Rakitićevi su iz Sikirevaca, sela na krajnjem istoku Slavonije, odmah uz obalu rijeke Save. U Sikirevcima su dva velika panoa s likom Ivana Rakitića, koji je na prijedlog Korova, navijačke skupine NK Sikirevaca, postao počasni građanin ovog mjesta. - Htjeli smo mu zahvaliti na tome što je proslavio naše mjesto, a i zbog toga što su on i njegov otac Luka klubu darovali sportsku opremu, tako da nemamo problema - kaže Mato Majhen, predsjednik NK Sikirevaca te istodobno vođa navijačke skupine Korovi. A Žarko Mandura prisjeća se Ivanova oca Luke, koji je također dobro igrao nogomet. - Igrao sam s Lukom u Borcu iz Sikirevaca 1982/1983. Bio je vezni igrač. Borac je tad izborio kvalifikacije za regionalnu ligu. Inače, sva braća Rakitić, njih šestorica, igrali su nogomet. Ivanov otac Luka igrao je i za Čelik - prisjeća se Mandura. Jakob Rakitić zvani Jaka, Ivanov stric, jedini je od šest braće Rakitića koji živi u Sikirevcima. Rakitićevi su u Sikirevce došli iz Like 1835. I danas su najčešće prezime u Sikirevcima. A Jakobov otac Mato, dakle Ivanov djed, također je igrao nogomet za Sikirevce.
- Brat Ivan igrao je za Omladinac iz Sikirevaca. Đuro, koji danas živi u Brodu, igrao je lijevo krilo u Omladincu, a igrao je i Jozo, koji je sad u Australiji. I Mato je igrao za Sikirevce. Imamo još Nikolu, Luku i sestru Janju - priča Jaka.
Ivanov otac Luka Rakitić nakon završetka osnovne škole otišao je na školovanje u Zenicu. Živio je kod brata Nikole, koji i danas živi u Gornjoj Zenici. Pohađao je srednju autoelektričarsku školu i svaki dan “tukao loptu”. Dvije godine je igrao za Čelik, od čega jednu za seniore. Suprugu Katu, Ivanovu majku, Luka je upoznao u Sikirevcima na “kirvaju”. Kata je ondje imala rodbinu, ali je rođena u Ponijevu, mjestu desetak kilometara od Žepča. Roditelji poznatog nogometaša u Ponijevu imaju obiteljsku kuću. Kako se nakon ženidbe morao brinuti za obitelj, Luku je brat Jakob pozvao u Švicarsku i zaposlio ga u svojoj koloni (grupi, nap. a.) kao “gipsera”, majstora za vanjsku i unutarnju žbuku. Taj je posao 80-ih godina prošlog stoljeća bio jako dobro plaćen.
- Došao sam raditi u Švicarsku 1986., brat je već dulje vrijeme tamo radio, imao je svoju kolonu, pa me zaposlio - priča Luka Rakitić, koji je, zahvaljujući napornom radu sagradio kuću u Möhlinu kraj Basela. Möhlin je tipično gastarbajtersko mjesto, u kojem su kuće sagradili mnogi strani radnici. A svoje slobodno vrijeme Luka Rakitić posvetio je, dakako, nogometu. Kako je bio zaljubljenik u nogomet, igrao je u lokalnom klubu i trenirao djecu. s njim su, dakako, na treninge išla i njegova djeca, sinovi Dejan i Ivan, koji je rođen 10. ožujka 1988. godine.
- Igrao sam nogomet još od malih nogu, a moji sinovi su uz mene igrali i zavoljeli nogomet. I supruga me često pratila na utakmicama i turnirima, pa su Dejan i Ivan išli uz nju. Sjećam se utakmice Croatia - Grasshopper. Bili su sa mnom, Ivan je imao devet, a Dejan 13 godina. Obojicu sam držao na ramenima kako bi mogli gledati utakmicu. Tad je bilo 5-0 za Croatiju - prisjeća se Luka Rakitić, koji je svojim sinovima bio uzor.
- Svaku utakmicu reprezentacije objesili bismo hrvatske i dinamove zastave po kući. na toj utakmici, gledajući Dinamo protiv Grasshopera, Ivan je osjetio hrvatstvo - prisjeća se Luka.
Njegov mlađi sin Ivan s četiri je godine počeo igrati u FC Möhlinu. Uz brata Dejana, dakako. U tom malom klubu njihov otac je bio trener juniora.
- Ivan je bio tri puta bolji od vršnjaka. U FC Basel pozvali su ga kad je imao samo osam godina. Budući da je odskakao od vršnjaka, bilo je za očekivati da napravi karijeru. Odskakao je i kao junior u švicarskoj reprezentaciji - kaže Luka.
Kako je odbijao pozive Barce, Chelseaja i Zdravka Mamića
Ivan Rakitić, zaluđen nogometom, prije nego što je potpisao profesionalni ugovor s Baselom, s 15 godina je napustio srednju građevinsku školu. Govorio je da će “ići u školu samo onoliko koliko mora, ni dana više”. Bilo mu je naporno trenirati i ići u školu. Roditelji su mu popustili budući da je bio jako samouvjeren. Braći Dejanu i Ivanu nogomet je bio sve. - Maštali su da postanu profesionalci. Ivan je uspio, a Dejan nije zato što se ozlijedio na pripremama u Turskoj. Nije mogao nastaviti - priča Luka Rakitić. Dejan Rakitić, stariji Lukin sin je, naime, dva puta slomio kost u stopalu desne noge. Njegov brat, koji nije imao težih ozljeda, uspio je u nogometu. Za uspjeh je, često je Ivan isticao, bila važna i topla obiteljska atmosfera. Majka Kata je uvijek bila uz njega, brat Dejan, sestra Nikol i otac također...
Za Ivana su se, kad je imao samo 16 godina, zanimali Chelsea, United, Arsenal i Juventus, ali on je izabrao Basel, u kojem je stasao. - Zvali su me iz Chelseaja, Manchestera i nudili avionske karte da dođemo. Odbio sam. Rekao sam im: ‘Hvala vam, ali ne treba meni vaš novac za karte, sam ću ih kupiti.’ Iako mi je bilo teško, radio sam nekoliko poslova, nisam htio ničiji novac - priča Luka, koji je s djecom trenirao i individualno kad god je stigao. - Kad je imao 12 godina, odveo bih njega i Dejana na livadu i vježbao udarce. Znam da je jednom padao snijeg, bilo je hladno, a ja sam rekao: ‘Djeco, idemo malo vježbati’. Podijelili bismo gol na tri dijela, ja bih branio, Dejan nabacivao, a Ivan pucao. I svako malo bismo mijenjali mjesta. Eto, zato je Ivan tako izbrusio udarac - prisjetio se otac i nastavio:
- Uvijek sam imao vremena za djecu. I uvijek bio uz njih. I kad sam imao posljednjih pet franaka u džepu, na prvome mi je mjestu bilo što će moja djeca jesti - kaže ponosni Luka.
U Baselu su vrlo brzo shvatili kakav im je dragulj u rukama. - Petar Knebel mu je prvi otvorio vrata profesionalnih voda s trenerom Cristianom Grossom, sa samo 16 godina i tri mjeseca je igrao prvu profesionalnu utakmicu sa Širokim Brijegom - rekao je Luka Rakitić. No samo dvije godine poslije Ivan Rakitić je odbio Barcelonu, Milan, Šahtar iz Donjecka, ali i zagrebački Dinamo.
Zdravko Mamić, taj nezasitni nogometni tajkun, u mladom je Rakitiću nanjušio dobru zaradu. Međutim, u tom je slučaju na kraju ipak ostao praznih ruku. Ivan Rakitić izabrao je njemački Schalke jer je želio igrati. Osim toga, poznavanje njemačkog jezika bilo je za njega velika prednost budući da je odrastao na njemačkom govornom području u Švicarskoj. Odluka da iz Basela ode u Schalke izazvala je bijes Švicaraca. Tadašnji Ivanov menadžer Michel Urscheler iz Siona hvalio je zrelost njegove odluke da prijeđe u Schalke, međutim, švicarska javnost, desničarski raspoloženi stanovnici, napadali su njegovu odluku.
Unatoč tome, mladi Rakitić je u Schalkeu napravio velik posao, odlično je igrao te zadobio naklonost uprave i navijača. A kad je dao prvi gol za Schalke, obojio je kosu jer je to obećao prijateljima. Kad je na jednoj utakmici Ivan Rakitić, nakon što je zabio gol za Schalke, oko terena optrčao s hrvatskom zastavom, jer mu ju je netko od navijača s tribina dobacio, dio Švicaraca je podivljao. Druga odluka Ivana Rakitića koja je izazvala veliki bijes desno orijentiranih Švicaraca tiče se hrvatske nogometne reprezentacije. Kad je odlučio igrati za Hrvatsku, a ne za Švicarsku, obitelj se našla u problemima. Dobivali su prijeteća pisma i telefonske poruke uvredljiva sadržaja.
- Ne želim se prisjećati toga, to je za mene prošlost i hvala Bogu da je dobro završilo - kaže Luka Rakitić. Pa ipak valja podsjetiti. Bijes zbog Ivanove odluke bio je toliki da je te 2007. godine njegovu ocu odbijen zahtjev za švicarsko državljanstvo. Rakitić je, naime, htio švicarskim državljanstvom kako bi njegova tvrtka dobila porezne olakšice. Međutim, nastupili su problemi zbog sinova izbora. Do tada nije tražio državljanstvo jer mu nije bilo potrebno, a sinovi su ga dobili 2000. godine. Obitelj Rakitić se našla u središtu pažnje jer je tada 19-godišnji Ivan odlučio igrati za Hrvatsku. Budući da je u Möhlinu pokraj Basela, gdje je Ivan odrastao, na vlasti bila Švicarska narodna stranka, stalno je vršen pritisak na obitelj jer je Luka zatražio državljanstvo.
Švicarska narodna stranka - Schweizerische Volkspartei, osnovana je 1971. godine. Na izborima 1999. godine postali su druga stranka u parlamentu. Zalagali su se za smanjivanje poreza, bili protiv priključivanja Europskoj uniji i za ograničavanje prava na azil. Ta je stranka 2003. postala najjača u švicarskom parlamentu. - Ivanu nisam ni željela pokazati pisma koja su svakodnevno dolazila. Zapravo, pokazala sam mu samo jedno, sva ostala spremam i jednog dana kad sve prođe ću mu ih pokazati, pa neka vidi što su mu pisali - izjavila je 2007.
Kata, majka Ivana Rakitića. Švicarci su prijetili i govorili obitelji da se vrati u Jugoslaviju, jer oni ne razlikuju Hrvatsku od Jugoslavije. Ivan je nakon Schalkea nastavio karijeru u Sevilli, s kojom je pokorio Europu, a za njega su se u međuvremenu zainteresirali najbolji europski klubovi. A Sikirevčani i Ponijevčani se nadaju da će Ivan Rakitić, ako uhvati slobodnog vremena, posjetiti rodna mjesta svoga oca i majke u Slavoniji i Bosni. Njegovi roditelji su, naime, često tijekom školskih ferija dolazili u Bosnu, pa su zavoljeli taj kraj. Ivan u Ponijevu ima i prijatelje iz djetinjstva. U tom selu je financirao gradnju nogometnog stadiona s reflektorima. I veliki je dobrotvor, daruje opremu, lopte, dresove. Ivan Rakitić je i za gradnju stadiona donirao oko 100.000 maraka.
Radove na stadionu je nadzirao njegov otac Luka. Ivan, osim toga, pomaže i djeci s posebnim potrebama, veliki je humanist. Luka Rakitić s ponosom ističe da je i on zaslužan za uspjeh sina Ivana. - Za uspjeh je on sam najzaslužniji, i to zbog dobrih igara na zelenom travnjaku i uz Božju pomoć - kaže otac našeg reprezentativca. Luka Rakitić u Mohlinu ima svoju građevinsku tvrtku, a vodi i NK Pajde. Taj klub postoji kako bi se okupljali Hrvati iz Möhlina i Basela. Početkom 90-ih Luka Rakitić je u Möhlinu utemeljio i hrvatski nogometni klub Dinamo, koji je s vremenom dogurao do treće švicarske lige. Međutim, klub dugo nije mogao koristiti gradski stadion nego je igrao utakmice na manjem, sporednom stadionu. Danas je sve stiglo na naplatu. Ivan je postao svjetska zvijezda. Prekjučer je velika Barcelona i službeno objavila da će njihovu momčad pojačati Hrvat Rakitić. Bolju nagradu za sav uloženi trud teško je zamisliti...
