Life
2746 prikaza

Horor: 20.000 djece na ovom jezeru rade kao robovi

Djeca robovi na jezeru Volta u Gani
ijm.org/Ghana/ YouTube
Nevladina organizacija spašava djecu koju pronalaze na jezeru, odvode ih u sklonište i omogućavaju školovanje

Čim svane odlaze na posao. Adam predvodi grupu od pet dječaka koji hodaju do ruba jezera Volta u Gani. Veliki dio svog radnog dana provest će ribareći na uzavrelom suncu. Dolaze iz različitih gradova, rade taj posao različiti broj godina, no imaju jednu zajedničku stvar - svakoga od njih kupio je jedan ribar za kojeg rade kao njegovi robovi. 

"Čim se probudimo odlazimo na jezero. Nakon toga vraćamo se, vadimo ribu, pripremamo mreže i vraćamo se ponovno oko 16 sati", govori Adam. 

Ne zna koliko mu je godina, a čini se kako ih je sakupio 12. Pretpostavlja da za Samuela, kojeg naziva "gospodarom", radi već tri godine. 

"Ne želim biti ovdje, ali moram. Volio bih ići u školu, no prisiljavaju me da budem ovdje", rekao je. 

Adam je jedan od 20.000 djece koji na obalama ovog jezera, po podacima Međunarodne organizacije rade, rade za gospodare robova. Većina robova, djece, dolazi iz mjesta udaljenima stotinama kilometara. Trgovci ljudi kupuju ih od njihovih roditelja, koji ih prodaju za samo 250 dolara, što je u tom području pravo bogatstvo, dovoljno za kupovinu krave, piše CNN.  

Djeca robovi u Alpama Šokantna povijest Life Mračna Švicarska: Siromašnu djecu držali su kao robove

Među radnicima bio je i dječak koji u trenutku kada su novinari s njim razgovarali nije jeo 24 sata. Poslije su saznali da je ipak bio među onima koje su oslobodili. Jednog dječaka ribari su kupili za oko 75 dolara na godinu. I on je oslobođen.

Do 9 sati ujutro na jezeru su proveli već nekoliko sati. U jednom trenutku Samuel je viknuo, a Adam poslušno uskočio u mutno jezero.

"Kada ti kaže da moraš roniti, nemaš drugog izbora. Najviše me strah da nikada ne izronim. Toga se najviše bojim. Možete zaglaviti dolje i nikada izroniti. Toga se jako bojim i zato ne želim više raditi na jezeru", rekao je.

Djeca poput Adama plivaju ispod površine vode kako bi otpetljala zapetljane ribarske mreže, što je jako opasan posao. No odrasli će ih uvijek koristiti za takve pothvate upravo zato što su manji, imaju manje ručice i tako mogu otpetljati mreže. 

No nije to jedini razlog zbog kojeg će ih 'zaposliti'. Puno su manji od odraslih pa tako i manje mjesta zauzimaju u čamcu, a i veća je vjerojatnost da će biti jako poslušni i slušati gospodare. I neće se puno buniti ako za svoj posao ne budu plaćeni, a to se događa često, zapravo uvijek.

Od kad ima ljudi ima i robova i ropstva, no ovaj strašan problem, djece robova na jezeru Volta, nešto je sasvim novo. 

Jezero je nastalo 1965. godine izgradnjom brane Akosombo na rijeci Volti uz pomoć financija Svjetske banke, SAD-a i Velike Britanije. Izvor je to električne energije za zemlju a ostatak se prodaje i susjednim zemljama. Ovo je jezero sa površinom od oko 8502 km2 najveće umjetno jezero na svijetu. Većinom je riječ o šumskom području, a tragovi toga su još vidljivi u drveću koje se nalazi ispod površine. 

"Neki će pomisliti da će zbog veličine jezera biti teško pronaći djecu robove. No nije, i to nam je najtužnije od svega", rekao je George Achibra, koordinator projekta u Partners in Community Development Programme (PACODEP).

Devetogodišnja Nan de Gallant ispred tvornice konzervi u Maineu 1911. Sramna povijest Life Ovako je izgledalo izrabljivanje djece radnika

U gradu uz jezero Kete Krachi nakon povratka s ribarenja mreže se provjeravaju, u potrazi za rupama koje se trebaju popraviti prije nego se ponovno bace u jezero. Djevojčice ribu pripremaju za sušenje. Nadzire ih najčešće žena gospodara robova. Svakog tjedna na tržnicu stiže stotine brodova. Glavna je to lokacija prodaje sušene ribe koju su ulovila djeca robovi.

PACODEP je nevladina organizacija sa sjedištem u Gani koja spašava djecu koju pronalaze na jezeru, omogućavaju im sklonište i daju priliku za školovanje. U tom "selu života" nalazi se oko 100 djece, robova s jezera. Po njihovom iskustvu gotovo je nemoguće djecu ujediniti sa obitelji, s obzirom kako su ih roditelji prodali. Na taj čin primoralo ih je veliko siromaštvo, a novac kojeg dobiju od prodaje najčešće koriste kako bi nahranili svoju drugu djecu. 

"Shvatili smo da kada ih spasimo i vratimo obitelji, oni se zapravo za njih ne brinu, već ih prodaju opet", kaže. 

Obitelji lokalne djece plaćaju malu školarinu kako bi pomogli u plaćanju troškova brige, hrane i obrazovanja bivše djece robova.

"Pokušavam izgraditi vezu sa gospodarom. On je za tu djecu dao neke novce njihovoj obitelji i s ciljem ih doveo ovdje da rade, a ja ih ne mogu nasilu odvesti. Svašta se može dogoditi na jezeru", govori Achibra.

U selu počinju pregovori o oslobađanju šestero djece. Samuela su najprije pitali da objasni kako je došao do djece koja su mu sada robovi. 

"Posjećujem mnoge obitelji i tražim dječake za pomoć. Sjednem s obitelji, majkom, ocem ili rođakom, sjednem s njima i dogovorimo uvjete prije nego preuzmem dijete. Ako njihov sin ostaje sa mnom tri godine, oni će u zamjenu najčešće tražiti kravu", govori Samuel. 

Što se tiče kritika zbog opasnosti u koje djecu dovodi, on će na to reći:

"Svi znamo da je rad na jezeru jako opasan i može se bilo što dogoditi. Ako ne postavite zamku nećete moći uhvatiti ribu. Morate pronaći način za preživljavanje. Ako neko dijete umre za vrijeme rada na jezeru, sjest ću sa roditeljima i razgovarat ćemo", naglašava. 

Radnice u tvornici odjeće POŠAST Ekonomix Telefon i odjeću koju nosite vjerojatno su izradili robovi

U Gani je minimalna dobna granica dozvoljena za rad 15 godina, što se baš i ne kontrolira ili kažnjava. U godišnjem izvješću o trgovini ljudima diljem svijeta naglašavajući problem na jezeru Volta američki State Department ističe "više od polovice djece koja rade na i okolo tog jezera rođeni su negdje drugdje a mnogi od njih prisilno rade, nije mi dozvoljeno da idu u školu, žive u neprimjerenim uvjetima, nisu primjereno odjevena, a ribari ih kontroliraju zastrašivanjem, nasiljem i uskraćuju im hranu", naglašavaju. 

U trećini od 1621 kućanstava živi dijete žrtva trgovine ljudima. 

Gana je svjesna ovog problem i radi na njegovu rješavanju. 2017. godine organizirali su National Child Labor Day u gradu Kete Krachi kako bi privukli pozornost na taj problem. Trude se registrirati sve bordove na jezeru što im može olakšati praćenje djece  koja se u tim čamcima voze. 

"Nismo još započeli sa implementacijom. No o tome smo razgovarali", rekao je zamjenik tog distrikta. 

Za to vrijeme Achibra i naoružani lokalni policajac kojeg je poveo sa sobom nastavljaju sa započetim poslom na jezeru. Identificiraju djecu i pregovaraju sa ribarima. Objašnjavaju Samuelu kako ima dvije opcije: mirno pustiti djecu, ili  se tome opirati. No ako to napravi bit će uhićen i zatvoren, a djeca će mu silom biti oduzeta. 

"Ako ga odmaknete s jezera više ne može biti dijete s kojim se trguje", naglašava Achibra. 

Ultimatum je upalio, i većinom pali. Samuel pristaje pustiti šestoricu dječaka. Dvojicu, uključujući Adama, pustit će odmah, a ostale sljedećih dana kada obave još malo posla. Razgovarali su i o mogućnostima razvoja sistema navodnjavanja kako bi se mogao fokusirati na poljoprivredu a ne na ribolov. 

"Mislim da je to najbolji način. Ako mu damo više novca ili mreže zapravo ga potičemo da nabavi još više djece. No ako ga maknete sa jezera, tako nestaje i njegova potreba za kupovanjem djece", objašnjava. 

Nekoga bi taj posao mogao jako frustrirati no Achibra ga ne gleda na takva način. 

"Danas smo spasili 78 dječaka. To je samo kap u moru, no tim dječacima to znači puno", naglašava. 

Dječake koji su otišli ubrzo će zamijeniti drugi, a oslobođeni dječaci će se možda i posljednji put popet u neki od tih čamaca. Ovaj put kao slobodni ljudi.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.