Alkohol pretjerano, tri do četiri pića dnevno, pije više od 260.000 Hrvata. Alkoholičara, koji popiju barem šest rundi dnevno, je oko 30.000.
Pokazala su to istraživanja koja su proveli Zagrebačka pivovara, institut Ivo Pilar te MUP u suradnji s HZJZ-om. Istraživanje Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) pokazuje da u regiji Balkana najviše piju Hrvati i Srbi.
Hrvati u prosjeku popiju 15,1 litru alkohola po stanovniku na godinu, Srbi 11,2 litre, a u BiH se popije samo 9,6 litara. Najmanje u regiji popiju Albanci - 6,7 litara po stanovniku.
Službeni podatak o broju alkoholičara u Hrvatskoj ne postoji. Razlog je jednostavan - većina ne želi priznati da su alkoholičari.
Tek nekolicina ih je na liječenju, a ostali se nalijevaju i zlostavljaju ukućane i ostavljaju na svojoj djeci strašne posljedice. Socijalne posljedice alkohola nemjerljive su, govore stručnjaci.
Više od 267 tisuća Hrvata pije četiri pića na dan, što je pretjerana konzumacija. Više od 31 tisuću Hrvata na dan popije barem šest pića za redom, što je alkoholizam. U srednjim školama je 81 posto djece već probalo alkohol, ali samo 43 tisuće Hrvata priznaje da ima problem.
Barem čašu dnevno popit će oko 199.000 Dalmatinaca, oko 50.000 Istrijana, 42.000 Zagrepčana, 30.000 Zagoraca, oko 24.000 Ličana, te oko osam i pol tisuća Slavonaca.
"Kod obiteljskog zanemarivanja i zlostavljanja, u 70 posto situacija uzrok je alkohol", naglašava neuropsihijatar Darko Breitenfeld, želeći pobuditi svijest o ovom problemu.
Njegov kolega Viktor Božićević, psiholog u ličko-senjskom Zavodu za javno zdravstvo, opisuje koliko je situacija alarmantna.
"Prema alkoholu smo, blago rečeno, blagonakloni, a lijepimo etikete zbog jednog džointa. Da se razumijemo, ja nisam za legalizaciju marihuane, ali brojke s drogom smiješne su u odnosu na alkohol", kaže Božićević.
Od stotinjak slučajeva nasilja u obitelji, nastavlja, možda ih je desetak koji nisu uzrokovani pod utjecajem alkohola. Ipak, sve i dalje ostaje unutar bolna četiri zida.
"Raspadanje obitelji. U pravilu su svi bolesni. To se samo širi", govori Božićević te dodaje kako su neurološki problemi, ciroza jetre i rak gušterače samo neke od bolesti koje prate alkoholičare. No stručnjaci tu ne mogu učiniti mnogo.
"Alkoholičara obitelj mora prisilno poslati na liječenje. Zašto prisilno? Alkoholizam je dokaz bezobzirnosti i sebičnosti. Zašto bi takav čovjek ikada dobrovoljno pristao na liječenje ako se može i dalje sebično ponašati", govori Breitenfeld.
Breitenfeld nam objašnjava gdje zapinje.
"Imamo prilično suvremene zakone. Ako postoje zlostavljanje, zanemarivanje i nesklad, to bi trebali uočiti policija i socijalna skrb te ljude prisiliti na liječenje. Međutim, toga se nitko ne drži. Mi smo zemlja alkoholnog bezakonja, a imamo izvrsne zakone. Problem je u tome što ih se ne drže ni policija ni socijalna skrb. Rovinj, Glina, Omiš, Pula, Beli Manastir, Slavonski Brod. To su samo neki od gradova u kojima su žene ubijene i ništa nije poduzeto. Skrivano je pod tepih. A vidjelo se da su njihovi muževi bili neprijavljeni alkoholičari. Stručne službe nisu radile svoj posao. Nitko nije odgovarao. Strahoviti su to podaci. Prije tri godine Forbes nas je po tom pitanju označio najgorom srednjoeuropskom zemljom", govori Breitenfeld.
Da vrlo mali broj nasilja u obitelji dođe i do prijava, slaže se i Božićević. Ni u njegovoj, Ličkosenjskoj županiji nema službenog podatka o broju alkoholičara.
"Postoji istraživanje prema kojem se iz postotka i broja stanovnika može izvući broj ljudi koji svakodnevno piju. Ispada da ih je oko 16.000. No sigurno ih se toliko ne napije, skupo im je. Odgovorno tvrdim da ih nije toliko, ali desetak tisuća ih je sigurno", zaključuje Božićević i dodaje kako su prema tom istraživanju najlošije kotirale Primorsko- goranska i Istarska županija.
Iako nam stručnjaci govore kako su pijanci uglavnom muškarci, a to potvrđuju i gotovo sva istraživanja, nemalo je slučajeva u kojima su glavni problem obitelji upravo žene.
Jedan takav primjer je i u mladoj obitelji na sjeverozapadu Hrvatske. U alkohol ih je odvela kriza. Najgore od svega je što su se opijati počeli i maloljetnici, djeca...
Istraživanja pokazuju da je čak 81 posto srednjoškolaca probalo alkohol. Najviše ih je u Koprivničko-križevačkoj županiji (92 posto učenika srednjih škola).
Šokantan i eksplicitan film o alkoholu popraćen poražavajućim brojkama u utorak su prikazali u osnovnoj školi na zagrebačkom Bukovcu. Autor je Robert Knjaz.
"Nisam ovo radio jer sam svetiji od Pape ili bezgrešan. Dapače, ja sam klinac iz Novog Zagreba, možete misliti kako je to tada izgledalo. Možda bih prošao bolje da mi je netko sve ovo ispričao i rekao da je cool reći ne", poručio je Knjaz djeci na predstavljanju filma.
Pokušala sam zaštiti brata i sestru od tate
Skakao je i divljao po kući. Vikao na mamu, a nas troje sve smo slušali sklupčani u sobi, prisjeća se mlada Riječanka (23).
Djetinjstvo je provela u raspadajućoj obitelji, promatrajući agresiju, pokušavajući zaštititi mlađeg brata i sestru.
"Drugi dan bi se ponašao kao da ništa nije bilo, normalno bi razgovarao, ali nikad se ne bi ispričao. Kad je bio trijezan, ponašao se idealistički, govorio nam da moramo poštivati starije, pogotovo mamu, kako ne smijemo lagati i krasti. Kao da su bile dvije osobe u jednoj", priča djevojka.
Pokušala je nagovoriti oca da potraži pomoć, ali on nikad nije htio priznati da je ovisnik. Sa 17 je počela shvaćati kako u pitanju nije samo alkohol.
"Često bih ga zatekla kako kljuca, bio je smiren i ponašanje je sezalo od histeričnog smijanja do duboke tuge. Drugi dan bi sjedio zamišljeno gledajući u daljinu. Obolio je od hepatitisa, ali ni to ga nije natjeralo na odvikavanje", zaključuje nesretna kći.
I nakon dva desetljeća sav je teret na njoj.
"Pa ipak, to me osnažilo i danas mi ništa nije teško, hrabro se nosim sa svim životnim nedaćama. Unatoč svemu, zadovoljna sam. Imam sređen život, dečka koji me poštuje, ne dozvoljavam da me išta sputava i deprimira. Želim biti primjer bratu i sestri", dodaje.
Iako ju je svemu tome naučila životna škola, to što je prošla ne bi nikome poželjela. Pita se zašto država ništa ne čini.
Kriza nas je uništila, žena mi se oblokava
Financijski problemi i alkohol uništili su do prije pet godina skladnu obitelj iz sjeverozapadne Hrvatske. Nakon gubitka posla žena (36) počela je piti.
"Prije deset godina podigli smo stambeni kredit i napravili si kućicu. Živjeli smo skromno, ali sretno. No tada je supruga ostala bez posla, a mi na mojoj policijskoj plaći koja je iz mjeseca u mjesec bivala sve manja", govori muškarac (39).
Ne srami se, ali zbog posla i nerazumijevanja okoline ne otkriva identitet. Kaže, žena je bila očajna. Počela je zapostavljati dijete i kućanske poslove.
Kad bi se vratio doma s posla, nalazio ju je da spava, a dijete je bilo bez ručka i večere. Trebalo mu je godinu dana da si prizna da mu je supruga alkoholičarka.
"Ne osuđujem je nimalo. To je bolest i tako sam to prihvatio. Grizem se što sam zatvarao oči. Sad je sve teže. U zadnje četiri godine dvaput je bila na liječenju. Pokušavala je, htjela se izvući. Dobila je i posao, ne baš dobro plaćen, ali bilo je lakše. Nije pila. No opet je dobila otkaz jer je vlasnik propao. I opet je počela piti", tužan je otac djevojčice (11).
Strahuje da su zauvijek izgubili majku i ženu. Više nije optimist, kaže. Kako su ostali na jednoj plaći, jedva preživljavaju.
Kredit već dulje ne može plaćivati, pa mu je banka blokirala račun. Breitenfeld nam govori kako je općeniti svjetski trend da se manje pije kad se ima manje novca.
"Oni kod kojih to nije tako, zapravo spadaju u ekscesne slučajeve. To su krajnji ovisnici koji će zadnje novce žrtvovati svojoj sebičnosti. To je vrlo mali broj ljudi", kaže neuropsiholog, a ovu tvrdnju potkrijepljuje činjenicom da se kafići u krizi ipak zatvaraju.
"No odete li na tržnicu, moći ćete naći najlošiju rakiju za manje od 20 kuna. To je za posljednji stadij. Dosta vam je pola litre da se nahranite i napijete. Za devet kuna vi ćete piti i jesti, nema potrebe za hranom kad unosite te kalorije u sebe. To je posljednje životarenje", zaključio je.
