Life
59727 prikaza

Hvatanje Artukovića: U zoru su mu kuću okružili gliserima

Andrija Artuković
1/7
Arhiva Večernji list
Andrija Artuković je živio u Los Angelesu, a tadašnje jugoslavenske vlasti iz drugog su pokušaja uspjele od američkog pravosuđa ishoditi dozvolu za njegovo izručenje

Prošlo je 30 godina otkako je u zagrebačkom zatvoru, nakon dvije godine robije, umro jedan od najviših dužnosnika NDH, dr. Andrija Artuković. Sudski proces ratnom zločincu, rođenom 19. studenog 1899. godine, bio je najvažniji sudski proces u bivšoj državi, koja je za njim tragala točno 40 godina. Detaljan opis i stenogram suđenja opisao je Jovo Popović u knjizi 'Suđenje Artukoviću i sve što nije rečeno" objavljenoj 1986. godine. U idućim danima objavljivat ćemo u nastavcima dijelove knjige i najvažnije detalje sa suđenja koje je trajalo točno 30 dana, od 14. travnja do 14. svibnja 1986., te završilo izricanjem smrtne kazne. Ovo je prvi nastavak feljtona. 

Rano, u samu zoru  14. studenoga 1984. štektanje helikoptera i brujanje moćnih brodskih motora policijskog glisera poremetilo je uobičajeni mir u Surfroad Avenue, koja vodi tik uz obalu Tihog oceana. U inače mirnoj četvrti obiteljskih kuća, smještenoj 30-ak kilometara južno od središta Los Angelesa, ovakve scene mogle su se dotad vidjeti samo na televiziji.

Ponad glavnog ulaza u kuću na broju 62, lebdjela je policijska letjelica, dok se gliser zaustavio ispred široke pješčane plaže sa stražnje strane dvokatnice u kojoj je tvrdim snom spavao stariji bračni par. Policajci su upali u kuću i za nekoliko sekundi iz nje su izvukli muškarca. Kako će se kasnije saznati, zbog pretrpljenog šoka, doživio je srčani udar. No, munjevita akcija uspješno je okončana, i ubrzo su u policijski automobil ugurali ratnog zločinca na čije je izručenje Jugoslavija u tom trenutku čekala 38 godina.

Tako je otprilike izgledalo uhićenje tada 85-godišnjeg dr. Andrije Artukovića, čovjeka koji je tijekom NDH bio desna ruka poglavnika Ante Pavelića, te uz ostale funkcije, bio i ministar unutrašnjih poslova i doslovno vladar života i smrti. Njegov sin Radoslav, danas 69-godišnji pravnik, tvrdio je da je u tom trenutku njegov otac već bolovao od uznapredovalog Alzheimera i Parkinsa, te da je takvo privođenje bilo sasvim neprimjereno. Ali, bio je to ujedno prvi znak da su SAD ovaj put napokon odlučile isporučiti osobu koju se teretilo za najmučnija ubojstva stotina nedužnih civila tijekom Drugog svjetskog rata.

Vjekoslav Maks Luburić u Staroj Gradiški UDBINA DUGA RUKA Life I Pavelić i Luburić mislili su da je Španjolska sigurna

I bez tih medicinskih peripetija, Artukovićevo izručenje nije išlo nimalo glatko. Bio je to drugi pokušaj da se Pavelićevog 'ministra smrti', kako su ga zvali, dovede pred lice pravde. Prvi put jugoslavenske vlasti Artukovića su, na temelju optužbi iz 1946., pokušale iz Amerike dovesti 1951. godine, ali je u to vrijeme u SAD-u vladala antikomunistička histerija. Stoga je Artuković, inače i sam odvjetnik s doktorskom titulom, sedam godina odugovlačio sudski proces i na kraju uvjerio američki sud da odbaci zahtjev za izručenjem. 

Ovaj put izručenje je bilo vrlo izgledno, ali hrvatski organi gonjenja imat će još dovoljno vremena za pripremanje temeljite optužnice. Naime, Specijalni istražni sud Ministarstva pravosuđa SAD-a idućih 14 mjeseci raspravljao je o jugoslavenskom zahtjevu za ekstradiciju. Konačno, u noći između 11. i 12. veljače 1986. godine, redovnom linijom Jugoslavenskog aerotransporta, Artuković je iz New Yorka prebačen u Zagreb.

Nakon što se JAT-ov DC-10-30  zaustavio na pisti zagrebačkog aerodroma, s nestrpljenjem se očekivalo da iz njega, nakon 40 godina bezuspješne potjere, izađe 'Balkanski mesar', kako ga je nazvao američki tužitelj. Ali, umjesto vitalnog zločinca s lisičinama na rukama, trojica policajaca u civilu, niz strme avionske stepenice oprezno su na nosilima iznijeli oronulog starca umotanog u deku. Proći će još dva i pol mjeseca prije no što će se prvi put pojaviti u sudnici.

Andrija Artuković stigao u Zagreb | Author: YouTube screenshot YouTube screenshot
Bio je to sudski proces bez presedana. Suđenje su pratile brojne novinarske ekipe iz cijelog svijeta, sve su dokumentirale i kamere Zagrebačke televizije, a podrobni opis samog suđenja i kompletni stenogram, napisao je Jovo Popović  u knjizi 'Suđenje Andriji Artukoviću i što nije rečeno', objavljenoj iste godine.  

Kako piše u knjizi, u zgradu Okružnog suda na Zrinjevcu, Artuković je u pratnji dvojice pravosudnih policajaca ušao u ponedjeljak 14. travnja 1986., točno u 8:32. Kaže se da se počinitelj uvijek vraća na mjesto zločina. Izreka je naročito vrijedila u slučaju Andrije Artukovića. Možda se u tom trenutku prisjetio kako je 12. travnja 1941. godine, dakle  točno 45 godina i tri dana ranije, u istu tu zgradu stupio nakon što je specijalnim njemačkim avionom sletio u Zagreb, da bi ušao u državno vodstvo NDH, i baš u toj zgradi potpisivao naredbe i zakone protivne svim normama čovječnosti. Popović opisuje sudnicu uoči prvog ročišta:

„Za središnjim stolom, za kojim će sjediti pet sudaca, je pet stolica. Slijeva, između stola obrane i sudskog stola, električni pisaći stroj daktilografkinje. Lijevo do stola obrane je stol sudskih vještaka - petoro liječnika. Desno od sudskog stola je stol Okružnog javnog tužioca Ivanke Pintar-Gajer i njenog zamjenika Ante Nobila.

Ante Pavelić Nova knjiga Life Hrvatski špijuni: Uništili su NDH Paveliću ispred nosa

Tu su i trojica Artukovićevih branitelja. Prvi je do suda Željko Olujić, do njega Silvije Degen, a njemu slijeva poznati beogradski odvjetnik Srđa Popović, koji je, ušavši u sudnicu s dosta teatralnosti raširio beogradsku »Politiku«, naoko više zainteresiran za njene vijesti, nego za prilike u vijećnici, gdje se očekuje ulazak Andrije Artukovića.

I, eto ga: u 8.37 sati kroz glavna od pet vrata velike vijećnice zagrebačkog Okružnog suda sudski stražari uvode desetljećima iščekivanog Artukovića.

"U tamnoplavom je odijelu; bijela košulja, plave čarape, crne, pomno ulaštene mokasine. Nema kravate. Gornje dugme na košulji raskopčano. Sporo se kreće. Dvojica sudskih stražara su mu stalna pratnja. Nikad nije bio visok, a sad je sitan, use urastao, jadna izgleda među ne baš posebno krupnim stražarima. Treći stražar je otvorio dvokrilna vrata, pa ih onda zaključava. A dvojica su stražara, zajedno s medicinskom sestrom, koja nosi veliku crnu torbu vjerojatno s lijekovima, iza optuženog i u korak ga prate. Optuženi i dvojica stražara su sjeli u kabinu od neprobojnog stakla, otvorenu samo s prednje strane, prema sudačkom stolu."

Željko Rohatinski A gdje smo mi? Ekonomix Velika pljačka hrvatskog zlata - u tajnosti prodano za sitniš

Umjesto optuženičke klupe, tri smeđe fotelje.

Suđenje je počelo u 8 sati i 40 minuta, ako se početkom suđenja računa trenutak kad je pet članova krivičnog vijeća Okružnog suda u Zagrebu sjelo za sudački stol.

Prvi od njih ušao je Milko Gajski, predsjednik Okružnog suda. S njegove lijeve sjedio je njegov zamjenik, cijenjeni stručnjak Božidar Rumenjak, a za njima su trojica sudaca porotnika – Nedjeljko Halilović, Katica Ilovar i Vasilj Dukić. Cijela dvorana ustaje, pa i Artuković, koji se tek malo oslonio na policajca. Zdravstveno djeluje mnogo bolje nego li kad je dopremljen u Zagreb.

Sudsko vijeće koje je sudilo Andriji Artukoviću | Author: YouTube screenshot YouTube screenshot
Kad je optuženi ispitan o osnovnim generalijama, njegovi branitelji su zatražili da se glavna rasprava odgodi za osam dana:

- jer im nije pružena prava prilika za nesmetani kontakt, bez prisutnosti trećih lica, s optuženim (»Nismo bili sami s njim ni trideset minuta!«, tvrdili su odvjetnici, a Gajski je, ne prekidajući njihovo izlaganje, gotovo za sebe, mada čujno za sve, izjavio: »Imali ste vi i 300 minuta!«);

- jer je zdravstveno stanje optuženog takvo da nije sposoban pratiti tijek suđenja.“

Prvu primjedbu sudac Gajski nije uvažio, a zatim je tražio od dr. Karle Pospišl Završki da u ime liječnika vještaka, među kojima su bili i četvero psihijatara i jedan internist, na osnovu povijesti bolesti i posljednjeg jutarnjeg pregleda, iznese ocjenu o psihofizičkoj sposobnosti Andrije Artukovića. Dr. Završki konstatirala je da je optuženi sposoban za sudjelovanje u glavnoj raspravi, a to će Artuković tijekom suđenja itekako dokazati, iako isprva nije uopće ostavljao takav dojam.

Gradonačelnik Carcaixenta, grada u kojem je živio V. Luburić Evo što smjera Life Španjolska: 'Nosite ustaškog koljača Luburića sebi!'

„Gajski je od optuženog zatražio da ustane. Kasnije, u nekoliko navrata, optuženi će pokušati ustati, ali bi mu Gajski svaki put rekao:“Samo sjedite, optuženi Artukoviću, svi mi sjedimo!“ No, tog, 14. travnja u 8:48, Gajski je rekao:

- Ustanite, optuženi Andrija Artukoviću!

Glas Andrije Artukovića je hrapav, promukao, povremeno jedva razumljiv, ponekad progutanih vokala. O sebi je sve podatke iznosio jasno, osim što je na pitanje 'Što ste po zanimanju?' sasvim čujno rekao samo 'ad', a dodatak 'vokat' je kazao nečujno, pa su mnogi u sudnici shvatili da je odgovor na sljedeće pitanje 'Što imate od imovine', ujedno bio i odgovor o zanimanju:

- Ništa!

Još je rekao da je po nacionalnosti Hrvat i državljanin Hrvatske, te da nije nikad osuđivan. Zatim je sjeo. Mnogi su ostali iznenađeni da i nakon 40 godina izvan zemlje, izvanredno govori materinji jezik, bez ijednog pogrešnog naglaska.

Suđenje Andriji Artukoviću | Author: express express
Nakon što je sudac odbio pritužbu obrane, pozvao je tužiteljicu Ivanku Pintar Gajer da pročita optužnicu. U prvim minutama djelovalo je kao da Pitntar Gajer ima veću tremu od optuženog, za kojeg se još u tom trenutku nije znalo je li doista toliko staložen ili nije svjestan ni situacije, ni zločina koji mu se stavljaju na teret. Vrhunska stručnjakinja za kazneno pravo godinama je bila na čelu Okružnog tužilaštva, ali nikad na ovakvom povijesnom procesu. Stoga je savršeno bila svjesna odgovornosti koja je ležala na njoj i njezinom mlađem kolegi Antu Nobilu. Počela je čitati optužnicu:

"Odlukom Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Federalne Države Hrvatske iz 1946. godine Artuković dr Andrija proglašen je zločincem, jer je u organizaciji oružane borbe protiv Saveznika i Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije i u svojstvu ustaškog "ministra unutrašnjih poslova", "ministra pravosuđa i bogoštovlja" i "državnog prabilježnika", a naročito kao člana "Hrvatskog državnog vodstva", bio začetnik, podstrekač, organizator i naredbodavac zločinačkog policijskog poretka, koji je sprovodio masovna ubistva, hapšenja, mučenja, prisilna iseljavanja, odvođenja u koncentracijske logore, internacije, na prisilan rad, te pljačku imovine stanovništva jednog dijela Jugoslavije. Toj odluci priložen je spisak od više hiljada žrtava, koje su bile ubijene po naređenju Artuković Andrije i kao posljedica režima koji je inaugurirao sistematski teror, pljačku i masovna ubijanja..."

Njezina početna trema ubrzo je splasnula, i vratilo joj se samopouzdanje. Optužnica koju su sastavili bila je ispisana na 33 stranice. Budući da je suđenje pratila i međunarodna javnost, bilo je važno da se ne stekne dojam kako je ovo tek odmazda komunističkih vlasti prema državniku bivšeg režima, nego da je doista riječ o naredbodavcu najtežih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, za koje se sudilo i u Nirnberškom procesu. Ovo su tek neki dijelovi optužnice:

Jakiw Palij Leti-leti! Life Detalji tajne operacije hvatanja zadnjeg živog nacista

„Okrivljeni Artuković, prema činjeničnim utvrđenjima optužnice, je već u svibnju 1941. godine naredio svojim podčinjenima da liše slobode i pobiju tisuće i tisuće građana srpske nacionalnosti, od svećenika pravoslavne vjeroispovijesti pa do djece, žena i staraca, te da pale i ruše čitava naselja, zatim u svibnju mjesecu 1942. godine prišao sistematskom upućivanju u koncentracijske logore građana romskog porijekla i to sa teritorija Hrvatske, Bosne i Hercegovine, pa je tako u logor Jasenovac uputio preko 30.000 osoba s područja Osijeka, Dalja, Županje i drugih mjesta.

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 1/2
  • Avatar Antun Sklepić
    marica 12:53 21.Studeni 2018.

    neću čitati članak jer je to već prožvakana tema,ali se sječam što je artukovič u ono vrjeme poručivao državi doslovno je bio vidovit pa je kazao"još čete vi mene nositi na rukama" što se vidi iz priložene slike a tako je i bilo.

  • moris 12:49 20.Studeni 2018.

    pobjednici pišu povjest , tuže i sude zločince mada se zna desiti da pobjednici u ovom slučaju titovi partizani naprave više zločina odnosno poubijaju više nevinih ljudi i to sve "u ime naroda". da , pobjednici pišu povjest osim nas ... prikaži još!s hrvata koji su se branili i odbranili od poludjelih četnika koji nekom čarolijom postadoše nejač i deca prvom granatom kad je pala na knin..

  • crazy.dictator 07:45 20.Studeni 2018.

    i argentinci znaju napraviti cirkus od hapsenja dedice koj jedva hoda. mogli su pozvati amere sa jedno 2-3 nosaca, pa seal tim da cirkus bude veci a mogli su poslati jednog agenta da ga dovede u policiju