Prošlo je nekoliko dana, a svaki mi je dan bio sivi. Dosadan, sam, pun crnih misli. Maštala sam o Beogradu, vraćala se noću u njega, u šetnje Adom Ciganlijom, a kad bih se probudila ujutro opet bi plakala. Poslije jednog obilnog ručka iznenadno mi je došao čuvar te priopćio kako ću ići u dužu šetnju.
- Spremite se, za pola sata sam kod vas - rekao mi je. Kad je došao krenuli smo hodnikom, prošli kroz mala vrata, spustili se stepenicama i ušli u veliku prostoriju sa staklenim vratima. Vani je bilo užasno vruće, a ja sam bila zamotana samo u laganu tkaninu. Ušli smo u neko grmlje koje je bilo kao tunel, skretali malo lijevo, malo desno i našli se ispred bazena koji kao da je izronio iz raja, sa slapom koji skoro da se nije čuo.
U bazenu i kraj njega je bilo dvadesetak djevojaka, bilo je teško procijeniti koja je ljepša od koje. Za naše, moderne ukuse, svaka od njih je imala nekoliko kilograma previše, no za arapske uvjete - bile su idealne.
Čuvar mi je rekao da se mogu osvježiti u bazenu, a nakon što sam rekla da nemam kupaći, pokazao mi je na malu prostoriju u cvijeću kraj bazena.
U njemu se nalazila najskuplja svjetska kozmetika, parfemi i kreme slavnih marki, a kraj toga novi kupaći kostimi. Odabrala sam jedan, obukla ga i otišla na bazen iza kojeg se nazirala palača, sve je djelovalo kao u bajci.
Plivala sam dok nisam osjetila nečiju ruku na leđima. Bila je to Nizozemka. Razveselila sam joj se, no odmah je otplivala na drugu stranu, što sam shvatila kao poziv. Otplivala sam za njom do ispod slapa.
- Znam kako ti je, ja sam ovdje dvije godine. Bit će prilike za razgovor, od danas ćeš često biti s nama, ali pazi da ne pričaš previše s niti jednom od nas posebno. Imaj na umu da nitko odavdje nije pobjegao, a svako iskustvo je različito, sve ovisi o tebi. Znam da su ti pričali o četverogodišnjem boravku i stanu u bilo kojem dijelu svijeta, no niti jedna od nas ne zna je li to istina. Nekoliko djevojaka je otišlo za dvije godine, no ne znamo gdje. Na bazen možeš doći svaki dan, a voljela bih te vidjeti i u teretani. Tamo ćeš vjerojatno ići sutra - rekla mi je Annete.
Sljedeći tjedan sam je često viđala na bazenu i u teretani s najmodernijim spravama, a ona je nekako sredila da vježbamo jedna kraj druge. Poslije mi je priznala da to može zahvaliti jednom od čuvara.
- Oni su bezopasni - pokazala mi je rukom na njih. Ispričala mi je kako su ostale djevojke iz Europe i da su neke od njih, kako siu same priznale, prije dolaska u Dubai bile ekskluzivne prostitutke.
Zaboravila sam spomenuti kako sam dva dana nakon dolaska prošla liječnički pregled i nakon detaljne kontrole su mi rekli da sam izuzetno zdrava. Anette mi je ispričala kako su sve djevojke morale to proći te se pregled obavlja dva puta na godinu.
- Jesi li bila kod Gospodara? - pitala me jedno popodne Annete. Rekla sam joj da nisam, a ona se samo smijala i nije htjela ništa više reći. Kako smo se zbližile kroz vrijeme, imala sam povjerenja u nju. Pitala sam je koliko često djevojke odlaze u odaje čovjeka čije smo vlasništvo.
- Draga moja, toliko rijetko da se na to i zaboravi. Ali zato postoje drugi načini da zadovoljiš ono što priroda traži od tebe - rekla mi je zagonetno se smješkajući.
Tu večer me je sobar pitao želim li večerati u sobi ili u vrtu s nekoliko djevojaka. Osjetila sam da se nešto mijenja u odnosu prema meni, kao da sam prošla razdoblje ocjenjivanja. Navečer je dvadesetak stolova bilo postavljeno nedaleko od bazena, a sve je bilo prepuno cvijeća.
Sjedila sam s djevojkom mojih godina, nešto tamnijom kosom od moje, ali i dalje plavušom. Počele smo pričati o hrani, a ona me na lošem engleskom pitala odakle sam. Rekla sam iz Europe, na što mi je odgovorila da su sve djevojke iz Europe, svega su dvije do tri Amerikanke, htjela je znati iz koje sam zemlje.
Spomenila sam joj Jugoslaviju.
- Ja sam Čehinja, znam Jugoslaviju, tamo sam s roditeljima ljetovala. Iz kojeg dijela - pitala me, utišavajući razgovor kad bi čuvar prolazio.
Odgovorila sam joj da sam iz Srbije, na što mi je odvratila kako je prije par mjeseci ovdje bila jedna djevojka iz Srbije, no nije se družila s njom i ne zna kako se zvala. Na to sam se skamenila, tražila sam da opiše moju zemljakinju koju je snašla ista sudbina kao i moja.
- Bila ti je slična, nešto niža, a stalno je spominjala Beograd i Novi Sad- odgovorila mi je.
Tu večer nisam mogla zaspati, razmišljala sam o toj djevojci i gdje je završila, zašto je više nema, je li odslužila svoje četiri godine, tješi li se nakon svega u svjetskim metropolama. To mi je razmišljanje donijelo utjehu, da ću za ovu osamu dobiti neku nagradu.
Nakon doručka mi je čuvar predložio da prošećemo, a znala sam da ne smijem odbiti. Šutke smo hodali, a vjerovala sam kako me vodi do Gospodara. Obilazili smo palaču laganim korakom, divila sam se toj raskoši.
Kad smo došli do bazena, vidjela sam da je u manjem bazenu kojeg prije nisam primijetila tek par djevojaka i sve su okupljene oko jednog muškarca. Kad sam htjela zastati. čuvar mi je signalizirao da nastavimo hodati. Proveo me kroz vrt, kino i biblioteku do sobe u kojoj sam odmarala, slušajući radio.
Odjednom sam čula kucanje čuvara koji mi je rekao - Gospođice, Gospodar vas želi vidjeti. Večeras ćete biti u njegovim odajama, spremite se, doći ćemo po vas poslije večere - gledajući me ravno u oči.
Od iščekivanja nisam mogla jesti, a sa stolom sam sjedila s nekom Francuskinjom. Nakon večere sam krenula prema svojoj sobi, no stražar me usmjerio u drugom smjeru. Ušli smo u veliku sobu koja je na sredini imala ogromnu kadu u kojoj su bile dvije gole djevojke koje sam ranije vidjela na bazenu. Čuvar je otišao, a ja sam ostala stajati kraj njih, osjećajući se kao budala.
Jedna od djevojaka me dozvala i dala mi znak da se skinem te uđem u mali bazen. Ušla sam u vodu čudne zelenkaste boje, a kasnije sam shvatila kako ona dolazi od raznih ulja za kupanje koje su djevojke ulijevale. Jedna od njih mi je prišla te me pomilovala po grudima, pitajući me je li mi prvi put da idem kod Gospodara. Klimnula sam glavom.
- Ne brini, nas dvije imamo iskustva - utješila me.
Nakon nekog vremena čula se neobična glazba, a mi smo izašle i ogrnule se svilenim ogrtačem. Došlo je vrijeme da upoznam Gospodara, koji je očito stajao na vratima i promatrao nas kako se kupamo.
Otvorila su se vrata i ugledala sam ogromnu luksuznu sobu od 100 kvadrata, s krevetom presvučenim crvenom svilom. Nas tri smo ušle u sobu, a ja nikad u životu nisam vidjela toliki krevet. Njih dvije su se bacile na njega i počele valjati po ležaju. Gledala sam oko sebe i čula kako se otvaraju vrata, a na njima je stajao čovjek kojeg sam odmah prepoznala.
Bio je to gospodin koji me, dok sam prolazila parkom pozvao k sebi, a ja sam mu odbrusila. Dakle, bio je to moj Gospodar, za čije uživanje ljudi putuju po svijetu i nalaze lakomislene i zgodne djevojke, kakva sam i sama, i dovode ih njemu.
Priču objavljenu u Kuriru ispričala je jedna Begrađanka.
