Life
14403 prikaza

Do groba ih je progonila smrt 3-godišnje kćeri

George Bush sa suprugom Barbarom, kćeri Robin i sinom Georgeom
1/6
George Bush Presidential Library and Museum
Smrt kćeri Robin obitelj nije preboljela cijeli život, a trogodišnja kći preminula je od bolesti o kojoj se tada jako malo znalo

Smrt djeteta nešto je s čim se ni jedan roditelj ne može pomiriti, nešto što nikada ne može zaboraviti, bez obzira koliko je godina od tog tragičnog trenutka prošlo. U pismu kojeg je poslao svojoj majci tijekom 50-ih, pokojni George H.W. Bush, pokazao je kako mu nešto nedostaje. Tada su on i njegova supruga Barbara imali četvero djece, četvero živahnih dječaka George W., Jeba, Marvina i Neala koje su obožavali. No kako je pisao, za nečim je i dalje čeznuo, za onim što je prije imao.

"Trčanje i neiscrpan nemir četiri dječaka koji rastu, razvijaju se i uče, trebaju i nešto drugo", napisao je. "Potrebna nam je crvena haljina koja će ići uz sve naše potrgane traperice na koljenima i kacige. Potrebna nam je mekana, plava kosa koja će biti suprotnost njihovim kratkim frizurama. Trebamo kuću za lutke koja će čvrsto stajati nasuprot našim utvrdama, tvrđavama, raketama i kolekcijom bejzbolskih karata", napisao je. 

Svoje je pismo završio rečenicom: "Trebamo djevojčicu".

Tijekom nekoliko godina Pauline Robinson "Robin" Bush bila je ta djevojčica. Inače je bila jako slična svojoj braći, puna energije i živa, sve dok se 1953. godine nije počela žaliti kako je stalno umorna. Barbara ju je odvela na pregled.

Robin Bush | Author: Screenshot/Youtube Screenshot/Youtube
Nekoliko dana nakon toga liječnik ih je nazvao i priopćio im strašnu vijest - Robin je bila jako bolesna, imala je leukemiju. Bila je to dijagnoza koja ih je uništila, a bila je to riječ koju prije toga Bushevi nikada nisu čuli. Prognoze su bile jako loše. Liječni su predvidjeli kako trogodišnjakinja neće preživjeti, piše The Washington Post. 

"Savjetovali su nam da ne govorimo nikome, da odemo doma i zaboravimo da je Robin bolesna, olakšamo joj koliko god možemo, obasipamo ju ljubavlju i pustimo je da polako i nježno ode", napisala je Barbara Bush u svojim memoarima iz 1994. godine. 

"To će se dogoditi vrlo brzo, rekli su", dodala je. 

No unatoč takvim obeshrabrujućim vijestima počeli su borbu koja je trajala mjesecima kako bi svoju kćer održali na životu.

Samo dan nakon loših vijesti preselili su se iz Midlanda u Texasu u stan bake i djeda George H.W. Busha na Manhattanu u New Yorku. U to je vrijeme rak bio nepoznanica i tabu tema o kojoj se nije pričalo, a Bushev ujak radio je u vodećem centru za borbu protiv raka Sloan Kettering.

Robin je u bolnici ostala sedam mjeseci dok su s liječnici bavili ispitivanjem njezine koštane srži i transfuzijama krvi. Novinarka USA Todaya Susan Page, koja bi sljedeće godine trebala objaviti biografiju Barbare Bush, napisala je kako je Barbara imala jedno pravilo - nema plakanja u njezinoj sobi. 

Robin Bush | Author: Screenshot USA Today Screenshot USA Today
Tog se pravila nije mogao držati George H.W. Bush, emotivan i sentimentalan čovjek koji se nije bojao pokazati svoje emocije. Page tako piše kako bi otišao u kupaonicu svaki put kada bi osjetio potrebu za plakanje, No zapravo bi izašao vani na hodnik i pokušao se sabrati. Gledati svoju djevojčicu kako pati i umire, ono koju je u pismu majci nazvao "pravim božićnim anđelom", za njega je bilo neizdrživo. 

"Znali smo se smijati i pitati se je li Robin pomislila da on ima najslabiji mjehur na svijetu. Nije to bila istina, istina je bila kako je imao nježno srce", napisala je Barbara.

Ona je kolabirala od tuge kada je Robin izdahnula, a njezin suprug pomagao joj je da se sastavi. Poslije je govorila kako ih je ova tragedija, koja inače razdvaja parove, zbližila. 

"Svaki put iznova tijekom sljedećih šest mjeseci George bi me sastavljao", rekla je. 

Par je imao još jednu djevojčicu, Dorothy, koja je rođena šest mjeseci nakon njezine smrti.

To je i oblikovalo Georgea H.W. Busha, tj. potaknulo njegovu potrebu da se cijelog svog života i kroz svoju političku karijeru bori protiv raka. Nakon što je osvojio mjesto u Kongresu 1966. godine počeo je razmjenjivati pisma sa Paulom Dorseyem, koji je glasovao za njegovog protukandidata. Kada je Dorsey dobio dijagnozu da boluje od raka, Bush ga je posjetio u bolnici.

George Bush znao je koliko je Barbari teško biti čvrsta, biti ta koja drži sve pod kontrolom. Godinama nakon toga u pismo kolegi oboljelom od raka, napisao je: "Netko je morao gledati u njezine oči, u oči moje Robin, kako bi joj pružio utjehu i ljubav, i nekako Paule, ja nisam imao hrabrosti za to", napisao je.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Someone sent this to me—I don’t know the artist but I love him. Miss you Gans.

A post shared by jennabhager (@jennabhager) on

Pisac Busheve biografije Jon Meacham prisjeća se susreta Busha i dječaka oboljelog od leukemije u Krakovu, u Poljskoj. 

"Dok je bio potpredsjednik Bush je posjetio odjel za djecu oboljelu od leukemije u Krakovu. 35 godina ranije on i Barbara izgubili su kćer Robin zbog te bolesti. Na odjelu u Krakovu jedan ga je maleni dječak poželio ljubazno dočekati. Kada je shvatio kako on boluje od leukemije zbog koje je izgubio Robin, počeo je plakati. 

U svoj je dnevnik toga dana napisao:

"Oči su mi se napunile suzama, dok je iza mene bila gomila televizijskih kamera. I pomislio sam kako se ne mogu okrenuti. Ne smijem se slomiti zbog svoje osobne tragedije pred licem sestara koje se u ovaj posao daju svakog dana. Ostao sam stajati i gledao tom malenog dječaka dok su mi suze padale niz obraze, i nadao se kako ih on neće vidjeti. No ako i je, nadao sam se da će osjećati da ga volim", napisao je.

Na nacionalnom festivalu knjiga 2016. godine, dok su razgovarali o pismu kojeg je Bush napisao svojoj majci o smrti njegove kćeri Robin, Meacham je nagovijestio kako je Bush jednom to pismo čitao naglas. 

No prije nego ga je završio, kako je rekao Meacham, Bush se rasplakao i to je potaknulo njegovog šefa osoblja da uđe u sobu.

"Zašto ste željeli da predsjednik Bush to učini?", pitala je.

"Ako želite znati nečije srce", Meacham je odgovorio, no predsjednik ga je prekinuo.

"Trebate znati što će ga slomiti", dodao je Bush.

Bush je pokopan između Robin i Barbare u Texasu. Okupljanje je to koje će dati neku utjehu cijeloj obitelji.

"U našoj tuzi smijemo se zajedno jer znamo da Tata grli Robin i drži mamu ponovno za ruku", rekao je George W. Bush.

U kasnijoj fazi svog života George H.W. Bush razmišljao je o tome koga želi prvog vidjeti u raju. U intervju je tako odgovorio kako bi to bila njegova supruga Barbara, majka Dorothy Walker Bush i Robin.

U glavi je imao sliku djevojčice koja će se stvoriti pred njim, bucmaste djevojčice kakva je bila prije nego joj je dijagnosticirana leukemija 1953. godine. Iskustvo gubitka djeteta, oblikovala je i Barbaru i Georgea, naučilo ih tu strašnu lekciju koliko lako može nestati nevino biće i koliko je život zapravo nepravedan.

Pokazalo im je što je važno a što nije u životu. Bio je to pokretač odlučnosti Georgea Busha da učini nešto veliko u svom životu, puno već od gradnje naftnog carstva u Texasu. Nakon što je postao predsjednikom desetljećima kasnije, pomoglo je to u oblikovanju njegove politike prema epidemiji HIV/AIDS-a, piše USA Today.

Robin Bush | Author: Screenshot/Youtube Screenshot/Youtube
Njihova odlučnost da unatoč svemu ostanu zajedno dovela ih je do braka koji je trajao 73 godine i najdužeg bračnog staža, dužeg od bilo kojeg predsjednika i prve dame u povijesti. Bilo je to iskustvo koje ih je oblikovalo i o kojem je Barbara Bush pričala na republikanskoj nacionalnoj konvenciji 1988. godine, u trenutku velikog slavlja i nominacije njezina supruga za predsjednika. Nakon što je predstavila nekoliko političkih trijumfa iz njegovog životopisa okrenula se njihovoj osobnoj tragediji. 

"Najteža stvar s kojom smo se morali suočiti jer gubitak djeteta. Bila sam jako snažna tijekom mjeseci dok smo ju pokušavali spasiti, barem sam ja tako mislila. Možda samo se samo pretvarala, no kad je otišla, ja sam se raspala. No George mi nije dao da se povučem u svoju tugu. Držao me u svom naručju, i natjerao me da to podijelim i prihvatim i njegovu tugu, prihvatim da je velika poput moje", rekla je. 

Tijekom liječenja u New Yorku, Robin je bilo dozvoljeno da otiđe kući u Midland, Teksas, i posljednji put posjeti svoj dom. I tada su se neki obiteljski prijatelji bojali posjetiti ih, zabrinuti kako bi se mogli zaraziti tom misterioznom bolesti. 

"Kada se Robin razboljela ljudi su nas izbjegavali poput kuge, pa čak i moji bliski prijatelji", rekla je u razgovoru za svoju biografiju. 

Kada je Bush postao predsjednikom HIV/AIDS je nosio stigmu, slojevitu i prepuno diskriminatornih stavova prema homoseksualnosti. Za vrijeme Reganove vlasti nije se puno napravilo kako bi se pokušala riješiti ta rastuća kriza. 

Robin Bush | Author: Screenshot/Youtube Screenshot/Youtube
U svom govoru na maršu za AIDS 1990. godine bio je to njegov prvi pokušaj da se pozabavi tim pitanjem. Pozvao je National Institutes of Health i Centers for Disease Control da krenu u oštru borbu protiv bolesti. 

"Dok je naša kćer umirala od leukemije, pitali smo liječnike ista pitanja koju postavlja i svaka obitelj nekoga oboljelog od HIV-a - Zašto? Zašto se to događa našoj prekrasnoj djevojčici", rekao je u govoru. 

Gledao je prijatelje koji umiru od AIDS-a.

"Postoji samo jedan način kao se možete nositi sa osobom koja je bolesna, sa poštovanjem, suosjećanjem, brigom, povjerljivo i bez diskriminacije", rekao je. 

Bio je to jedini put tijekom njegove predsjedničke karijere da ju je javno spomenuo. U privatnosti svojih dnevnika bilježio je njezin rođendan. U brižnim pismima svojoj supruzi, koristio je frazu koju je skovala Robin: Volim te više nego što to jezik može reći.

Na dan u listopadu 1987. godine kada je objavio kako će se kandidirati za predsjednika, dok su mu okupljeni pljeskali, on je razmišljao o svojoj kćeri.

"Bar izgleda prekrasno. Prije 34 godine Robin je umrla", napisao je.

Nakon memorijalne službe u nacionalnoj katedrali u Washingtonu i sprovoda u St. Martin episkopalnoj crkvi u Houstonu, George Bush je pokopan u predsjedničkoj knjižnici u College Station, Texas, pored groba Barbare Bush.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.