Life
27923 prikaza

Cijela Juga je plakala - sedam dana na -27 bile u jami

jabuka.tv screenshot
Prije točno 33 godine dvije djevojčice u snježnoj mećavi upale su u jamu iz koje nisu mogle izaći

Bez hrane, bespomoćne i po velikoj hladnoći  izdržale su sedam dana i osam noći, a od smrti kojoj su gledale u oči spasili su ih lovci iz obližnjeg sela Drago, Rade i Krešo Ćavar. Kasnije su i Draženki i Šimi amputirane noge, ali su zahvaljujući medicinskim pomagalima i velikom entuzijazmu danas uspješne supruge i majke.

Žive u dalekoj Kanadi, a na mjesto koje im je promijenilo život, kasnije su došle samo jednom. Prije tri godine otišle su tamo u pratnji svojih spasilaca. O njima je i kanadska televizija kasnije snimila dokumentarni film. 

Pokušale su na razne načine izbaviti se i krenuti dalje, ali nije išlo. Snijeg i led činili su svoje, u dubini provalije nije bilo slamke spasa. Otac od kojeg su krenule pješice iz Bogodola, mislio je da su stigle majci u Mostar, majka je mislila da nitko po takvom snijegu ne izlazi iz kuće. Telefona nije bilo, veze nisu bile kao danas.

– Onako mokre, preumorne i razočarane što ne možemo izaći, pomišljale smo na najgore. Nismo smjele zaspati u snijegu, znajući da i to može biti kobno, pa smo se uvukle u mali prostor na stijeni koja je pregradila kanjon, a na kojem nije bilo snijega. Legle smo poprijeko, ja sam glavu stavila na Šimina koljena i obratno, a traper-jakne koje smo nosile iskoristile smo da pokrijemo glave i zaspale smo. Nismo vjerovale da ćemo žive dočekati jutro, a ta noć nam je nekako od svih najbrže prošla - priča Draženka Čuljak za Fokus.ba. U jami je bilo oko - 27 stupnjeva Celzijusa.

 

A post shared by Jabuka.tv (@jabukatv) on

– Vjerovale smo i da će nas pronaći lovci. Blizu je drugo selo, mi smo dozivale, ali nažalost niko nije čuo zapomaganja. Dolazilo je tih dana i do kriznih momenata, osjećale smo da nas nitko ne voli ili da nikom nismo važne. Znala sam da su susjedi po cielu noć znali tražiti izgubljenu kravu, a mi smo bile tako blizu i istovremeno tako daleko, priča Draženka.

Došao je petak i istovremeno donio i veliko razočarenje za Šimu i Draženku. Ni u subotu se nitko nije javio, prisjeća se Draženka. U danima u kojima su led i snijeg bili jedino što su unosile u organizam, i Šima i Draženka neprestano su molile za spas.

Uskoro je uspostavljena komunikacija s lovcima, ali mukama ni tu nije bio kraj. Ljudi koji su tih dana tragali za životinjama, pomislili su da su vapaji sestara, zapravo neka mitska bića o kojima su slušali priče i koja su postojala u narodnim vjerovanjima.

Snijeg u gradu Ain Sefra u Alžiru na rubu Sahare Čudo prirode Life Neviđeno: Pustinja Sahara okovana snijegom

– Kasnije smo doznale da su u selu pričali o onom što su čuli. Jedna od žena kazala je da je i ona čula dozivanja, ali da je mislila da je riječ o dječjoj graji, nastavlja priču Draženka.

Na kraju je humanost pobijedila strahove, pa su Drago, Rade i Krešo u pratnji jedne od žena iz sela ponovo došli do sestara. Jedan od njih nadvirio se iznad jame i vidio djevojčice koje trebaju pomoć. Zatražio je uže, u akciju su se uključila i ostala dvojica, pa su uz veliki napor na kraju uspjeli. Sestre su malo kasnije završile u jednoj od kuća u obližnjem selu. Tamo su dobile novu odjeću, hranu i tople napitke.

– Odvezli su nas do Doma zdravlja u Širokom Brijegu, odakle smo odmah prebačene u bolnicu u Mostaru. Tamo je sva uplakana došla mama, koju je uz pomoć policije pronašao Drago Ćavar. Liječnici u Mostaru kazali su joj da nam nema spasa. Roditelji se nisu mirili s tim. Svojim vezama došli su do Isidora Pape i već nakon dva dana prebačene smo u Beograd. Posjećivali su nas tih dana novinari, kojima je sve izgledalo nestvarno. Neki nisu mogli vjerovati da smo preživjele sedam dana u snijegu bez hrane - prisjeća se Draženka.

Čišćenje snijega na Trgu bana Jelačića Zima Life Posipanje ulica solju štetnije je nego što se misli

Tijekom liječenja u Beogradu upoznale su najveće ljubavi svog života. Šima je upoznala Milu koji je dolazio majci u posjetu i dogodila se ljubav na prvi pogled, a Draženka je upoznala Gojka koji je imao tešku saobraćajnu nesreću nakon koje su i njemu amputirane obje noge.

Šima se 1990. godine preselila u Kanadu, a 3 godine kasnije i Draženka. Danas su uspješne poslovne žene. Šima radi kao računovođa i profesionalni je ronilac, a Draženka je završila fakultet informatike i radi u vrlo uglednoj kompanija te istovremeno predaje u školi, piše jabuka.tv.

Spasioci su u brojnim sjećanjima spominjali i zanimljivosti poput one da su dok su se vozile iz Širokog Brijega ka Mostaru sestre zatražile da se u autu pojača muzika.

Šima se dugo zadržala u šok sobi tijekom liječenja u Beogradu, a kasnije su i jednoj i drugoj amputirane noge uz suglasnost roditelja. Oporavak je trajao oko devet mjeseci. Sestre su se na kraju s protezama vratile u Mostar. Nastavile su školovanje, sugrađani su bili solidarni i pomogli izgradnju kuće u naselju Rudnik. 

Šima se udala i s mužem otputovala još 1990., a Draženka tri godine poslije, bježeći od rata u Mostaru.

– Naš slučaj je posljednji koji je ujedinio Jugoslaviju. Kasnije su nažalost počele nesuglasice, mržnja i ratovi, s gorčinom govori - Draženka.

Prije tri godine tijekom boravka u Hercegovini sestre su posjetile spasioce koji su i danas živi, a po prvi put tad su otišle i do mjesta na kojem su u snijegu provele sedam dana.

Njihova priča brzo je obišla svijet, mediji su danima brujali o nemogućem preživljavanju u ekstremnim uvjetima..

Iako je nesreća uzela svoje, sestre su razvile novo poštovanje života, prenosi blic.rs.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.