Ivan Milat je Australac, 73-godišnjak naše gore list, točnije, porijeklom s Korčule. Zapravo je teško sjetiti se nekog Hrvata iz Australije koji je diljem svijeta popularniji od njega. Dotle da je, sudeći prema oglasima na eBayu, jako sretna okolnost za dobar biznis posjedovati hrpu DVD-ova ili knjiga o njemu. Jedini je problem što u njegovom slučaju nema mjesta nikakvom ponosu.
Milat je jedan od najgorih australskih serijskih ubojica, toliko neslavan da je viralna vijest na šestom kontinentu posljednjih dana to što su se u javnosti pojavila njegova pisma koje šalje na sve strane, kako bi si prikratio vrijeme dok guli sedam doživotnih kazni u superzatvoru Goulburn kod Sydneyja. Riječ je o pismima pisanima rukom iz 2012. u kojima opisuje kako si je i zašto odrezao prst u zatvoru, navodi "dokaze" po kojima je nedužan i slično.
Od odrubljivanja glave mačetom dok je žrtva još bila živa, silovanja, desetaka uboda nožem, pa do ispaljivanja desetak hitaca žrtvi u glavu. Zapravo je teško zamisliti scenarij po kojem bi Milat ikad mogao na slobodu. Osim mrtav. A sad pisma... Bio je 20. kolovoza 2012. kad je napisao jedno pismo nepoznatoj osobi koja očito proučava predviđanje budućnosti.
Milat tako spominje teroristički napad od 11. rujna 2001., pokolj na sveučilištu u Virginiji 2007., slične stvari koje ne u njegovom slučaju ne zvuče nimalo zdravo, kao što zdravo ne zvuči ni njegova nada da bi mogao dokazati nevinost. Slijedi njegovo bješnjenje vezano za Neda Kellyja, navodi da je svoju nevinost pokušao dokazati na svim raspoloživim sudskim instancama u Australiji, žali se da ne može spavati koliko ga proganjaju toliki dokumentarci i filmovi koji su snimljeni o njemu. Je li tko i sumnjao da je on nedužan?
Unatoč tome što su kod njega pronađeni brojni predmeti žrtava, nizu forenzičkh tragova, itd. Itd. "Producenti su se vodili senzacionalističkim nasiljem, umnožavajući šok i užase u priči, što gledatelja sasvim onemogućava da i pomisli o nedužnosti", pisao je Milat. Pismo je pisano vrlo urednim, čitkim rukopisom, odaje pismenog, obrazovanog, bistrog čovjeka, što ne čudi jer Milat jest ponikao iz siromašne, disfunkcionalne obitelji, ali je bio vrlo bistar klinac, skoro briljantan, sve dok mu nešto u životu nije pošlo po krivu...
Pismo iz 2012., nadalje, donosi i Milatov opis kako se borio za to da mu dodijele kompjuter kako bi mogao strojno napisati pismo Visokom sudu Australije. Odbili su mu laptop. Nabavio si je plastični nož, stavio lijevu ruku na stol, desnom pritisnuo nož, stisnuo zube i... "Nisam mogao zaustaviti krvarenje. Neprestano je polako kapalo; kap, kap", osjećao je potrebu Milat biti detaljan u opisu.
Rekao je da je prst potom stavio u kutiju, poslao s pismom s objašnjenjem tužitelju pri Visokom sudu, te da je ispunio poštanski obrazac. Serijski ubojica zapravo je vrlo pedantan u svojim opisima. Ali i najblaže rečeno naivan. Nekoliko sati poslije donijeli su mu večeru. Jeo je jednom rukom, jer druga je bila zamotana, i odmah potom čuvari su ga, a moguće uz pomoć liječnika, strpali u "sigurnu ćeliju".
"Izoliran od svega, betonska kutija, svjetlo 24 sata dnevno, bez zvukova, bez ideje o prolasku vremena, o tome je li dan ili noć", opisivao je i odmah se pravdao: "Nisam se namjeravao ubiti." Milat je iza rešetaka već 23 godine, još otkako je imao 50 i za svoje zločine nema pravo tražiti pomilovanje od kazne na koju je osuđen.
