Iako je Albert Einstein jedan od najpoznatijih znanstvenika u povijesti o čijem životu znamo jako puno, malo tko zna nešto o tragičnoj sudbini njegova sina Eduarda koji je bolovao od shizofrenije.
Njegova majka Mileva Marić bila je matematičarka i prva supruga poznatog znanstvenika. Upoznali su se na Polytechnic Institutu u Zurichu kojeg je slavni znanstvenik također pohađao 1896. godine, dok je ona bila jedina žena na studiju. Očarala ga je, bez obzira što je bila četiri godine starija od njega.
Vjenčali su se 1903. godine i imali troje djece, Lieserla, za kojeg se sumnja da je dan na posvojenje, Hansa Alberta i Eduarda, najmlađeg sina, rođenog 28. srpnja 1910. godine u Zurichu. Iako su se rastali 1914. godine Einstein je i dalje održavao vezu sa sinovima, piše ATI.
Iako je njihova majka govorila kako je slavni otac uvijek stavljao znanost prije obitelji, Hans Albert prisjeća se kako je "otac ostavio posao i čuvao ih satima, dok je majka bila zaposlena oko kućanskih poslova".
Eduard je bio boležljivo dijete, pa zbog čestih bolesti nije mogao putovati na obiteljska putovanja. I nakon razilaženja s njihovom majkom, Einstein je razmišljao stanju svog sina, pa je tako u jednom pismu iz 1917. godine napisao: "Jako me brine stanje mog malog sina. Gotovo je nemoguće da on postane u potpunosti razvijena osoba".
Znanstvenik u njemu ponekad je razmišljao ne bi li bilo bolje za njega "da otiđe prije nego upozna život u cijelosti". No ipak je prevladala ona roditeljska ljubav pa je tako slavni fizičar pokušavao učiniti sve što je bilo u njegovoj moći da mu pomogne, pa ga je tako i često pratio po raznim sanatorijima.
Kako je odrastao Eduard je tako razvio interes za poeziju, glasovir a na kraju i psihijatriju.
Obožavao je Sigmunda Freuda a slijedio je korake svog oca pa upisao Sveučilište Zurich, na kojem je studirao psihijatriju. U tom trenutku Albert je već postao etablirani znanstvenik. U jednom dijelu samo analize Eduard je napisao kako "je teško imati tako važnog oca, budući da se osjeća nevažnim, bezvrijednim".
Koracima svoga oca nastavio je i dalje, pa se na fakultetu zaljubio u stariju ženu. No veza nije završila baš dobro. U to vrijeme Eduardovo mentalno zdravlje se pogoršalo, a kulminiralo je pokušajem samoubojstva 1930. godine. Dijagnosticirana mu je shizofrenija, a tadašnji oštri tretmani liječenja samo su njegovo stanje pogoršali, i u konačnici utjecali na njegov govor i kognitivne sposobnosti.
Einstein je vjerovao kako je stanje njegova sina naslijeđeno, sa obiteljske strane njegove majke. No nije mu to puno olakšalo tugu koju je osjećao i prije svega krivnju koja ga je mučila. Njegova druga supruga Elsa, primijetila je "kako tuga izjeda Alberta". Iako je Einstein bio jedan od najpoznatijih znanstvenika na svijetu, i Židov, u tim 30-im godinama prošlog stoljeća, kada su nacisti počeli dolaziti na vlast, on je bio nepodoban, i nije se mogao vratiti na znanstvenu akademiju na kojoj je radio od 1914. godine. Činjenica da ga njegovi sunarodnjaci ne mogu prihvatiti natjerala ga je da napusti zemlju i pobjegne u SAD 1933. godine.
S njima je na put trebao i Eduard, no zbog konstantnog pogoršavanja stanja obitelj je otišla bez njega. Prije nego je emigrirao Einstein je posljednji put posjetio svog sina u utočištu u kojem su se za njega brinuli. Iako su ostali u kontaktu putem pisama, a Einstein je redovito slao novce za brigu o svom sinu, nikada se više nakon toga nisu vidjeli.
Svoj život Eduard je proveo u utočištu u Švicarskoj. Umro je u 55. godini 1965. godine, a pokopan je na groblju u Zurichu. Više od tri desetljeća proveo je na psihijatrijskoj klinici Sveučilišta Zurich.
