Radio je na svojoj komediji godinama, aktivan još od osamdesetih, kad je dijelio pozornicu s velikanima poput Richarda Pryora. Redbana je zaposlio kao svojeg videografera, puno godina prije nego što je postalo moderno hodati okolo s objektivom koji vas slijedi poput sjene. Brian je pratio Rogana i snimao njegove stand up nastupe, a na turnejama su postali nerazdvojni. Redban je, fasciniran novom formom live prijenosa videa na internetu, završio na Roganovu kauču u Los Angelesu, postavši prvi producent, ali i suvoditelj novog internetskog showa.
Prvi podcast emitiran je na Badnjak 2009. Taj prvi pokušaj još je dostupan na YouTubeu, kao ishodišna točka povijesnog putovanja koje je ogoljeno pred auditorijem koračalo svim stepenicama organskog uspjeha. Počelo je na kauču sa snježnim pahuljicama koje su se slijevale ekranom, jeftinim efektom kojeg se ne bi postidjele ni karaoke u seoskom vatrogasnom domu. Rogan i Redban su pred trzavim webcamom odgovarali na pitanja s web foruma.
Druga faza bila je seoba u ured Roganove kuće. Znao se ustajati u pola prijenosa da smiri svoje male kćeri koje bi se glasno igrale u susjednoj sobi, a iako je iTunes bio primarni servis za audio podcast, sve to gledali bi na Ustreamu, tad popularnom kanalu za streaming. YouTube je u to vrijeme bio deponij za šaljivi kućni video, a stabilan izvor programa uživo postao je tek koju godinu kasnije.
Interijer je rastao kako su rasli lajkovi, a nakon kratke seobe u omanji rentani studio, Rogan danas ima svoju "utvrdu", golemi prostor u Kaliforniji, u kojemu, pored prostorije za emitiranje slike i zvuka, dio kvadrature odvaja za slobodne aktivnosti, kao što su MMA treninzi, streličarstvo ili igranje videoigara.
Nekad, podcast je financirao Flashlight, naprava za mušku masturbaciju, umjetna vagina smještena u unutrašnjosti lažne ručne svjetiljke. Stari fanovi još pamte kako je domaćin svaki put morao smišljati nove načine da pohvali orgazme uzrokovane uporabom ovog masturbacijskog alata, ne bi li se naglo, kao okrenuta ploča, posvetio gostu i počeo razgovarati o predsjedničkim izborima, kvantnoj fizici ili ponašanju čimpanzi.
Raspon tema je golem, što je također dio recepta za uspjeh - široki spektar interesa povlači široku publiku, a iako se širina nikad nije sužavala, interesi su se mijenjali. Nekad propovjednik teorija zavjere, posebno one vezane za misije na Mjesec, zadivljen pričama o drevnim astronautima i Bigfootu, Rogan je danas transformiran u skeptika koji je naučio bolje slušati svoje sugovornike.
Teško je na vremenskoj crti zabosti markere koji bi strogo razdijelili faze ove transformacije, kao i to kad je Rogan postao fenomen globalne popularne kulture. Ali recimo da se prvi vrhunac dogodio negdje oko 2012., kad je svijet odbrojavao dane do apokalipse, a Rogan dobio ponudu kanala SyFy da snimi vlastiti TV serijal. Godinu dana kasnije krenuo je "Joe Rogan Questions Everything", u kojem je osobno demistificirao sve svoje opsesije, otkrivajući da ono što je sjedeći za browserom naučio o Bigfootu, chemtrailsima i izvanzemaljcima - u susretu s terenskim stanjem stvari i kroz razgovore s pravim znanstvenicima na kraju dana baš i nema previše smisla.
Nakon toga, njegov podcast kreće u ozbiljnijem smjeru pa posljednjih pet godina, otklanjajući se od američkih fringe fenomena i pretvarajući celebrity intelektualce, poput Jordana Petersona i Sama Harrisa, u svoje česte goste, a Elona Muska i Dr. Phila u najmanje očekivane senzacije, bilježi sve veće i impresivnije brojke. Baš kao i Roganova stand up karijera, odjednom usmjerena ka punjenu velikih dvorana.
Kroz "The Joe Rogan Experience" naučili smo i to da je Rogan u mladosti bio vatreni protivnik marihuane, a danas upravo konzumaciji ove biljke pripisuje pozitivne promjene svojeg karaktera, još jednu transformaciju, onu iz frustriranog i agresivnog mladića u promišljenog, emotivnog zafrkanta. Kao glasni zagovaratelj uporabe psihodelika u svrhu osobnog razvoja, ujedno i maneken razbijanja stereotipa o ljubiteljima marihuane kao lijenčinama koji se pretvaraju u biljku koju puše, Rogan je jedini koji u medijskom prostoru citira filozofa i psihonauta Terencea McKennu, a zatim daje upute o pravilnom dizanju utega.
Politički, Rogan je posvuda. Napadaju ga da je desničar, dok se on naziva ljevičarom, "gotovo pa socijalistom". Bio je i za Rona Paula i za Bernieja Sandersa, putujući između libertarijanizma i socijalizma, žonglirajući ideologijama kroz javno promišljanje političkih problema, dodajući i oduzimajući stavove ovisno o novim informacijama, nerijetko i utjecajima sugovornika.
Za hipije, Rogan je alt.right. Za alt.right, Rogan je hipi. Hipi s vratom poput bika, lovačkom puškom u ruci i ponajboljim taekwondo kickovima koje ćete vidjeti na YouTubeu. I sa svim tim u paketu, svom tom rubnom humoru, drogama i političkom vrludanju unatoč, Roganov proces "mejnstrimizacije" je rapidan i za sada, čini se, nezaustavljiv.
To ne znači da slušajući "The Joe Rogan Experience" u 2019. više nećete čuti tople priče iz stvarnog života, poput sage o izvlačenju folije iz anusa partnerica tijekom analnog seksa ili jedenja rezanaca prženih na ulju isisanom iz kanalizacije. To znači da je samo pitanje vremena kad ćete između tih priča čuti i nekog od budućih predsjedničkih kandidata. Naravno, pod uvjetom da se pretvara da puši, ali ne uvlači.
