Hrvatski tajkuni: Nekad su živjeli u straćarama

Hrvatski tajkun ima klišeiziran životni put. Na točki A stoji skromna potleušica i “bosonogo djetinjstvo”, na točki B je rezidencija koja gradu i svijetu treba pokazati milijunaševu veličinu, a između tih dviju točaka nalaze se povremeni ili stalni, ali u pravilu nezaobilazni, sukobi sa zakonom.

Naš je tajkun, naime, često kontroverzni poduzetnik kojega nije pametno pitati za prvi milijun. Neki od njih, poput bivšega kralja mlijeka Luke Rajića, to i otvoreno priznaju.

Drugi pak tvrde da su na početku kupili jabuku za kunu, potom je prali i glancali do visokoga sjaja, a onda prodali za dvije kune. Tada su kupili dvije jabuke, pa Jovo nanovo... a onda je umrla bogata teta iz Amerike i ostavila im milijun dolara...

Tomislav Horvatinčić već je dulje vrijeme, iz različitih razloga, najpoznatiji hrvatski tajkun. Godinama ne silazi s naslovnih stranica. Svi su njegovi pothvati prolazili teške porođajne muke, mobilizirali vojsku osporavatelja na putu do uspjeha. 

Zgrada T-Coma, Hoto naselje u Samoboru i Hoto projekt u Varšavskoj nailazili su na žestoka osporavanja. Radeći vječno velike, pompozne, spektakularne poslove (a takav je bio i restoran Babilon, otvoren još u vrijeme socijalizma) Horvatinčić se bogatio, potiskujući u drugi plan više nego skromno podrijetlo. 

Njegovo samoborsko imanje danas bi, za nevolju, mirne duše moglo poslužiti kao državnička rezidencija.

Petar Glebov (PIXSELL)

Tu su i zastave s obiteljskim grbom, obiteljsko skijalište...

Horvatinčić je krenuo u život iz više nego skromnih uvjeta. Obitelj se doselila iz okolice Samobora, iz Rakova Potoka, u Gradac kod Pleternice davnih 60-ih godina prošlog stoljeća. 

Kupili su kuću na imanju Jakobovića uz cestu Pleterenica – Kutjevo.

"Bila je to neobična kuća ukopana u zemlju. U prizemlju je bila staja i bunar u njoj, a dugim drvenim stepenicama izlazilo se gore gdje su bile drvom obložene dvije manje prostorije", kaže nam bivša susjeda Horvatinčićevih, čitateljica 24sata koja je u Gradecu pohađala istu osnovnu školu kao i Horvatinčić.

express

"To je sve što su imali Horvatinčići. Otac mu je radio u ljevaonici u Požegi, a majka je bila domaćica. Sjećam se Tome kao izrazito mršavog dječaka, čak neuglednog. Išli smo u istu osnovnu školu i koliko znam, nije ju završio. Radio je kojekakve ludorije, bavio se svim i svačim, školu nije volio. Otac mu je kupio harmoniku pa je svirao u raznim prigodama. Nije to bila neka glazba, više zafrkancija kojoj su se svi smijali. Počeo je preprodavati voće i povrće pa su nekako skupili novac i kupili manju kuću na ulasku u Požegu kod groblja Sv. Ilije. Viđala sam ga u Požegi, znam da je prao autobuse u APP-u, u kojemu se poslije zaposlio kao kondukter. Nakon toga se izgubio i sve do njegova ulaska u svijet građevinarstva, što me zapanjilo, za njega nisam čula", ispričala je čitateljica.

Danas nema dana da ne čuje za svog bivšeg školskog kolegu...

Luka Rajić rodio se u Konjicu, a obitelj je do njegova rođenja živjela u selu Dubravice. Selo se sa sjeverne strane zove Gornje pišalo, a s južne Donje pišalo.

Kuća je danas napuštena, ali netko se ipak brine o njoj, što se vidi po općem stanju i izgledu dvorišta.

express

Rajić je danas jedan od tri ili četiri najbogatija Hrvata. Živi u Švicarskoj, raspolaže stotinama milijuna eura, a nema informacija navraća li ikada u kraj iz kojega potječe, selo pokraj Konjica.

Rajići su, doduše, i prije rata i preuzimanja mljekarske industrije Dukat bili razmjerno uspješni poduzetnici, premda ne i milijunaši. 

Obitelj Luke Rajića nastanila se krajem prošlog stoljeća u nepristupačnim Dubravicama nedaleko od Konjica.

Otac Ivan odselio se u Konjic i tamo sagradio obiteljsku kuću u kojoj je započeo uspjeh bivšeg hrvatskog “kralja mlijeka”. 

Mliječni je biznis prodao za skromne dvije milijarde kuna i kupio vilu u Ženevi, daleko od Dubravica i Konjica.

Nastavak na sljedećoj stranici...