Ponekad mi se učini da su sve ove korupcijske afere, lokalne i globalne, sav taj kriminal u visokoj i nižoj politici, svi ti skandali tzv. poznatih osoba, sve ono što svakodnevno vrišti s naslovnica novina i web portala, da je sve to odvlačenje pažnje od jednog jedinog važnog pitanja. Pitanje otprilike glasi ovako: koliko će još dugo planet Zemlja biti ugodno mjesto za život ljudi i koliko će još dugo moći osiguravati ljudskom rodu hranu, pitku vodu i čisti zrak? To pitanje, međutim, malo koga interesira.
Šefovi nekih moćnih država odbijaju potpisati sporazume o ograničavanju zagađenja Zemlje, a i države koje su te sporazume potpisale uglavnom ih se ne drže dosljedno.
Ni dvonošci klimavih glava, koji su promijenili Zemljinu atmosferu i klimu, proširili diljem svijeta tisuće vrsta toksičnih kemikalija, preokrenuli gotovo svu obradivu zemlju, sagradili brane na gotovo svim rijekama, povisili razinu mora, a na najboljem su putu da ostave svijet bez slatke vode - kako je ljudsku vrstu jetko opisao američki biolog E. O. Wilson - također ne daju ni pišljiva boba na spomenuto pitanje.
Recimo, uvjerljivo najmanje komentara i najmanje klikova na internetskim portalima dobivaju tekstovi o sadašnjem stanju planeta Zemlje i znanstvenim projekcijama Zemljine budućnosti, i uopće teme koje se tiču ekologije. A štandovi s najnovijim pametnim telefonima, patuljcima, bradatim ženama, pametnim kokošima, akvarijima s nevidljivim ribicama i ostalim čudima privući će mnogo, mnogo više nego štand s brošurama o stanju Zemlje i perspektivama ljudske vrste.
Ovdje se postavlja pitanje što je čovjeku Zemlja i koliko mu je ona važna? Environmentalist je ustvrdio jednom, pišući o kondoru kao simbolu ugroženih vrsta, da je kondor pet posto perje, meso, krv i kosti, a sve ostalo je mjesto. “To mjesto zahtijeva prostor da se gnijezdi, da uči žutokljunce, da noćiva u miru, da se kupa i pije u njemu, da u njemu pronalazi druge kondore i ne previše biologa, da leti iznad divljih i slobodnih predjela.” Ako ne možemo sačuvati okoliš za kondora, što možemo sačuvati, zapitao se Brower.
Dobro pitanje. Naime, i čovjek je pet posto kože, mesa, krvi i kostiju, sve ostalo je mjesto. No čovjek je izgubio osjećaj za mjesto, ugrozio prostor gdje se gnijezdi, gdje podiže i odgaja svoje žutokljunce, gdje noćiva i budi se, gdje se susreće i druži s drugima svoje vrste, zatrovao je vodu koju pije i u kojoj se kupa. Ukratko, čovjek je ozbiljno ugrozio Zemlju, svoje prirodno obitavalište, jedino mjesto u svemiru gdje može opstati.
Koliko je veliko naše nerazumijevanje mjesta koje nas je stvorilo kao vrstu i na kojem jedino možemo opstati, svjedoči i to što nam mnoge stvari bez kojih ne bismo mogli postojati, a koje uzimamo zdravo za gotovo, osiguravaju organizmi koje nemilosrdno uništavamo.
Riječ je o kukcima i korovu koji, kako piše spomenuti Wilson, obogaćuju tlo, čiste vodu, stvaraju zrak koji dišemo. “Bez tih funkcija, ostatak ljudske povijesti bio bi neugodan i kratak. (...) Sve zajedno, te vrste, uglavnom kukci i korov, upravljaju svijetom točno onako kako bismo mi to željeli, zato što je čovječanstvo tijekom prethistorije evoluiralo tako da ovisi o njihovu kombiniranom djelovanju i sigurnosti koju biološka raznolikost pruža stabilnosti svijeta. (...) Snaga žive Prirode leži u održivosti kroz složenost.
Ako je destabiliziramo tako što ćemo je degradirati u jednostavnije stanje, što nam je, čini se, namjera, rezultati bi mogli biti katastrofalni. To bi vjerojatno najviše pogodilo najveće i najsloženije organizme, uključujući i ljudska bića.” Uz takvo ponašanje, malo je vjerojatno da će budućnost biti ružičasta.
Kako izgledaju prognoze budućnosti Zemlje piše portal IFLscience, a tekst prenosi portal Index. Tekst počinje šakom u glavu: Gavin Schmidt, direktor NASA-ina Goddardova instituta za svemirska istraživanja, tvrdi da je nemoguće zaustaviti globalno zatopljenje. Sve što se dosad dogodilo, kaže on, već utječe na naš sustav, a čak i kad bi ugljični otisak sutra pao na nulu, klimatske promjene izazvane ljudskim djelovanjem trajale bi još stoljećima. Nadalje, prema najpovoljnijim projekcijama, razina oceana porast će od 60 do 90 centimetara do 2100.
To bi moglo natjerati na selidbu oko četiri milijuna ljudi, a prema nekim scenarijima, do 2050. bit će 300 milijuna klimatskih izbjeglica. Suše će biti sve češće, sve teže, i zahvatit će sve veću Zemljinu kopnenu površinu, a problemi s opskrbom vodom bit će, također, sve češći i teži.
“Snažnije i češće prirodne katastrofe, poput oluja, požara i valova vrućina, već su zabilježene, a novo pogoršanje može se očekivati nakon 2070. godine. Uragani postaju razorniji, a zbog rasta morske razine i temperature mora prodiru dublje u kopno. Osim toga, tropske oluje i uragani nose više kiše, a time i poplave postaju češće.”
Doda li se ovome podatak da se predviđa da će do kraja stoljeća zahvaljujući ljudskom utjecaju biti istrijebljena polovica svih vrsta na Zemlji, slika bića koje si umišlja da je anđelima slično, da je stvoreno na božju sliku i priliku, bit će jasnija. To je biće kojemu su nečije sise i guzice, nečije pijanstvo, nečije nove krpice, važniji od vode koju pije, hrane koju jede i sudbine jedinog mjesta u svemiru na kojem može opstati.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
nije mi jasna logika - što s vodom imaju guzice i sise? Zašto nebismo imali i guzice i sise i vodu?