Life
1310 prikaza

"Gandhi je bio rasist koji je gol spavao pored svoje unuke"

Mahatma Gandhi
Wikipedia
O Gandhiju se zna kao o mršavom, pobožnom čovjeku neupitnog morala, čistog kao suza

U kolovozu 2012. godine, neposredno prije Dana neovisnosti Indije, jedan od najtiražnijih magazina u zemlji, Outlook Indija, objavio je rezulte velikog istraživanja koje je proveo među čitateljima. Tko je, nakon ‘Mahatme’, najznačajniji Indijac svih vremena? Mahatma je, naravno, Mahatma Gandhi.

Nije neočekivano što je Outlook ovu tvrdnju o značaju Gandhija iznio kao očitu činjenicu. Gandhi je nesporna veličina Indije, ako ne i cijelog svijeta. Tko ne voli Gandhija? O njemu znamo kao o mršavom, pothranjenom, ali pobožnom čovjeku neupitnog morala, čistog kao suza. 

On je  čovjek koji je uveo novu gramatiku nenasilnog otpora u Indiju, zemlju kojoj je pomogao da pobjegne iz okova vlasti britanskog imperija. 

Preživio je nekoliko štrajkova glađu sve dok ga nacionalist iz redova hindua nije ubio pucnjem iz vatrenog oružja i time ga stvorio u svetog mučenika. U nastavku donosimo blog autora portala Vice.

Moja baka bila je zatvorena s Gandhijem 1933. godine, tako da sam odrasla znajući da je ovaj mit nastao od poluistina. Moj djed je prihvatio lekcije koje je naučio u zatvoru i iskoristio ih je tako što je osnovao ašram u Zapadnom Bengalu. Uslijed toga su me roditelji odgajali uz intimnu spoznaju Gandhija koja je stalno varirala između pohvalnog i kritičkog. 

Moja obitelj ga je obožavala, iako nikada nismo prihvatili tvrdnju da je potpuno sam osmislio i vodio pokret za nezavisnost Indije. 

Desetljećima nakon atentata na njega 1948., Gandhijev imidž je građen tako pažljivo, nije bilo nikakvih ružnih detalja, pa je tako u drugi plan palo da je svoju retoriku zasnivao na rasizmu, žestokoj ‘alergiji’ na žensku seksualnost i ukorijenjenu nespremnost da se pomogne oslobađanju Dalita, odnosno kaste ‘izopćenih’.

Gandi je živio u Južnoj Africi duže od dva desetljeća, od 1893. do 1914, gdje je radio kao advokat i borio se za prava Indijaca, i samo Indijaca. Za njega su, i to je sasvim jasno govorio, crni Južnoafrikanci jedva bili ljudska bića. Nazivao ih je uvredljivim južnoafričkim žargonskim izrazom kafir. Žalio se često što Indijce smatraju ‘jedva malo’ ako i uopće boljim od ‘divljaka ili domorodaca Afrike’. 

“Bijela rasa treba u Južnoj Africi mora biti dominantna”, izjavio je 1903. 

Kada je bačen u zatvor 1908., prezirao je činjenicu da su Indijci smještani s crnim, a ne bijelim zatvorenicima. Neki južnoafrički aktivisti nisu zaboravili ove Gandijeve tvrdnje, pa su tako dva južnoafrička akademika, Ashwin Desai i Goolam Vahed u rujnu 2015. godine objavili novu, kontroverznu knjigu o Gandhiju, “The South African Gandhi: Stretcher-Bearer of Empire”, o kojoj je pisao BBC.

Negdje u to doba, oko 1908. godine, Gandhi je počeo ‘njegovati’ mizoginiju koju je u sebi nosio do kraja života. Tijekom godina provedenih u Južnoj Africi, jednom je ‘riješio’ slučaj kada je jedan mladić seksualno zlostavljao dvije njegove sljedbenice. Prisilio ih je da se ošišaju na kratko, jer je smatrao da kratkom kosom uklanjaju svaku mogućnost privlačenja bilo kakve seksualne pažnje. 

Njegov način razmišljanja bio je takav da je pretpostavljao da muškarci ne mogu kontrolirati svoje porive, a da su žene odgovorne za izazivanje tih poriva. 

Ni njegov pogled na žensku seksualnost nije bio ništa bolji i također je za osudu: prema knjizi Rite Banerji “Sex and Power”, Gandhi je smatrao da je menstruacija “manifestacija ženske duše izopačene njezinom seksualnošću”. Također je smatrao da je korištenje kontracepcije znak promiskuiteta.

Sa svojom nesposobnošću da kontrolira svoj muški libido se suočio onog trenutka kada se sam zarekao na celibat. Inače, na celibat se zarekao bez da je o tome uopće razgovarao sa svojom suprugom. Da bi kontrolirao svoj seksualni poriv iskoristio je žene, uključujući maloljetnice poput njegove unuke. 

Spavao bi gol pored njih u krevetu i nije ih dodirivao, stalno vodeći računa da se ne uzbudi. One su mu, na neki način, služile kao mamac koji ga je trebao navesti na celibat.

Kasturba, Gandhijeva žena, bila je njegova najčešća “vreća za udaranje”. 

“Naprosto ne mogu podnijeti pogleda na njeno lice. Izraz tog lica isti je kao u krave, koja sa svojim glupim izrazom lica čak i izgleda kao da bi nešto rekla. Nešto glupo, naravno”, planuo je Gandhi jednom prilikom. 

Kada je Kasturba oboljela od upale pluća, Gandhi nije dozvolio da joj daju penicilin, iako su liječnici inzistirali i govorili da će je izliječiti. Gandhi je smatrao da je to novi lijek, strana supstanca koja ne smije završiti u njezinom tijelu. Kasturba je preminula od posljedica bolesti 1944. godine. 

Par godina kasnije, Gandhi je obolio od malarije. Shvativši valjda koliko je pogriješio u Kasturbinom slučaju, dobrovoljno je uzimao kinin, kojeg je Kasturbi uskratio i tako se liječio. I preživio. 

(Autor originalnog teksta je Mayukh Sen na Viceu)

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.