Charlie Chaplin ručao je usred Atlantskog oceana kad je 19. rujna 1952. čuo razornu vijest. Britanska legenda i dugogodišnji stanovnik Sjedinjenih Država primio je telegram ukazujući kako mu neće dopustiti povratak u Americi, osim ako ne pristane stati pred vlasti da odgovori na optužbe za političku i moralnu korupciju. Prevedeno: Američke vlasti smatraju da je on komunist i preljubnik, što ga je u Americi 1950-ih stavilo u poprilično neugodnu situaciju.
Chaplin se po prvi put u više od 20 godina vratio brodom u Englesku, u društvu supruge i četvero djece za svjetsku premijeru svog najnovijeg filma. Kao i mnogi u Hollywoodu, sve je više frustriran jer je bio meta komunističkih optužbi koje su na njega bacali senator Joseph McCarthy i drugi u Washingtonu. I tako je Chaplin napravio smjelu odluku nakon što je primio telegram: Neće se vratiti u SAD. Chaplinovo veliko hollywoodsko bogatstvo prikupljeno tijekom desetljeća uspješnih filmova, ležalo je u njegovoj novoj domovini, Americi.
Više od milijun dolara ležalo je pokopano u dvorištu u Beverly Hillsu. Kako je mogao izvući bogatstvo bez povratka? Da bi riješio svoj problem, Chaplin se okrenuo osobi kojoj je vjerovao više od bilo koje druge - svojoj četvrtoj ženi i američkoj državljanki - Ooni O'Neill Chaplin.
Kad je Chaplin sreo Oonu O'Neill 1942. godine, bila je 17-godišnja djevojka s Manhattana koja je pokušavala postati glumica u Hollywoodu. Charlie je tada bio upleten u neugodan javni razvod s trećom suprugom, glumicom Paulette Goddard, i tužbi za očinstvo na temelju svjedočanstva druge ljubavnice. Oona je navršila 18 godina i udala se za Chaplina. Mnogi su bili skeptični da će brak trajati, ali brak je potrajao 34 godine, do Chaplinove smrti 1977. godine, a imali su osam djece. Oona je bila sidro Charliejeva života, a njihova kuća u Beverly Hillsu postala je društveno okupljalište slavnih osoba, umjetnika i intelektualaca.
Barem dok novi krug optužbi nije pretvorio filmsku zvijezdu u bjegunca pred vlastima. Godine 1948. pojavilo se Chaplinovo ime na indeksu FBI-a, a pridružio se stotinama drugih osumnjičenih komunista koji su bili uvršteni na isti popis. McCarthyjev odbor za neameričke aktivnosti naknadno je ciljao Chaplinu tijekom lova na komuniste u ranim pedesetim godinama. "Ne želim stvoriti anikakvu revoluciju", Chaplin, koji nije bio komunistički ili komunistički simpatizer, prkosno je rekao komitetu. "Sve što želim stvoriti je još nekoliko filmova."
Jednom kad je Chaplin donio svoju odluku na brodu Queen Elisabeth obećao je da se više nikada neće vratiti u SAD. "Ne bih se vratio tamo čak ni da je Isus Krist bio predsjednik", tvrdio je. Chaplin je mjesecima planirao za takav razvoj situacije, osiguravajući da njegova američka supruga bude suvlasnica na svim bankovnim i financijskim računima u SAD-u. Oona se vratila u SAD tek kasnije te godine i sa poslom. Ona je tvrdila da se vraća u bolnicu, ali zapravo se vratila u Beverly Hills kako bi spakirala imovinu i riješila svoje poslove. Poslove koji su uključivali lopate u dvorištu.
Nakon što je Chaplin zaradio prvih milijun dolara u Americi, učinio je nešto neobično. "Pokopao ga je. U svom dvorištu kod kuće pod stablom", kaže Jane Scovell, autorica knjiga "Oona: Living in the Shadows". "Jer je uvijek htio znati da ima taj novac. A kad dođete iz one vrste siromaštva koju je Chaplin prošao, možete mu i povjerovati", priča ona.
Kao dio misije u SAD-u, Chaplin je naložio svojoj ženi da preuzme zakopanu gotovinu, pretvori u novčanice od tisuću dolara i ušije ih u podstavu njezinog vunena kaputa, kojeg je nosila na svom povratnom letu preko Atlantika.
To je sjajna priča, ali je li istinita, pita se portal Ozy? Priča o kaputu obloženom novcem može biti apokrifna, kaže Scovell, ali nikada nećemo sigurno znati, ali neki Chaplinovi najbliži prijatelji i članovi obitelji zaklinju se da je istina. Charlie i Oona živjeli su ostatak svog života u inozemstvu u Švicarskoj. Chaplin se konačno vratio u SAD 1972. godine da prihvati počasnog Oscara za svoju ulogu za velike zasluge u filmu. 82-godišnjak dobio je nagradu popraćen 12-minutnim pljeskom, najdužim u povijesti Oscara.
