Life
9739 prikaza

Frane Selak: Najsretniji ili najnesretniji Hrvat?

Frane Selak
1/4
Nikola Ćutuk/ Pixsell
Frane Selak, umirovljeni profesor glazbe stekao je svjetsku slavu od koje nema ama baš nikakve koristi

Novinari mu već gadno idu na živce. U njegovu kuću u Petrinji dolazile su horde iz cijelog svijeta, zvali ga da snima reklame u inozemstvu. Ali on već odavno više ne putuje nikamo. Ne zato jer nema novaca. Osvojio je on i Jackpot. Ali nakon što je preživio željezničku, avionsku, autobusnu i dvje automobilske nesreće, ide samo dokle ga noge nose. 

Danas 89-godišnji profesor glazbe Frane Selak doista ima nesvakidašnju životnu priču. Rođen je 1929. godine na moru. U čamcu. Otac i majka krenuli su u ribe, no Frane je bio nestrpljiv i majka se porodila nedaleko obale Dubrovnika. 

Kako je ispričao novinarima, tijekom djetinjstva dva su ga puta spasili od teških bolesti. Prvi put su svećenici blagoslovili njegovu košuljicu kad mu je bilo 11 mjeseci, a s 11 godina vid su mu spasile časne sestre i njihove ljekovite trave.

Dok je radio u u Modriči kao profesor glazbenog odgoja često je putovao đačkim autobusom. Vozač Ahmet i on ostali su sami i odlučili popiti jednu putnu rakiju. Ahmet i malo više. 

Frane Selak | Author: Nikola Ćutuk/ Pixsell Nikola Ćutuk/ Pixsell
Kad smo došli na most iznad rijeke Bosne, autobus je samovoljno produžio ravno. Probili smo ogradu, pali u rijeku, ali obojica prošli bez ogrebotine iako je autobus skroz bio smrskan, ispričao je Selak. 

Nedugo zatim putovao je vlakom iz Dubrovnika za Sarajevo. Pruga vodi kroz surovi kraj, prepun visokih stijena. Selak se prisjetio:

"Sjedio sam u kupeu s majkom mog prijatelja, kad se stijena odronila na prugu, pa je Vlak završio u Neretvi. Razbio sam prozor vagona, uhvatio sam nesretnu ženu i zajedno smo isplivali na površinu, a pomogli su nam i mještani Grabovca, mjesta gdje je vlak izletio", ispričao je profesor. No to nije bio kraj njegovih avantura. 

"Kad mi se majka razboljela, odlučio sam iz Zagreba 1962. prvi put poletjeti avionom u Rijeku. Putem sam šarmirao stjuardesu Roziku, no odjednom sam se probudio u bolnici u šok-sobi. U novinama sam pročitao da se avion zabio u stijenu, a pad s 800 metara visine preživjeli smo samo Rozika i ja, dok je 20 putnika i članova posade bilo mrtvo. Ja sam, naime pao u plast sijena", govori navodno najsretniji čovjek na svijetu.

Nakon toga još je tri puta imao saobraćajnu nesreću. Sa svojom ladom je najprije skoro izgorio, a onda je auto i eksplodirao, a kad se vozio po serpentinama prema Karlobagu, prepriječila mu se UNPROFOR-ova kamionska prikolica. Auto je odletio u ponor, a Frane na drvo za koje se uhvatio pri ispadanju.  

Konačno, 2002. sjedio je pred televizorom i čekao izvlačenje Lota. Kad je hostesa pročitala i zadnji broj, Frane je počeo slaviti. Pogodio je sedmicu i dobio netto 6.400.000 kuna. Kupio je kuću u Petrinji, uredio je, i kraj nje izgradio kapelicu. A onda su mu na vrata počeli zvoniti potrebiti.

Kupio je tako prijateljima i rodbini ukupno 25 automobila, čak i orkestru sve instrumente. U Senju mu se svidjela kuća za 120.000 eura, ali joj je pala vrijednost pa ju je prodao za 70.000. Na Čiovu je naslijepo kupio i dva apartmana za 100.000 eura, a kad je došao u njima uživati, shvatio je da nemaju prozore, pa ih je prodao za 30.000. 

Kad se proslavio u svijetu, njegov je život inspirirao strip-crtače koji su prije nekoliko godina prema njegovoj priči napravili i crtić. "The Luckiest Unlucky Man to Ever Live" do danas je na Youtubeu pregledalo oko 3.000.000 ljudi. Frane se za njih ljuti:

"Sve su pobrkali, i sad mi se cijeli svijet smije. Autori zarađuju novac, a meni ni kune."

A nakon svih financijskih promašaja, Frane živi od 3.000 kuna mirovine. No, ni tu nije kraj njegovim mukama. Kad je država povećala umirovljenicima mirovine  2009. godine, Frane se poradovao povišici od 40 kuna. Ali - s tim dodatkom probio je granicu nakon koje se plaćao tzv. krizni porez. U novoj računici, Frane je imao mirovinu manju za 60 kuna. 

Nije da nije mogao zaraditi. Zvali su ga Australci da za njih snimi reklamu za čips. 

"Rekao sam da može, ali da ja ne sjedam u avion. Zato su oni došli ovamo. Reklamu smo snimali nekoliko dana. Najeo sam se čipsa k'o nikad u životu i mrzit ću ga do kraja života. Čak su me i bacali iz helikoptera u plast sijena da rekonstruiraju moju avionsku nesreću", kaže danas 89-godišnji profesor, kojeg se, ako ništa drugo, zasigurno može pozdravljati sa:'Gdje si, legendo!?"

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.