Life
1799 prikaza

Gestapovac-prevarant vodio tvrtku, a Stepinac nadzornik

Vilko Heger
privatni album
Donosimo četvrti dio feljtona o Vilku Hegeru kojem je nadbiskup toliko vjerovao da mu je dao da od M. Bistrice napravi Lourdes

Vilko Heger, prevarant koji je u prijeratnom Zagrebu naivcima uvaljivao lažnu viagru, a poslije rata se bogatio na isto tako lažnom lijeku protiv ćelavosti, za NDH je djelovao kao agent Gestapoa zadužen za Crkvu i Stepinca. Taj bjelosvjetski hohštapler vješto je njušio i novac, pa je od Stepinca izvlačio milijune, a ovaj mu je bezrezervno vjerovao i davao mu goleme iznose za gradnju marijanskog svetišta u Mariji Bistrici.

Taj se agent Njemačke obavještajne službe, ali i prevarant europskoga kalibra, nakon rata izvukao od suđenja i bilo kakvog progona, živio je u dvorcu i opet varao. U Udbinu dosjeu o Hegeru, o kojem je Express već detaljno pisao, stoji zabilješka "saradnika Branka”, koji djeluje u najužem krugu prelata na zagrebačkom Kaptolu, dana 25. kolovoza 1956. i koji izvješćuje:

Intervju iz New York Timesa 1950. sa Stepincem Povijesna tajna Life Intervjuirao Stepinca za NY Times 1950. i prenio mu Titovu ponudu

"Iz Zapadne Njemačke na adresu nadbiskupa Šepera stigla je 'Bijela knjiga' Vilka Haegera (prezime Hegerovo se uvijek pisalo u liku Heger, bez diftonga – op. N. M.). Šeper je pregledao tu knjigu i odmah izjavio, da je neće poslati nadbiskupu Stepincu u Krašić jer, kad bi je ovaj vidio i kad bi vidio dokumente koje Haeger u svoju korist citira, da bi se suviše uzrujavao. Haeger se u svojoj 'Bijeloj knjizi' poslužio raznim pismima u kojima Stepinac o njima pohvalno govori, a koja dokazuju kako je Stepinac u njega imao veliko povjerenje. Osim toga objavljena je fotografija Haegera, u čijoj pozadini je portret Stepinca itd. Vilko Haeger poznat je prevarant i šarlatan, koji je prije rata u Zagrebu imao aferu sa fabrikacijom nekih pilula za jačanje muške potencije, raznih tekućina za porast kose itd., a za vrijeme rata po zadatku Gestapoa vodio je tzv. akciju NADASVE (Naša draga svetišta), te vršio ozbiljan uticaj na Stepinca, ali je istovremeno izvršio i neke novčane malverzacije u kojima je oštetio zagrebačku nadbiskupiju.”

Iz ovog odlomka najviše nas je zaintrigirao podatak o postojanju "Bijele knjige" Vilka Hegera. Nakon kraće potrage po europskim knjižnicama i arhivima pronašli smo je u Bavarskoj državnoj knjižnici u Münchenu, a za nepunih tjedan dana primjerak je u međubibliotečnoj razmjeni stigao u našu Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu!

Franjo Šeper | Author: Duh/ Wikipedia/ CC BY-SA 3.0 Duh/ Wikipedia/ CC BY-SA 3.0

Radi se o knjizi od 135 stranica, velikog formata (29 x 20 cm), na kvalitetnom, kunstdruk papiru. Naslov i podnaslov glase: "Heger's erstes Weisbuch. Wir bitten um Recht und Gerechtigkeit – Hegerova prva Bijela knjiga. Molimo za pravo i pravdu". Izdavač i mjesto izdavanja označeni su: "Verfaßt und veröffentlicht von Wilhelm Heger, Schloß Mainberg/Unterfranken" – ili u prijevodu: "sastavio i izdao Wilhelm Heger, dvorac Mainburg, okrug Donja Franačka".

Na knjizi nije označena godina izlaska, ali je pisac/sastavljač u potpisu svoga predgovora stavio dataciju: rujan 1955. Heger je knjigom nastojao pobiti, po njegovom mišljenju, objede i laži koje su o njemu širili pojedini njemački listovi, kao i tvrdnje njemačkoga državnog tužitelja u procesu koji je 1955. pokrenut u Münchenu. Zato u podnaslovu stoji: "Molimo za pravo i pravdu". Pisac je upotrijebio množinu jer mu je namjera da spere ljagu sa svoga imena, ali i sa svoje obitelji.

Međutim, kakav je razvoj životnih prilika, ratnih i poratnih zbivanja te (ne)poznatih događaja doveo do "Hegerove bijele knjige"? U jednom se elaboratu Udbe zaključuje "da je držanje Stepinca što se tiče odnosa sa nemačkim ustanovama bilo samo uslovljeno celishodnošću (svrsishodnošću – op. N. M.)...”

Suđenje Alojziju Stepincu Sporne tvrdnje Top News Tajna pisma četnika Draže Mihailovića Stepincu

Važnost, uloga i značenje Hegera kao agenta u aparatu RSHA bili su mnogo veći negoli se iz dostupnih izvora razaznaje. Iako su njegovi pretpostavljeni znali kakva mu je bila prijeratna aktivnost te da je sklon zloupotrijebiti sve svoje pozicije i veze a za vlastito bogaćenje, Heger je izvodio nevjerojatne makinacije da bi povećao svoje bogatstvo. Tek posredno saznajemo kako je Heger varao i Stepinca, i svoju službu (kojoj je to bilo svejedno jer su joj bili zanimljivi samo Hegerovi obavještajni podaci) i prijatelje s kojima je radio, i hrvatske političare, i ustaške dužnosnike, i hrvatski narod koji je od usta odvajao da bi priložio svoju žrtvu obnovi svetišta u Mariji Bistrici.

Tako, primjerice, tvrdi se da su 1942. postavljene prve četiri postaje Križnog puta, od naručenih, plaćenih i navodno dogotovljenih petnaest, ali je preostalih jedanaest nestalo, navodno su "bombardirane prigodom transporta iz Italije u Zagreb”. Međutim, još živući svjedok iz toga vremena komentira: "Da je ostatak križnoga puta bio bombardiran na putu iz Italije, nije ni župnik Papić vjerovao: za to bombardiranje nije bilo nikakva dokaza, a to se tumačilo kao zadnja Hegerova prevara, pošto mu je sve bilo unaprijed plaćeno, a on s parama nestao.”

S tim događajima, oko misterioznog bombardiranja i uništenja transporta u kojem su bile skulpture za ostale postaje križnog puta, koincidira sljedeći podatak: "RSHA je Hegera, kao afirmisanog stručnjaka za probleme katoličke crkve, iz Zagreba prebacio u Beč (krajem 1943.), povjerivši mu nove zadatke. A da bi te nove zadatke što uspješnije obavio, Heger je 1944. godine navukao čak i mantiju i položio svećenički zavjet!”.

Vilko Heger | Author: privatni album privatni album

Zaključak koji su izveli Udbini stručnjaci potpuno odgovara stvarnosti: "Ustvari je motiv bogaćenja i lake zarade bio osnovni stimulans kojim se on rukovodio u svome radu. Njegov gest sa polaganjem svešteničkog zaveta pokazuje, isto toliko koliko i njegov podvig sa vodicom 'Interkozme', dokle je ovaj avanturista bio spreman da ide ako su bili posredi materijalni interesi".

U Udbinu spomenutom zaključku daje se i sažeta i po svemu sudeći vrlo točna ocjena agenta Hegera:

"Stepinčev odnos prema Hegeru je (nakon dovođenja dvojice pavlina iz Poljske – op. N. M.) postajao sve prijateljskiji i srdačniji. A isto tako je vešti agent uspeo da dođe u vezu i sa drugim katoličkim visokim crkvenim ličnostima. Tako je došao u lični dodir sa bečkim kardinalom, nadbiskupom Innitzerom, i minhenskim kardinalom, nadbiskupom Faulhaberom. Hegerov značaj kao čoveka koji ima stalne i čvrste veze prema visokom kleru bio je već prerastao domen koji je kontrolisao policijski ataše. O njemu se uveliko vodilo računa u Upravi IV RSHA, to jest u centrali Gestapoa u Berlinu. Pogotovu mu je ugled tamo porastao kada je preko svojih crkvenih veza uspeo da bude primljen u audijenciju kod pape. S druge strane je Heger svoj posao oko akcije 'Nadasve' iskoristio, po svome poznatome načinu, i radi ličnih profita. Tako su bili svi zainteresovani zadovoljni. Stepinac je imao čoveka koji mu je svršavao stvari kod nemačkih vlasti i koji mu je s izvanrednom poslovnom spretnošću vodio akciju 'Nadasve'. Gestapo je imao svoga agenta u neposrednoj blizini Stepinca, mogao je tim putem da kontroliše stav visokog katoličkog klera i da dobije o tome autentične informacije iz prve ruke. Heger, međutim, postigao je zadovoljenje svojih ambicija za ličnim uvažavanjem i, što je bilo još važnije za njega, on se svojim crkveno-obaveštajnim vezama temeljito koristio i za lično bogaćenje.”

Titov najtajniji agent Šokantno Top News 'Tito, Papa i ja dogovorili smo zapadne granice Hrvatske'

Kako je to uistinu teklo? Prema Statutu Crkvene ustanove Naša draga svetišta (Nadasve) iz 1942., koji je "odobrio i uzakonio Alojzije Nadbiskup”, sa sjedištem u Nadbiskupskom dvoru, Kaptol 31, prema paragrafu prvom "Nadasve” jest "crkvena ustanova (institutum ecclesiasticum can. 1489) sa sjedištem u Zagrebu. Njezino se djelovanje rasprostire po cieloj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, u koliko to nadležni Ordinariji prihvate. § 2.

Svrha je ustanove vjerska obnova hrvatskog naroda uopće i osobito na taj način, da se osvježi i produbi ljubav prema Mariji, a po Mariji prema Kristu”. U poglavlju "Sredstva”, § 10., kaže se: "'Nadasve' će poticati umjetnike na izradbu nacrta i pomagati izrađivanje liturgijskih predmeta i devocionalija u crkvenom i hrvatskom narodnom duhu. § 11. Suvremena sredstva za promicanje vjerskog života mogu biti iz bilo kojeg polja ljudskog djelovanja, ali se ne smiju protiviti tradiciji ni propisima Crkve”.

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 1/2
  • Kobac44 12:06 13.Svibanj 2018.

    To je isto nekad i sad samo su vlastodršci premenili ime sad je to HDZ.