Tri su godine prošle otkako je Grad Makarska raspisao natječaj za pristojno plaćen posao s osiguranim stanom uz, po prirodi stvari, društveni ugled i miran malomišćanski život s mogućnošću oslobađanja od stresa plivanjem u ljetnim mjesecima.
Nije Makarska, da pojasnimo, tražila doktora vještačke inteligencije, neurokirurga, dijagnostičara houseovskog dara, kao što nije tražila pilota nadzvučnog aviona, filmskog režisera ili nogometnog trenera s iskustvom iz Premiershipa, dakle nekoga tko za posao treba modernu i veliku kliniku, Silicijsku dolinu, brojni tim asistenata, zračnu luku, glumački ansambl ili financijera spremnog kupiti Salaha, Pogbu, Hazarda i Danijela Subašića.
Duge tri godine trajala je makarska potraga za pedijatrom ili pedijatricom, za nekim tko će liječiti upaljena grla i bronhitis, vodene kozice i bolne uši, pa prije i poslije radnog vremena uživati u nekim od ukupno 2750 sunčanih sati godišnje i u krajoliku koji nije narušila betonizacija zato što još nitko nije našao načina da na morskoj površini podigne trokatnicu s plavom tablom i tri žute zvjezdice na fasadi.
Zlata Đedović Hasukić ima 61 godinu, medicinu je studirala u Tuzli, specijalizirala u Beogradu i postdiplomski studij okončala u Zagrebu. Nakon što je deset godina radila u Češkoj, sad čeka radnu dozvolu Ministarstva unutarnjih poslova Hrvatske s kojom će, kažu uskoro, primiti prve pacijente. Bosanskohercegovačka liječnica jedina se, da - jedina, javila na natječaj otvoren prije tri godine.
Plan dr. Đedović Hasukić je sasvim racionalan: do mirovine, pa još koju godinu ako bude potrebe, a hoće, radit će, socijalizirati se i aklimatizirati, možda uložiti u neku nekretninu, ako je već nema na Makarskoj rivijeri, pa mirno stariti daleko od bosanskog smoga i čeških zima. Istina, ljeti će je nervirati gužva, buka i povećani broj pacijenata s opeklinama od sunca i ježevim bodljama u stopalima, ali će već od rujna pa sve do lipnja sljedeće godine imati mir i čisti zrak te slušati buru - najčešću zvučnu kulisu dalmatinskih zima.
U Makarskoj su se, vjerojatno, nadali mladom liječniku ili liječnici s tek zasnovanom obitelji, nudeći posao uz koji, osim plaće, idu blizina vrtića i škole, rano osamostaljivanje djece, duga topla ljeta s neograničenim boravkom na plaži, izvansezonski mir i... Tu počinje problem: i ništa više. Sasvim dovoljno za liječnicu pred mirovinom i premalo za nekoga tko se neće zadovoljiti ulogom dotura Luigija u mlađim danima i s brzim internetom.
U društvu preko kojeg su za 100 godina, plus još malo, prešli svjetski i lokalni ratovi, izrabljivački prvojugoslavenski kapitalizam, pa socijalizam, ubrzana industrijalizacija i prateća opća modernizacija te tranzicija, jednopartijski sustav i demokracija, a sve u pet-šest država, ponajmanje se promijenila pozicija liječnika u zajednici. Što je zajednica manja, to je status doktora bolji.
U velikim gradovima poznanstvo s jednim je prečac do drugoga, šansa da se smrt ne dočeka na listi čekanja za magnetsku rezonancu, prilika da se s preporukom ode na specijalistički pregled u metropolu. U manjima se, kad se kaže doktor, obično misli na jednu konkretnu osobu, ako ne i jedinu tog zanimanja, čiji se broj mobitela zna napamet i do kojeg se drži puno više nego do predsjednika općinskog vijeća i pročelnika za urbanizam zajedno.
Za razliku od gradova poput Šibenika, Zadra i Splita, koje su deindustrijalizacija i zimmer frei djelatnost provincijalizirali te počeli svoditi na open air skladišta spomenika, Makarsku je turizam učinio većom nego što je ikad bila, tolikom da može administrativno biti grad s nešto manje od 15.000 duša.
U njoj je prodaja kreveta, mora i sunca primarna gospodarska grana desetljećima i zahvaljujući tome je mjesto koje je početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća imalo 4500 stanovnika naraslo do sadašnje brojke i do današnjeg broja kuća i gostiju.
Dijelovi godine u kojima se u Dalmaciji ne akumulira kapital, doba su uživanja samo za one koji više nemaju izazova i one koji su se od zimske depresije na jugu osigurali adresom u Zagrebu. S tim što prvi još moraju imati ili zavidnu ušteđevinu ili živjeti asketski: pristojna hrvatska plaća ne vrijedi isto na kontinentu i u destinacijama gdje se cijene prilagođavaju platežnoj moći najdražih gostiju, onih kojima su prihodi u eurima i u većim iznosima od ovdašnjih.
Uzmicanje svakodnevnog života pred tromjesečnim priljevom novca iz samo jednog izvora podrazumijeva i manjak potrebe za obrazovanjem - za izdavati apartman, prati tuš kabinu i peglati plahte ipak ne treba studirati - i gubitak zanimanja koja se obavljaju svih 12 mjeseci i izostanak bilo kakvih društvenih sadržaja u studenom ili veljači te, na kraju, obesmišljava povratak ili ostanak svih onih koji život ne svode na posao i puno umirovljeničkog mira i tišine.
Makarska nije prva koja proživljava negativne posljedice religijskog odnosa spram turizma i nije prva koja se susrela s manjkom, recimo, pedijatra.
Sve su to već doživjela manja mjesta i otoci i sve bi to, vrlo lako, mogla biti sudbina gradova u kojima je industrija propala, gospodarstvo svedeno na ugostiteljstvo, stare jezgre ispražnjene od stanovnika i u kojima se, evo recimo večeras u vrijeme "TV Dnevnika", može počiniti kazneno djelo bez svjedoka, ali ne zato što su kriminalci vješti, nego što su ulice - kojima se, kad temperature pređu 20, ne može proći od štekata i kolona turista sa selfie štapovima - puste kao da je na vrhuncu epidemija neke bolesti kod koje pedijatar više ne može ništa učiniti.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
šta je pisac htio reći?