Gay izbjeglica iz Sirije, nazovimo ga Karim, mislio je da je na početku sretne veze kad je drugi put izašao s Tareqom. Živjeli su u Al-Raki u Siriji i Karim se veselio što će Tareqa upoznati sa svojim prijateljima. No ono što je uslijedilo nije očekivao. Naime pojavila se grupa stranaca koji su Karimu bacili vreću na glavu i odveli ga u nepoznato. Kad je došao k sebi, nalazio se u tamnici, a s druge strane vrata čuo je Tareqa kako raspravlja s otmičarima koliku bi otkupninu mogli tražiti od Karimove obitelji.
Bilo je to u rujnu 2013. godine, a Karim je tek jedan u nizu primjera kako Al Nusra, anti Assadovska grupa, mami homoseksualce u klopku kako bi od njihovih obitelji iznudila visoke, i često nerealne, svote novaca. Iako je Karim dobro prošao, jer je nakon dva tjedna pušten, mnogi nisu te sreće. Uz to što ISIS zna zahtijevati i do 11.000 dolara otkupnine, što rijetki mogu platiti, mnoge džihadisti jednostavno ubiju, bez ikakvih pregovora.
Prije uhićenja, samo je najuža Karimova obitelj znala za njegovo seksualno opredijeljenje, no nakon zatvaranja to se promijenilo. U prosincu 2013. godine Karima je tako kod kuće potražila vojska Islamske države. Iako u tom trenutku nije bio kod kuće, bio je svjestan da se tamo ne može vratiti.Samo zahvaljujući činjenici da mu je ujak u to vrijeme postao važna osoba u ISIS-u, Karimovo ime je na dva sata maknuto s ISIS-ovog popisa, što mu je pružilo dovoljno vremena da odmah napusti Al-Raku.
"Osjećao sam kao da sam u ružnom snu i da će se sljedećeeg tjedna sve vratiti u normalu i da ću doći doma", prisjeća se Karim. Ali umjesto toga pobjegao je u Damask, nakon čega se, u ožujku 2014., konačno smjestio u Beirut, gdje živi i danas.
Prijetnjama analnim pregledom do istine
Nakon nekoliko mjeseci, Karimu se pridružio transrodni prijatelj koji se danas odaziva na ime Jenny i želi da mu se obraća u ženskom rodu. Jenny je pobjegla iz istočne Sirije nakon što je njezin dečko, kad ga je uhitio ISIS, priznao da su njih dvoje u vezi. Došao ju je uhititi njezin stric koji je zauzimao visoko mjesto na ISIS-ovom sudu. Iako je prvo nijekala ikakvu vezu s uhićenim muškarcem, kad ju je otac obavijestio da će se morati zakleti na Kuran i podvrgnuti analnom pregledu (liječničkom pregledu kojim utvrđuju je li bilo penetracije), Jenny je odlučila ocu reći da je silovana. Kad je to čuo, otac ju je počeo tako jako tući da se onesvijestio, a trenutak kad ga je stric odvezao u bolnicu Jenny je iskoristila kako bi pobjegla.
Iako se nadala da će u Libanonu pronaći mir, tu je odbačena zbog svojeg feminiziranog izgleda i ponašanja, koje se izbjeglicama ne tolerira. "Libanon je u arapskim zemljama poznat po svojem zapadnjačkom stilu života, pa smo mislili da ćemo tu normalno živjeti i da će nas cijeniti. No šokirali smo se kad smo otkrili koliko su rasistički nastrojeni i zatucani ljudi ovdje", izjavio je razočarani Karim kojega je u kršćanskom dijelu grada pretukla skupina muškaraca. Nažalost, takvi ekcesi i vrsta nasilja u Beirutu su 'svakodnevna rutina', kaže Karim.
"Kao Sirijci i gayevi, oni su dvostruke izbjeglice", ističe Berthi Makso iz nevladnine organizacije 'Proud Lebanon' koja pomaže većini LGBT sirijskih izbjeglica. Nakon 30-godišnje okupacije Libanona, ondašnji stanovnici puni su ogorčenja prema Sirijcima, a i homoseksualna prava u Libanonu su, kaže Makso, čista obmana.
Homoseksualna prava podložna različitim tumačenjima
Naime, premda ih vlasti djelomično toleriraju i ne rade probleme u gay klubovima i barovima, 'Proud Lebanon' je izvještavao o brojnim slučajevima pritvaranja pri čemu se ljude tjeralo na 'analne preglede' koje je čak i sindikat libanonskih liječnika prozvao oblikom torture. Prema libanonskom zakonu, zabranjene su ikakve seksualne veze koje su 'protivne zakonima prirode', što se može različito tumačiti.
"Možete biti gay u Beirutu, sve dok to nije u javnosti. I morate znati da se sve u jednom trenutku može raspasti", objašnjava Makso. Primjerice, 'Proud Lebanon' je registriran kao organizacija za ljudska prava, a ne homoseksualna. Oni organiziraju radionice i osiguravaju pravnu, psihološku i zdravstvenu pomoć, ali ne mogu organizirati javne događaje, poput gay parade, piše The Daily Beast.
Upravo zbog toga, Libanon je tek tranzitna točka za sirijske izbjeglice koji sreću žele potražiti u Europi, Sjevernoj Americi ili Australiji, gdje mogu živjeti kao homoseksualci bez straha od uhićenja ili da će ih pronaći njihove obitelji, koje im često prijete.
Od 2103. godine u UNHCR-u je registrirano 216 LGBT sirijskih izbjeglica, a tek 60 od njih je dosad uspjelo preseliti na neki od obećanih kontinenata. U međuvremenu, kao i mnogi drugi, Karim i Jenny žive za dan kad će dobiti 'zlatni poziv' - kojim će biti obaviješteni da su im odobrene vize za Europu ili Sjevernu Ameriku.
