Zimzelena šuma u bespućima ruskog sjevera, između jezera Onega i finske granice, krije mračnu tajnu. Krije tisuće grobova zatvorenika ubijenih tijekom terora Josifa Staljina.
6.241 zatvorenik gulaga doveden je u tu šumu kasnih tridesetih godina prošlog stoljeća. Svi su posloženi u već pripremljene rovove. Svi su dobili po metak u potiljak. Svi su samo pokriveni zemljom.
Pukom srećom je Jurij Dimitrijev 1997. godine otkrio ovo stratište političkih zarobljenika i otada pokušava spasiti žrtve iz zaborava vremena. Objavio je nekoliko knjiga imena, objavio je točna mjesta i datume smaknuća pojedinih žrtava.
"Moramo obrazovati ljude da naše vlasti napokon prihvate odgovornost", priča Dimitrijev za britanski Guardian.
Zajedno s nevladinom udrugom Memorial, on pokušava otkriti sve detalje Staljinovih zločina, ali isti taj aktivizam mu stvara probleme jer se mnogi ne slažu s oživljavanjem zaboravljene povijesti. Pogotovo sada kad je Staljin ponovno postao jedan od najomiljenijih Rusa. Ponovno mu se dižu spomenici, a u nedavnoj anketi je proglašen najistaknutijom osobom svih vremena.
Do te mjere se ne slažu ruske vlasti s Jurijevim otkrićima da su neki mediji počeli govoriti da se u grobovima zapravo nalaze sovjetski vojnici ubijeni tijekom rata s Finskom netom pred početak Drugog svjetskog rata. A baš taj dio Rusije, zloglasna Karelija, mjesto je gdje su deseci tisuća zatvorenika umrli ili su ubijeni tijekom kopanja Bjelomorskog kanala u sklopu prvog Staljinovog petogodišnjeg plana. Dmitrijev je sve to počeo istraživati još krajem osamdesetih kad je, kao pomoćnik u državnoj upravi, morao rješavati problem otkrivene masovne grobnice. Pokušavao je on identificirati žrtve masovnih smaknuća, ali nije imao previše uspjeha.
Najveći uspjeh doživio je početkom devedesetih kad su arhivi tajnih službi Sovjetskog saveza nakratko bili otvoreni. Dmitrijev je morao čitati u diktafon brojne dokumente zato što nije imao drugog načina za jednako brzo umnožavanje tolikih dokumenata. Zatim se bacio na posao uspoređivanja i otkrivanja koja naredba je odgovorna za koju masovnu grobnicu.
Duga potraga Irine Flige za Solovjeckom etapom, grupom od 1.111 političkih zatvorenika, odvela ih je to Sandormokha, nedaleko od Medvezhegorska na obali jezera Onega. Danas, drveni stupovi s imenima i fotografijama žrtava obilježavaju posljednja počivališta političkih zatvorenika.
Lokalne vlasti su nekad zdušno podržavale gradnju spomenika i daljnja istraživanja, ali od prošle godine se sve promijenilo. Moglo se primijetiti već 2014. godine da nešto nije u redu kada ukrajinska delegacija, obično najbrojnije izaslanstvo, nije došlo na komemoraciju 5. kolovoza. Dimitrijev je kritizirao rusku podršku separatista na istoku Ukrajine i polako je on od običnog istraživača postao državni neprijatelj.
Ove godine čini se da ni Dimitrijev neće biti na komemoraciji nakon neočekivanog uhićenja prošlog mjeseca. Anonimni izvor je policiji rekao da Dimitrijev na računalu drži golišave fotografije svoje posvojene kćeri Nataše. Njegova odrasla kćer Yekaterina Klodt ispričala je Guardianu da je Dimitrijev samo htio pažljivo dokumentirati zdravlje posvojene kćeri, pogotovo zato što mu uredi za socijalnu skrb nisu dopuštali posvajanje. Osim toga, mala Natasha je bila pothranjena i on je bio oprezan da ne bi slučajno njega okrivili za nešto. Najviše ga je zabrinulo zato što su učitelji digli strku nakon što je Nataša došla u školu s mrljama od tinte, a učitelji su mislili da je Dimitrijev tuče.
Suđenje ga tek čeka, ali deseci tisuća ljudi su potpisali peticiju za njegovim puštanjem, a novinarka Anna Yarovaya kaže da Rusija sada samo traži neprijatelje te da Dimitrijev stvarno nije zaslužio takvo postupanje.
"Njemu su svi bili prijatelji", priča ona.
