala njegove snimljene rječi, nije suzu pustila, imala je neki osmjeh na licu sa izrazom "rješila se tereta". Dječak je imao 8 god. Ovo je stvarna priča, al' majke, prave majke su divne!