Iako su danas hrvatske knjižare prepune seks-priručnika, a sve informacije o toj “vrućoj” temi dostupne su i na internetu, prije pola stoljeća, pa i više, Hrvati baš i nisu imali previše materijala. Većina iz pedesetih godina reći će da su se seksualno odgajali na priručniku dr. Marijana Košičeka “Seksualni odgoj” iz 1965. - i to metodom pokušaja i pogrešaka.
Bio je prvi seksolog u Hrvata, a 1973. napisao je “Spolni odgoj. Priručnik za nastavnike”, ali u škole nikad nisu uspjeli uvesti seksualni odgoj. Bavio se problemima seksualnih odnosa, frigidnosti i dr. te je čak davao seksualne savjete u tadašnjem megapopularnom erotskom časopisu Start.
Iako poslije Košičeka nije bilo istaknutijih stručnjaka na tom području i o seksu se nije javno govorilo, Hrvati su se svejedno snalazili. Neki vjerojatno i danas kod kuće “skrivaju” jedan od omiljenijih priručnika tog vremena - “Veneris Figurae” autora Mogensa Tofta u kojem opisuje ljubavne igrice u 100 položaja.
Veneris Figurae bile su tada bestseler, prisjetio se jednom književnik Predrag Raos. Cilj autora bio je da “i žena i muškarac u najprisnijem dodiru pronađu vrhunsko zadovoljstvo”.
Navodi kako njegov priručnik želi ljude naučiti kako će svoje spolne potrebe zadovoljiti stvarno i potpuno, a ne samo djelomice i prividno, “jer samo potpuno zadovoljenje svojih zdravih, prirodnih potreba, podjednako zadovoljenje njihove osjećajne i nagonske komponente, omogućava čovjeku da bude u spolnom životu sretan”.
Toft dodaje kako “samo sretan čovjek može zadovoljiti partnera. Čovjek može biti doista sretan tek kada je i drugoga usrećio. Razumijevanje te zakonitosti polazna je točka na putu u sretan spolni život”.
Ne samo da je detaljno objasnio kako će i žena i muškarac u svakoj ljubavnoj pozi postići zadovoljstvo nego je i svaki položaj popratio odgovarajućim “stimulansom” - sočnom fotografijom.
Iako je većina znala kako se to radi, u knjizi su mogli otkriti i neke nove poze koje su im svakako “začinile” seksualni život.
Ovako je to, na primjer, izgledalo - “muškarac često doživljava jako spolno uzbuđenje već zbog same činjenice što vidi ženu u tom položaju, s potpuno razmaknutim nogama. To znatno olakšava uvođenje penisa u ženinu vaginu. Ovaj položaj ugodan je ženama koje za spolno uzbuđenje trebaju snažne podražaje u dubokim dijelovima vagine u obliku ritmičkog pritiskivanja mišića koji obuhvaćaju taj organ...”.
A nije nedostajalo ni “ekshibicijskih” igrica poput: “Poželjno je da stolac na kome ljubavnici izvode snošaj u sjedećem položaju ima naslon za leđa. Tada se muškarac može opustiti, svoju mišićnu snagu može usredotočiti na snošajne kretnje, a ruke ostaju slobodne te može milovati ženino tijelo”. Uzbuđenje i inspiraciju pronalazili su i u romanima poput “Sećanja nemačke pevačice” iz 1985. godine čiji su opisi seksa golicali maštu i pozivali na djelovanje.
Iako su ti romani bile “nevinije” inačice današnjih erotskih romana, nisu ni mnogo zaostajale za njima. I danas biste pocrvenjeli da ih čitate. Primjerice, kome ne bi bilo vruće nakon ovakvog opisa: “..., ali tada još i moje desno koleno dođe u dodir s njegovom nogom, i to na onom mestu gde osetih nešto tvrdo; to nešto odmah naraste i ukruti se još više da ja pomislih kako će sigurno probiti pantalone”.
Bilo je to ukočeno i zatvoreno doba. Iako su se, naravno, prakticirale te stvari, o njima se nije razgovaralo. A u ponudi su se našli i još neki seks-priručnici iz kojih su Hrvati mogli unaprijediti ljubavničko umijeće: “Kama sutra”, “O životu i seksu”, “Tantra: ljubavno umeće drevnog Istoka”, tabu-knjiga poezije s erotskim fotografijama “L’Amour”, “Ilustrirana enciklopedija erotike” s 100 ilustracija... U “Seksualnim radostima” slavni seksolog Alex Comfort dao je naputke kako vješto voditi ljubav, a Van de Velde je u knjizi “Savršen brak” iz 1966. prvi znanstveno i detaljno obradio razne položaje u seksu.
"Postojale su neke knjige, ali to su bili neki naivni priručnici koji su govorili samo o bračnom seksu, o nikakvom drugom. O tome se nije moglo ni razmišljati, samo raditi (smijeh). To su bili idealni priručnici o tome kako se to sve mora obavljati s ljubavlju. Nisu bili baš previše religiozno orijentirani, ali išlo je u tom smjeru. Seks se skrivao, pa i danas se skriva, sve što nije bilo bračni seks, nije postojalo, a zapravo je uvijek postojalo", rekao je jednom psihoterapeut dr. Stanislav Feldman.
Neki su posezali i za malo drukčijom literaturom - časopisima. Sedamdesetih je Zagrebu je izlazio Start. Najprije je to bio motoristički časopis. Ali nije mu baš išlo pa je postao pravi ‘muški’. U Hrvatskoj je to bio prvi pornočasopis. Uvijek je bilo podzemne trgovine pornografije, ali mašta je bila najvažnija.
Start je bio napravljen prema uzoru na Playboy i, naravno, stekao titulu jednog od najpopularnijih časopisa na prostorima bivše Jugoslavije. Istodobno je u Beogradu izlazio erotski časopis Čik čije su naslovnice krasile obnažene starlete za kojima su uzdisali diljem zemlje.
Moglo ga se kupiti na pet kontinenata, a sadržajno je služio za seksualno obrazovanje mladih. Osim golišavih teta u njemu je izlazio i erotski roman u nastavcima. Svi koji su uživali u Čiku reći će da je to bila neka vrsta obvezne, ali i zabranjene literature koju su skrivećki listali i upoznavali se sa zabranjenim temama koje su ih uskoro očekivale.
Iako to nije bio pornočasopis, jer je pornografija bila strogo zabranjena, mediji skloni erotici i mekoj pornografiji morali su plaćati dodatne poreze, a i bili su meta cenzure. Što se i dogodilo Čiku kad su mu 1971. zabranili objavu fotki. No svi ti priručnici i časopisi danas su samo nostalgičan podsjetnik na neka druga vremena.
