Eli Rosenbaum, ravnatelj američkog Ureda za posebne istrage (OSI), imao je desetljećima dobrih razloga za nervozu i nezadovoljstvo. Godinama je nemoćno promatrao kako nacistički ratni zločinci žive i umiru u SAD-u i kako nikad nisu odgovarali za svoje zločine. I ovaj put je mislio da će se dogoditi isto, da će, unatoč sudskoj odluci da napusti američki teritorij, 95-godišnji ratni zločinac Jakiw Palij, dočekati smrt u udobnosti svog doma u New Yorku. Kad je, početkom srpnja, stigao email s vijestima da će Njemačka konačno primiti posljednjeg preživjelog nacističkog zločinca iz SAD-a Rosenbaum je ostao ravnodušan, iako je to značilo da se njegov dugogodišnji trud ipak isplatio, piše Washington Post.
Ali on se nimalo nije radovao. Bio je uvjeren da će i ovaj put sve poći po zlu. Sve bi moglo poći po zlu, kao i mnogo puta do tad. Jakiw Palij je u 95. godini života. Nije prečesto izlazio iz kuće. Dogovor SAD-a i njemačke vlade bio je labav i mogao se lako poništiti. Još u prosincu prošle godine njemački je državni dužnosnik rekao da je Palij rođen u poljskom selu koje se danas nalazi u Ukrajini, stoga niti nema pravnih osnova da bude isporučen Njemačkoj.
Rosenbauma je progonilo 6.000 židovskih zarobljenika koje su u jednom danu pogubili u nacističkom radnom logoru u južnoj Poljskoj, gdje je jedan od čuvara bio upravo Palij. Pitao se zašto on nikad neće biti izveden pred lice pravde? Kako je moguće da će mirno umrijeti u New Yorku, a ne u zemlji koja je bila moćna vojna sila i koja ga je regrutirala u vrijeme Drugog svjetskog rata?
"Njemačka ne prima svoje naciste", naslušao se Rosenbaum tijekom godina, pa više nije imao nade da bi e-mail američkog veleposlanika u Njemačkoj mogao imati ikakvu težinu. Uostalom, već je 14 godina radio na tome da Palija deportira iz SAD-a, točno toliko godina prošlo je naime, otkako mu je sudac za useljeništvo naredio deportaciju.
No, uskoro će se pokazati da je Rosenbaum imao razloga za slavlje. Federalni agenti 20. kolovoza priveli su Palija u pritvor i nešto nakon 16 i 30 dopremili su ga u dežurnu ambulantnu u zračnoj luci Teterboro, u New Jerseyu. Bilo je to točno sedam desetljeća nakon što je Palij, na američkom vojnom transportnom brodu USS General Stuart Heintzelman, uplovio u bostonsku luku zajedno sa stotinama izbjeglica iz ratom razorene Europe.
Konačno, avion s Palijem izašao je iz američkog zračnog prostora, i usmjerio se prema Düsseldorfu. Uspješna deportacija Palija nakon više od deset godina neuspjelih pokušaja, bila je rezultat strogo povjerljive operacije koja je obuhvatila državne agencije u Washingtonu, New Yorku i Berlinu, uključujući Odjel za pravdu, Imigraciju i carinsku provedbu (ICE), Ured državnog odjela Posebnog izaslanika za pitanja holokausta i američkog veleposlanstva u Njemačkoj.
Bili su u to uključeni i potpredsjednik Mike Pence i njegov šef ureda, pa državni tajnik, nacionalni sigurnosni dužnosnici, direktor Vijeća za nacionalnu politiku i poseban asistent za unutarnju politiku predsjednika Trumpa, koji je također inzistirao na deportiranju.
No svi oni nisu imali takav ulog u ovoj igri kao što je to slučaj sa 63-godišnjim Rosenbaumom. Počeo je raditi kao tužitelj u OSI-u nakon što je diplomirao na Pravnom fakultetu u Harvardu. Od osamdesetih godina poziva Njemačku da preuzme nacističke ratne zločince koji od 40-ih godina prošlog stoljeća žive u mnogim američkim državama - od New Yorka, Pennsylvanije, Missourija, Illinoisa, Michigana do Wisconsina. Dogovarao je sastanke s njemačkim diplomatima, obraćao im se pismima, pisao redom svim njemačkim veleposlanicima u SAD-u, surađivao s njemačkim tužiteljima i istražiteljima, izvijestio članove Kongresa, susretao se s visokim dužnosnicima State Departmenta.
Američki sudovi nemaju nadležnost da postupaju u vezi kaznenih djela koja uključuju zločine počinjene u inozemstvu tijekom Drugog svjetskog rata, ali OSI je tražio denaturalizaciju i deportaciju. Progonio je više od 130 nacističkih zločinaca na građanskom sudu. Tijekom godina uklonjeno je više od 65 njih iz SAD-a, ali neke od njih odbacile su strane vlade. Tako je i Paliju ulazak odbila i Njemačka i Poljska i Ukrajina.
U vezi toga 2014. godine je State Department pozvao Rosenbauma da otputuje u Berlin na pregovore.
"Koja je svrha mog odlaska, kad je svaki put odgovor 'ne'?", govori Rosenbaum.
Svejedno je otišao, istaknuvši na sastanku u njemačkom Ministarstvu pravosuđa da Njemačka ima moralnu obavezu prihvatiti nacističke ratne zločince.
Palij je bio posljednji preživjeli optuženik OSI-a, kojem je još 2004. godine naređeno da napusti SAD. Njegova stalna prisutnost u jednoj od kuća u nizu koje je kupio prije više od pola stoljeća u 89. ulici u Queensu, često je bila mjesto prosvjeda. Prošle godine, svaki član izaslanstva kongresa iz New Yorka i više od 80 članova skupštine New Yorka potpisali su pismo i poslali ga dužnosnicima kako bi pogurali Palijevu deportaciju.
Rosenbaum je stoga ovo deportiranje nazvao "savršenom olujom".
"U bilo kojem trenutku može sve propasti. Jedino je zadovoljstvo da sam radio s ljudima i da nikad nisam znao tko, od onih koje sam upoznao, želi isto što i ja i spreman je boriti se protiv sustava", rekao je Rosenbaum.
"Deportacijski dogovor podržao je Richard Grenell, američki veleposlanik u Njemačkoj, koji je rekao da mu je bilo suđeno raditi na tom slučaju i prije no što je sjeo u ured. U kolovozu 2017. godine, nekoliko tjedana prije no što ga je Trump imenovao veleposlanikom u Njemačkoj, američki predsjednik jasno je rekao da želi da se Palija što prije deportira.
"Morate naciste istjerati iz New Yorka", citirao je Grenell Trumpove riječi, prisjetivši se da mu je sekretarica iz Bijele kuće preko tiska poručila da je 'Trumpov prioritet uklanjanje Palija'.
Grenell, bivši glasnogovornik američke misije pri Ujedinjenim narodima, izjavio je da je istraživao slučaj i pročitao pismo koje je delegacija kongresa iz New Yorka poslala prošlog rujna tadašnjem državnom tajniku Rexu Tillersonu. Kad je veleposlanik u svobnju stigao u Berlin, rekao je osoblju veleposlanstva da na svakom sastanku s njemačkim dužnosnicima pritišću slučaj Palij.
Svi su ponavljali jedno te isto: "Ne želimo da umre u udobnosti svog doma u Sjedinjenim Državama". Njemačka je godinama nalazila izliku u pravnim razlozima, tvrdeći da stari zločinac nije njemački državljanin i da ga može biti procesuiran prema njemačkom zakonu. Grenell je odlučio stoga odigrati na moral.
"Ne želimo ga. On nije naš ", rekao im je Grenell govoreći:"U Njemačkoj smo održali brojne sastanke sa židovskim skupinama, a u srpnju je pao dogovor da se sve zadrži u tajnosti dok se ne dovrši deportacija. U Odjelu za pravosuđe Rosenbaum je analizirao imigracijsko zakonodavstvo, a tamo ga je zatekao i Grenellov e-mail.
Federalne agencije počele su se pripremati, odlučivši kada i kako će časnici preuzeti Palija i kako će ga sigurno prebaciti u Njemačku, te hoće li imati bilo kakvih poteškoća oko ulaska, budući da je američkim vlastima predao svoju američku putovnicu. Zatim su Nijemci odredili datum Palijevog dolaska - rano ujutro, 21. kolovoza. No, Rosenbauma je brinulo da bi se Nijemci mogli i predomisliti. Osumnjičenik je starije životne dobi pa je poznato da se tijekom sudskih postupaka i deportacije bore da odgode ili ometu pravdu.
Rosenbaum je počeo prikupljati detaljne vremenske skice o slučaju, koji je pokrenut devedesetih godina, nakon što su povjesničari OSI-a pronašli Palijevo ime na popisu nacističkih čuvara logora, u arhivi u Pragu.
U veljači 1943. poslali su Palija u opskurni logor u južnom poljskom selu Trawniki, gdje su nacisti obučavali stražare za operaciju Reinhard, program ubijanja Židova u okupiranoj Poljskoj. Iako njegov dosje nije preživio rat, povjesničari su analizirali desetke izjava njegovih kolega, koji su izvijestili kako su čuvali židovske zatvorenike u radnom logoru pored trening centra.
Niti mjesec dana nakon što je Palij stigao u Trawniki, članovi SS-a - njemačke zloglasne policije, ubili su gotovo sve zatvorenike - tisuće muškaraca, žena i djece koje su postrojili na rub jame. Ovaj pokolj u studenom 1943. godine u Trawniki i dva obližnja logora bili su najveća jednodnevna krvava operacija holokausta. Palij je 2003. u New York Timesu izjavio da 'nikad nije bio suradnik nacista i da nije sudjelovao ni u kakvim ubojstvima.
Ipak, Rosenbaum je prije deset dana prije Palijeve deportacije u Ministarstvu pravde ponovno pročitao priznanje koje je dobio prije 26 godina od drugog muškarca iz Trawnike. Bio je to Jakob Reimer iz New Yorka koji je umro na američkom tlu 2005. godine, nekoliko mjeseci nakon što je OSI pokrenuo slučaj njegove deportacije. Njemačka je već odbila primiti ga. Na pitanje je li čuo pucnjavu, Reimer je odgovorio: "Cijeli dan, da."
"I čuli ste krikove?"
"Da."
"Jesu li to bili muškarci?"
"Svi. "
"I žene? "
"Bilo je djece, žena. Svi su bili ubijeni"
Rosenbaum je poslao izvatke u kazneni odjel Ministarstva pravosuđa, ICE i drugim dužnosnicima u State Departmentu.
Kako se bližila deportacija, Rosenbaum je prestao jesti. Počeo je spajati prikupljene materijale koji su sad već bili debeli desetak centimetara, puni bilješki i vladinih dopisa o slučaju.
Jednog poslijepodneva u uredu, povjesničar Jeffrey Richter pročitao je Rosenbaumu izjavu iz 1966. godine jednog od dvojice preživjelih iz logora Trawniki, i prevedenih na njemački jezik: "Isprva smo čuli pucnjeve i krikove. Nakon otprilike dva sata, sve je bilo tiho."
Popodne kad je Palij uhićen, Rosenbaum je i dalje gledao u svoje računalo, sve do kasno navečer kad je avion sa zločincem već bio daleko iznad Atlantika i kad je već bilo prekasno da se okrene i vrati. Kasno je došao i kući iako je ujutro trebao biti glavni sugovornik na tiskovnoj konferenciji.
U 4 ujutro se probudio i posegnuo za mobitelom.
Dobio je obavijest da je zrakoplov sletio u Düsseldorf. Nijemci su preuzeli Palija.
Rosenbaum je poruku odmah proslijedio rabinu Zevu Friedmanu na Long Island. Friedman je tijekom rata izgubio više od 200 članova obitelji u Poljskoj i doveo generaciju židovskih učenika na demonstracije pred Palijevu kuću u Queensu.
I Rosenbaum je pisao Elizabethi "Barry" White, bivšoj glavnoj povjesničarki OSI-a, koja radi u Memorijalnom muzeju holokausta u SAD-u. Otkrila je još jednog stražara iz logora Trawniki, koji je također porijeklom iz istog sela kao Palijin. Umro je u SAD-u osam godina nakon što je sudac za useljeništvo presudio njegovu deportaciju.
"Nakon što je toliko njih uspjelo odživjeti mirno svoje živote u SAD-u, ovo je ipak uspjelo živjeti svoje živote unatoč konačnim nalozima za uklanjanje," White je pisao Rosenbaumu, "ovo je donekle naša pobjeda", napisala mu je.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Ma nek dođu k nama. Tu ih ima na vagone!