Dječak koji živi u džungli, a jedina obitelj su mu majmuni slavna je legenda o Tarzanu, ali ne i nemoguć scenarij. Naime, postoje brojni primjeri djece koju su, zahvaljujući brižnom životinjskom i majčinkom instinktu posvojili pripadnici druge vrste.
Iako sama ideja zvuči bajkovito, djeci u tome to nije nužno baš tako, no jedina je stvarnost koju znaju. Njihove priče su priče o preživljavanju, ali i o nevjerojatnoj sposobnosti učenja i prilagodbe djece.
1. Odgojili je psi
U Ukrajini je 1991. g. pronađena osmogodišnja djevojčica s imenom Oxana Malaya kako živi u obiteljskoj uzgajivačnici pasa. S psima je živjela od dana kad su je njeni roditelji, oboje teški alkoholičari, jedne večeri ostavili ispred kuće, a Oxana je imala samo tri godine. Uspjela se snaći i utopliti tako da se privinula uz obiteljskog psa mješanca u njegovoj kućici, a tamo je i ostala.
Nakon godina bez kontakta s drugim ljudima, naučila je hodati na sve četiri, lajati, sliniti i pokazati zube ako joj se priđe. Kad je pronađeno bilo je očito kako su je psi smatrali "svojom", pa su pokušavali spriječiti spasitelje da dođu do nje. S ekstremno odgođenim društvenim i emocionalnim vještinama, bilo je potrebno mnogo godina kako bi Oxana naučila pričati, ali i biti ponovno čovjek. Od 2010. živi u domu za mentalno zaostale gdje pomae brinuti za životinje na farmi u sklopu klinike.
2. Majmuni kao roditelji
Marina Chapman oteta je iz obiteljskog doma u Kolumbiji 1954., u dobi kad je imala samo pet godina. Ipak, izgleda kako su se njeni otmičari predomislili te je ostavili u džungli da umre. Sama i prestrašena, mala je djevojčica lutajući naišla na pleme majmuna kapucina - malih, visokointeligentnih crno-bijelih majmuna koji žive na području nizinskih močvara i šuma.
Punih je pet godina kopirala što jedu, piju, kako se socijaliziraju i komuniciraju. Naposljetku su je kapucini prihvatili kao svoju te je naučili kako preživljavati izbjegavajući predatore. Marinu su pronašli lovci koji nisu imali dobre namjere, već su je poslali u bordel, iz kojeg je na kraju pobjegla. Danas živi kao britanska kućanica s dvije kćeri i suprugom, a u vlastitoj je knjizi "Djevojčica bez imena" opisala svoju nevjerojatnu i istinitu priču o odrastanju s majmunima.
U njoj je opisala svoje petogodišnje putovanje.
3. Dječak kojeg su odgojile koze
U peruanskim Andama 1990. je pronađen dječak koji je osam godina preživio u krdu divljih koza. Iako nije jasno što je dovelo do toga da dječak počne živjeti s njima, on se prisjeća kako je preživio zahvaljujući pijenju njihovog mlijeka te kasnije skupljanju bobica i korijenja.
Kad je pronađen, nije imao nikakve ljudske govorne vještine, no bez problema je komunicirao s kozama. Hodao je na sve četiri te je razvio ožiljke koji su se formirali poput šapa, odnosno papaka, uz pomoć kojih se mogao bolje prihvatiti na sklizav teren. Zbog brojnih godina koje je proveo bez stajanja na dvije noge, imao je abnormalan rast kostiju. Sveučilište u Kansasu koje ga je promatralo nadjenulo mu je ime Daniel.
4. U društvu životinja iz džungle
U siječnju 2007. u provinciji Ratanakiri u Kambodži u džungli je pronađena prljava, gola i prestrašena žena. Vjeruje se kako je ona kćer obitelji iz obližnjeg sela, a nestala je prije gotovo dvadeset godina kad je bila stara oko osam godina. Njeno ime je bilo Rochom Pn'gieng.
Pronađena je u gustoj džungli udaljenog sjeveroistočnog dijela Kambodže nakon što je jedan stanovnik sela primijetio kako mu nedostaje hrana. Vjeruje se kako je preživjela tako da se sprijateljila s različitim vrstama životinja uključujući i majmune, jer hoda sa sličnim zanošenjem i držanjem poput njih. Kad je pronađena, prepoznao ju je njen otac policajac zahvaljujući ožiljku kojeg je imala od djetinjstva. Nije se uspjelava prilagoditi ljudima, jedva uspjevajući govoriti. Njena obitelj ju je držala pod kontrolom jer je nekoliko puta pokušala pobjeći natrag u džunglu i strgnuti svu odjeću koju su joj odjenuli. Tako su je držali u kući nekoliko godina, pokušavajući je prilagoditi ljudskom životu, no to očito nije bilo izvedivo nakon 20 godina provedenih u džungli. U svibnju 2005. ponovno je pobjegla tamo i od tada je nisu vidjeli.
5. Ptice odgajateljice
U dobi od sedam godina mladi Vanja Yudin iz Rusije pronađen je u malom dvosobnom stanu okružen desecima ptica zatvorenima u kavez. Njegova majka, očigledno psihički poremećena, nije razgovarala s dječakom pa je on bio prisiljen potražiti drugi oblik komunikacije s nekim. To je učinio s pticama te je naučio oponašati njihov pijev te glasanje.
Nije bio u stanju razumjeti ljudski jezik i smatralo se da niti nikad neće, jer je cijeli život proveo s pticama koje je njegova majka držala kao kućne ljubimce. Ona ga nije zlostavljala na druge oblike niti mu je uskraćivala hranu, no njezine su radnje ostavile trajne posljedice na njegovim društvenim vještinama. Njegova se majka odrekla skrbništva nakon što je slučaj otkriven, a Vanja je prvotno poslan u azil, no kasnije je premještan u bolnicu za mentalnu skrb kako bi ga mogli liječiti i rehabilitirati.
6. Dječaka odgojili vukovi
U centralnoruskoj regiji Kaluga u prosincu 2007. pronađen je mladi dječak koji je naizgled imao deset godina, no mogao je biti i stariji jer je izgledao nerazvijeno. Vjeruje se kako su ga njegovi roditelji napustili, a odveden je u dječju bolnicu u Moskvi nakon što su ga stanovnici jednog sela pronašli vani na temperaturama ispod nule.
Nalazio se u jazbini okružen lišćem i granama, nesposoban govoriti, a pokušao je ugristi policajca koji mu je prišao. Bolničko osoblje nadjenulo mu je ime Lyokha, a u svom ponašanju pokazivao je dijelove vučjeg ponašanja, uključujući i njihovo kretanje. Osim toga, nokti na nogama i rukama su mu nalikovali na kandže.
Bilo je očigledno da se dječak osjeća nelagodno okružen ljudima te je pokušao pobjeći iz bolnice unutar prvih 24sata. Na njemu nisu uspjeli napraviti nikakve pretrage prije nego je pobjegao, samo su ga otuširali te mu odrezali nokte i izvadili krv.
