Prije točno pola stoljeća taj potomak hrvatskih iseljenika u SAD napravio je u bici nevjerojatno djelo kojim je zaradio Medalju časti i ušao u povijest Vojske SAD-a kao živa legenda. Što je ostao još desetljećima poslije. Pritom, treba znati i to, sve svoje ordene i sve svoje godine u vojsci po ratovima, on nije ubio niti jednu jedinu osobu, nego je spašavao ljudske živote.
Michael J. Novosel spasio je kao pilot helikoptera 5589 ranjenih vojnika u Vijetnamu, trećem ratu u nizu u kojem je aktivno sudjelovao. U mirovinu je otišao 1984. kao posljednji aktivni borbeni pilot iz Drugog svjetskog rata, a njegove zbirke odlikovanja ne bi se posramio ni mitski John Rambo.
Biografija mu nalikuje na nepregledan niz čudesnih rekorda, a svoju medalju časti dobio je za akciju u kojoj se kao pilot sanitetskog helikoptera zaletio zamalo na Vietkongov bunker kako bi otamo izvukao izrešetana vojnika, pri čemu je i sam dobio rafal. Usto, bio je naše gore list, štono bi se reklo, potomak doseljenika u SAD iz malog mjesta Ribnik kod Ozlja. Rodio se 1922. u Pennsylvaniji, u industrijskom gradiću Etna.
Djetinjstvo s tatom Michaelom i mamom Kate bilo je opterećeno gospodarskom krizom nakon sloma 1929. Nakon srednje škole nije uspijevao naći stalan posao čak ni za minimalac od 24 centa po satu, što ga je usmjerilo ravno u vojnu karijeru, jer je 1941. predsjednik Franklin D. Roosevelt ubrzano gradio vojsku kako bi spreman dočekao trenutak kad se fašizam bude izravno okomio i na SAD.
U veljači 1941., samo 10 mjeseci prije napada Japana na Pearl Harbor, prijavio se u ratno zrakoplovstvo. Ali umjesto da postane pilot, o čemu je sanjao, vojska ga je poslala na specijalizaciju za administrativne poslove, i to za višeg službenika za plaće. Bio je to deprimirajući i šugav početak vojne karijere za materijal od kojega će s vremenom postati nositelj medalje časti. Ipak, tijekom obuke detaljno je naučio mnoštvo vojnih zakona i pravilnika i našao način da se prijavi u kadetski program u zrakoplovstvu.
Našao je način za udovoljiti svim pravilima, osim jednom - minimalna propisana visina kandidata bila je 163 cm, a on je, onako nizak i nabijen, bio visok 161. Prijatelji su ga nagovorili da se ipak prijavi, da će mu oni pomoći da "naraste". Našli su podatke o tome da je ljudsko tijelo najviše ujutro, odmah nakon lagane šetnje. Danima su ga šopali vitaminima, a jutro uoči mjerenja, obukli su ga još u krevetu, dok je ležao, kako ni trenutka ne bi stajao na nogama i tako izgubio koji milimetar. I upalilo je. U stvari, barem donekle.
Na liječničkom pregledu su mu izmjerili 162 cm i 7 mm i nije bilo načina da medicinskog tehničara privoli da malo zažmiri na ta tri prokleta milimetra. U autobiografiji "Dustoff: The Memoir of an Army Aviator" opisao je kako je tekao razgovor s vojnim liječnikom koji je pregledavao njegove medicinske nalaze.
"Koliko si star sinko?", pitao ga je liječnik. "18", odgovorio je Michael. Liječnik mu je potom rekao ono što je i sam znao, da je to nešto malo ispod pravilnicima propisane minimalne visine. Ali, kad je Novoselu vidio na licu da mu se svijet srušio, džentlmenski mu je predložio: "Imaš tek 18 godina. Obećavaš li mi da ćeš narasti još tri milimetra?"
"Yes, sir!", ispalio je Novosel kao iz topa.
Uslijedili su tjedni treninga i kad je već mislio da ga nikad neće poslati u letačku školu, jedne nedjelje radio je objavio da je Pearl Harbor bombardiran. Već sljedeći dan uputili su ga u zrakoplovnu bazu u Teksasu i tako je počelo. Pilotska krila dobio je godinu poslije, a još jednu godinu proveo je na obuci za tajne zračne misije. No ni 1943. Drugi svjetski rat još ga nije pozvao na megdan. Bio je metodičan, pouzdan, svjestan rizika letenja, pa su ga rasporedili da s činom poručnika obučava pilote još mlađe od njega.
I tako sve do prosinca 1944. Bunio se. Postajalo mu je jasno da u ovom ratu neće postati legendarni zračni as. A tek da je znao da će na pravu priliku za iskazivanje čekati još gotovo 20 godina... Nadređeni su ga uvjeravali da treba biti počašćen jer instruktori postaju samo najbolji piloti. Kako je rat zašao u fazu u kojoj su Saveznici temeljito bombardirali fašističku Italiju, nacističku Njemačku i imperijalni Japan, naglo se pojavila potreba za posadama teških bombardera.
Dali su mu da obučava mitraljesce za bombardere, a on se ubrzo prijavio kao dobrovoljac za posadu supertvrđave B-29. Kao mladac od niti 23 godine, njime je pilotirao u sastavu skupine koja je posljednja tri mjeseca rata uništavala japanske gradove, industriju i bacala namirnice ratnim zarobljenicima u logorima.
"U dva navrata letio sam kroz uragane, što je bilo čak i opasnije od tih bitaka. U tim trenucima neprijatelj više nije bio snažan. Nisu imali nafte, hrane, gladovali su, to više nije bio ni pravi neprijatelj", umanjivao je poslije svoju ulogu.
Ni riječju nije spomenuo da je svojom zračnom grdosijom ceremonijalno letio iznad bojnog broda USS Missouri dok su na njemu predstavnici Japana potpisivali kapitulaciju. A taj povijesni trenutak već jest bio nešto. Novosel je 1949. postao Michael J. Novosel stariji, nakon što je dobio sina, M. J. Novosela mlađeg. Već 1950. tatu Novosela pozvali su u Korejski rat, sad s činom bojnika. Ali ni tamo se nije nagledao borbe, pa se poslije Koreje sasvim oprostio od ratnog zrakoplovstva i posvetio obiteljskom životu pilota putničkih aviona. To bi bilo to u njegovu životu da 1963. John F. Kennedy nije ubijen u atentatu.
"Prvi odlučujući trenutak je bio sasvim iracionalan. Uhvatio sam se za tu njegovu frazu ‘ne pitaj što tvoja zemlja može učiniti za tebe, nego što možeš ti učiniti za nju’. A onda sam i na vijestima iz Vijetnama vidio helikoptere s mitraljezima i topovima", prisjećao se.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
vietnam je poraz amerikanaca hihi