Life
24796 prikaza

Djevojčice-majke: Siluje ih obitelj, ne smiju na abortus

Obiteljsko nasilje
Thinkstock
Desetogodišnju Mainumby silovao je očuh. Rodila je djevojčicu. Iako su joj svi obećavali pomoć, napustili su je

Perla je bila 12-godišnjakinja koja živi u Casa Rosa Mariji u glavnom paragvajskom gradu Asunción. Kad je imala deset godina silovao ju je brat pa je godinu dana kasnije postala majkom.

Ona je jedna od nekoliko stotina djevojčica koje su prešle prag utočišta za djevojčice-majke i njihovu djecu koju je osnovala lokalna katolička crkva. Neke među njima su mlađe od devet godina.

„Kada su toliko mlade 'iskočile' iz uobičajenog obiteljskog života i došle ovdje, to za njih može biti jako teško. No mi im pružamo zdravstvenu skrb, odjeću i hranu, pa se vrlo brzo prilagode“, rekla je Cilsa Vera koja je zadužena za njih.

Takav je slučaj i s Mercedes koja je ostala trudna s 12, nakon što ju je silovao očuh. Odahnula je kada je stigla u Casa Rosa Mariju.

„Kada sam živjela kod kuće, život mi je bio grozan. Sve je puno bolje otkad sam došla u Asunción. Želim studirati kulinarstvo, završiti školovanje i ići na fakultet. Želim najbolje svojoj kćeri i ne želim joj da ikada iskusi ono kroz što sam ja prošla“, ispričala je Mercedes.

Moraju studirati i brinuti za sebe i djecu

U ovom utočištu za djecu-majke sve se djevojke potiču na studiranje kako bi se zaposlile i uzdržavale djecu. Prema podacima paragvajskog Ministarstva zdravlja, 704 djevojke, koje imaju do 14 godina, rodile su 2014. godine. Drugim riječima, svaki dan po njih dvije.

No, prava brojka mogla bi biti i puno veća jer je prikupljanje podataka nepouzdano, posebice u udaljenim zajednicama, a neke od njih se nalaze i u vrlo zabačenim područjima.

„Brojka raste iz godine u godinu, što ga čini rastućim problemom. To je alarmantna situacija. Desetogodišnjakinji koja je postala majka, život je ograničio putanju. Gubimo previše dragocjenih života za budućnost“, kazala je Mirtha Rivalora iz UNFPA, UN-ova Fonda za stanovništvo.

U Engleskoj i Walesu, primjerice, s populacijom od 57 milijuna ljudi - što je osam puta više od paraguvajske, bilo je 1378 slučajeva začeća djevojčica koje su mlađe od 14 godina u 2013. Pobačaj je u Velikoj Britaniji legalan, pa je tako većina tih trudnoća i završila. Međutim u Paraguvaju, abortus je dopušten samo ako je život majke u opasnosti.

Priča o Mainumby

Desetogodišnja Mainumby završila je na naslovnicima iz istog razloga. Požalila se na bolove u trbuhu. Majka ju je vodila u različite klinike, ali bol nije popuštala. Tri mjeseca poslije, bolnički liječnik pregledao je ultarzvukom i otkrio da je 20 tjedana trudna.

DNK analiza je pokazala da je zlostavljač Mainumbyin očuh.

Mediji su se zainteresirali za slučaj kad joj je uhićena majka zbog zlostavljanja, te je zatvorena na dva mjeseca prilikom kojih joj nije dopušteno da se vidi s kćeri.

Amnesty International je pokrenuo kampanju da se Mainumby dopusti pobačaj, te je grupa stručnjaka UN-a za ljudska prava kritizirala Paragvaj, na što su tamošnje vlasti ostale ravnodušne.

„Psihološke procjene kojima je Mainumby podvrgnuta, pokazale su da je ona bila sretna djevojčica, djevojčica bez ikakvih problema. I jedina otvorena opcija za nas, budući da život djevojčice nije bio ugrožen, jest da nastavi s trudnoćom“, rekao je paragvajski ministar zdravlja, dr. Antonio Barrios.

Mainumby je rodila djevojčicu, ali neki Paraguvajci misle da se vlada kocka sa zdravljem djece jer je trudnoća puno rizičnija za djevojčice i tinejdžerke nego za odrasle žene.

„Ovdje postoji jako snažan vjerski fundamentalistički utjecaj“, kazala je Elba Nunez, koordinatorica feminističke mreže Cladem. „Na kraju im je potrebno dokazati da desetogodišnjakinja ne može biti majka u Paragvaju... Seksualno zlostavljanje je problem, no prisiljavanje djeteta na trudnoću je također problem, a to je ujedno i pitanje ljudskih prava“.

Pobačaji ilegalni i pod šiframa

Nezakoniti pobačaj je dostupan, samo ako ga obitelj djevojčice može platiti. No ne postoje pouzdani podaci kao ni broj žena koje su umrle zbog posljedica takvih procedura jer su 'stvari pošle krivo'. Nunez je razgovarala s djecom u Concepcionu, sjeverno od Asuncióna, koja jako dobro znaju za takve slučajeve.

„Siromašna djeca kažu 'Da, događa se to ovdje...Djevojke imaju groznicu, jedva dišu i onda umiru'. Bogatija djeca znaju i koje točno klinike rade pobočaje te koliko koštaju. Pobačaj nazivaju 'upalom slijepog crijeva s malom nogom'. Djevojke ne dolaze u školu po nekoliko tjedana i sva djeca znaju da one imaju upalu slijepog crijeva s malom nogom“.

Često se iza priče o dječjoj trudnoći krije priča o seksualnom zlostavljanju – oko 600 slučajeva seksualnog zlostavljanja djece ispod 14 godina stiže do državnog odvjetništva svake godine, iako počinitelji često izbjegnu kaznu.

„Ono što vidimo nije cjelovita slika zlostavljanja u Paraguvaju. A tu je i nekažnjavanje, vjerujemo da upravljamo s 30 posto slučajeva. Također, kazne su kratke, najčešće dobiju tri ili pet godina za zlostavljanje, a kasnije nastavljaju slobodno hodati i zlostavljati“, kaže stručna tužiteljica Teresa Martinez Acosta.

No, dodaje kako postoji jedna važna pozitivna promjena. „Sada ipak dobivamo više slučajeva, do prije nekoliko godina nitko ništa nije prijavljivao, ali sada susjedi i učitelji dolaze k nama s informacijama“.

Spremnost na prijavljivanjem zlostavljanja od nacionalne je pomoći kako bi se reagiralo na zlostavljanje djece, a u mjesecu nakon Mainumbyne trudnoće, broj poziva skočio je sa 750 na 950, piše BBC.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.