Samo nekoliko sati prije završetka 2. svjetskog rata u Europi, pokraj njemačkog grada Brunna na istoku zemlje, dogodila se posljednja zračna bitka.
Ruski vojnici na tlu slavili su konačan pad nacističke njemačke dok su dva Yakovlev Yak-9 zrakoplova u zraku izvodila akrobacije.
Iznenada se iza oblaka tog 8. svibnja 1945, pojavio usamljeni Messerschmitt Me-109. Prvi Yak-9 odmah je srušen dok se drugi spasio samo zato jer mu je u pomoć priskočilo nekoliko američkih P-51 lovaca.
Bilo je to 352. rušenje njemačkog zrakoplovnog asa Ericha Hartmanna. Postignuće koje nitko prije ni poslije nije ponovio. Nikad nije bio srušen, niti je morao sletjeti zato što je njegov zrakoplov teško oštećen suparničkom vatrom.
Samo jednom je sletio u polje, i to zato što je pogođen ostacima ruskog zrakoplova kojeg je netom prije pogodio.
Hartmann je tog 8. kolovoza 1945. pobjegao od Amerikanaca i vratio se u bazu te je naredio da se svi zrakoplovi unište. Potom se predao Amerikancima, no oni su ga poslali Rusima.
Nije to znao, no prema dogovoru s Jalte svi njemački vojnici koji su se borili na Istočnoj fronti morali su biti predani Sovjetima.
- Zrakoplovima sam naučio upravljati zbog mame, ona je također bila licencirani pilot. Otvorila je i školu za pilote - rekao je Hartmann u jednom od rijetkih intervjua.
Tek što je napunio 15 godina Hartmann je u maminoj školi postao i instruktor.
Rođen je 1922., no prvih šest godina živio je u Kini. Njegov otac bio je liječnik, a zbog teške gospodarske situacije u Njemačkoj s obitelji se preselio u Kinu.
Bio je na 'istoku' cijenjen liječnik, no vratio se kući 1928. nakon što je počeo kineski građanski rat.
Sa samo 18 godina Erich Hartmann prijavio se u Luftwaffe te je u listopadu 1940. počeo s obukom na Me-109.
Igrom slučaja nedisciplina mu je spasila život. Izvodio je akrobacije u zraku te su ga instruktori suspendirali. Idući dan u njegovu zrakoplovu poginuo je drugi pilot. Avion je, naime, bio tehnički neispravan.
Početak je za Hartmanna bio težak, u prvoj misiji morao je prisilno sletjeti jer je ostao bez goriva. Kažnjen je trodnevnim radom u servisu za zrakoplove.
Prvo rušenje zabilježio je 5. studenog 1942., bio je to Iljušin Il-2. Do kraja travnja 1943. već je imao 11 rušenja, a onda je postao strah i trepet Istočne fronte.
Rusi su mu dali nadimak 'Crni vrag' te su ga izbjegavali u borbi, no ipak se nisu mogli skriti. Godinu i pol kasnije, 24. kolovoza 1944., Hartmann je u samo jednom danu srušio 11 zrakoplova čime je prešao brojku od 300 neprijateljskih rušenja.
Hermann Göring više mu nije dao letjeti kako ne bi izgubio heroja, a Adolf Hitler, osim brojnim medaljama i ordenima, Hartmanna je nagradio i prebacivanjem u projekt razvoja mlaznog lovca Me 262.
Njemački as odbio je Hitlera te se nastavio boriti uglavnom protiv Rusa do kraja rata.
Nakon što su ga Amerikanci predali crvenoj armiji, Hartmann je nekoliko mjeseci bio u pritvoru, a Rusi su ga željeli nagovoriti da se priključi tek oformljenim zračnim snagama Istočne Njemačke.
Nije pristao te su ga Rusi osudili na 25 godina zatvora za ratne zločine. Dokazi su bili izmišljeni, no Hartmann na sudu nije imao šanse.
U radnim logorima na Sibiru proveo je punih deset godina. Konačno je pušten na slobodu 1955. uz lobiranje kancelara Zapadne Njemačke Conrada Adenauera.
Bio je jedan od posljednjih njemačkih ratnih zarobljenika kojeg su pustile vlasti Sovjetskog Saveza.
Nakon povratka doma, Hartmann se priključio zračnim snagama Zapadne Njemačke. Često je bio u sukobu s nadređenima te je kritizirao kupnju lovaca Lockheed F-104 jer su bili nepouzdani. I bio je u pravu jer je više od 100 njemačkih pilota doživjelo nesreću u spomenutom zrakoplovu.
Zbog tih čestih sukoba bio je prisiljen 1970. napustiti vojsku te je u Bonnu postao instruktor letenja. Prizemljen je 1980. zbog srčanih problema, a preminuo je 20. rujna 1993. u 72. godini života.
