Joe Rogan je najutjecajnija medijska osoba današnjice. Neki čak idu tako daleko da ga nazivaju najutjecajnijom medijskom osobom svih vremena, ali ne bismo baš toliko pretjerivali. Ipak, shvaćamo zašto, jer brojke su i više nego fascinantne: više od 1200 nastavaka njegova podcasta "The Joe Rogan Experience" u deset godina, sve zajedno više od milijarde pregleda i preslušavanja te nemjerljiva glasnoća u svijetu opće buke i inflacije informacija. Kad Rogan ugosti neko veliko ime, deseci milijuna slušaju. Satima.
Srušio je dionice Tesle kad je Elonu Musku dodao joint, stvorio posve novu scenu umrežujući američke stand up komičare, Everlast je prebirući akustaru u njegovoj web emisiji dobio inspiraciju za snimanje akustičnog albuma, a egalitarni duh lebdi nad lepezom liste gostiju - jednak tretman imaju MMA borci, najveći znanstvenici i popularizatori znanosti današnjice (Neil DeGrasse Tyson, Brian Cox, Roger Penrose, Sam Harris), kulturne ikone (Kevin Smith, David Lee Roth, Guy Ritchie), teoretičari zavjere (Alex Jones), lovci, pisci, izumitelji i prijatelji koji vjeruju da je Zemlja ravna ploča. Mikrofon je upaljen, sve ide uživo, pa tko živ, tko mrtav.
Štovatelji su odavno u nekoj vrsti kulta. Neprijatelji ga optužuju da humanizira alt.right negativce i širi lažne vijesti. Oni između nazivaju ga "Oprah za muškarce", ali oko jednog se svi mogu složiti: riječ je vjerojatno o globalno možda najslušanijoj i najutjecajnijoj medijskoj osobi. Sve to iz kuhinje jednog "običnog" stand up komičara, bivšeg voditelja "Fear Factora" i taekwondo prvaka, UFC-ova komentatora koji je odlučio koristiti mikrofon za razgovor. Ne intervju, razgovor. S ljudima koji su mu zanimljivi i o temama koje su mu zanimljive.
Joe Rogan je globalni cyber Johnny Carson s jointom u ustima, talk show senzacija koja je ispunila prostor za koji je malo tko slutio da postoji. Prostor za višesatnu, opuštenu, gotovo privatnu freestyle ćakulu, u kontekstu koji nije moguć u formatiranim i skriptiranim tradicionalnim medijima.
Danas, u doba kad svi govore da nitko nije sposoban držati pažnju više od 15 sekundi, prosječno trajanje svakog razgovora je oko tri sata. Postoje i kraći, ali neki se protegnu na pet sati. Bez prekida, uz eventualno jednu pauzu za pišanje, ovisi pije li se pivo ili se puši marihuana.
Bez pritiska očekivanja, bez zidova koji odvajaju slušatelja od slušanog. Onog trena kad pustite "The Joe Rogan Experience" i zavaljate se u kauč ili hodate ulicom sa slušalicama u ušima, vi ste tamo s njima. To je najveća snaga i možda glavni recept uspjeha showa, koji kao da vas usisava na druženje.
Takva forma se u američkom radijskom prostoru naziva "hang" - od riječi "hangout", što je recept koji je proslavio Howard Stern, a zatim i mnogi njegovi "duhovni nasljednici", uključujući i radijsku emisiju "Opie and Anthony", u kojoj je Rogan često gostovao, a koji je bio glavna inspiracija za koncept opuštene zabave s bulumentom komičarskih prijatelja. Prijatelji komičari - Joey Diaz, Ari Shaffir, Duncan Trussell, Bryan Callen - bili su prvi koji su izgradili Roganov show, godinama prije nego što su zvijezde tzv. A-lige shvatile koliko im on podiže popularnost.
Povrh svega, Rogan je svoj šef - nema producente i ljude u odijelima koji bi pametovali kako, što i koliko treba raditi, nema blesimetre, pisce, urednike i cenzore, a oglašivači moraju pristati na sadržaj koji slijedi nakon uvodnih reklama - ili će jednostavno biti zamijenjeni ako im se on ne sviđa. Hvala Bogu, s takvim dosegom, sponzori stoje u redu, a i da ih nema, platforma bi nastavila živjeti dalje, samo na bazi nevjerojatne publike, njezine brojnosti i odanosti proizvodu.
Kad je o fenomenu ovoga kalibra riječ, prirodno je da postoji pravo natjecanje društvenih i kulturnih komentatora u njegovu interpretiranju. Nebrojeno je mnogo pristupa, ali kako god da ga secirali, polazimo od osnove da je povijest "The Joe Rogan Experience" ujedno i povijest interneta u drugom desetljeću novog milenija. Sa svim simptomima i učincima "kulta amatera", pulsom generacije koja je odrasla ne poznajući svijet bez modema. Tko je živio uz Roganove pričalačke sesije, živio je ne samo milenijske trendove, nego je i aktivno sudjelovao u transformaciji globalnog medijskog prostora.
Priča o usponu je fascinantna, ukorijenjena isključivo u sadržaju i pametnom navigiranju kroz džunglu cyberspacea.
Joe Rogan je još u doba MySpacea, od 2005. do 2009., počeo ozbiljno shvaćati potencijal internetskih zajednica, iako su mu taktike bile drugačije - proslavio se ulazeći u bitke s trolovima, a danas promovira Zen metodu koju naziva "objavi pa odloži mobitel". Ona podrazumijeva izbjegavanje čitanja komentara, kamoli reagiranje na njih. A kako bi i reagirao kad samo na Instagramu ima više od šest milijuna sljedbenika.
Rogan je prije svega stand up komičar, iako se kao moderni renesansni jock - kako je netko rekao, "tijelo marinca s glavom filozofa" - razumije u previše toga, u mnogo toga makar i dovoljno površno da može održati višesatni razgovor. Ali sve je krenulo od komedije. Kad je 2003. upoznao Briana Reichlea iz Ohija, poznatog pod umjetničkim imenom Redban, tad još običnog zaposlenika u trgovini računalima, Rogan je bio puno lošiji komičar, ali opet dovoljno dobar da mu urođena disciplina i ambicija u kombinaciji s talentom stvore prvu vjernu publiku.
Nastavak na sljedećoj stranici...
