Poput većine narkobosova i Marco Antonio Estrada González, poznatiji kao Marcos, živio je raskošno. Rođen u Peruu, svoje je operacije vodio iz vile smještene u luksuznom stambenom kompleksu u predgrađu Buenos Airesa, „ispred nosa“ bivšem ministru unutarnjih poslova Alejandru Granadosu koji je, priča se, bio njegov susjed.
Tijekom vrućih ljetnih dana Marcos bi za ured koristio ležaljku pored bazena. Druge bi dane telefonirao s crvenog kauča u dnevnom boravku. Ako bi itko tko ga je posjetio zaboravio da je Marcos glavni, na to bi ga podsjetile srebrne noge stolića izrađene u obliku slova M. Prema pisanju The Daily Beasta takav je lagodni život za Marcosa završio 16. prosinca 2016., kada je specijalna policija upala u njegov dom te uhapsila njega i suprugu.
To nije prvi put da se Marcos suočio s kaznenim optužbama za trgovinu drogom. Za 53-godišnjeg Marcosa, koji je prije manje od četiri godine bio optužen na 10 godina zatvora, ovo je već četvrta optužba. Prijašnje su mu kazne, zbog slabosti argentinskog pravosuđa, bile smanjene (zbog nagodbe ili dobrog ponašanja), pa je ranije pušten iz zatvora.
Sukobi Marcosa s vlašću počeli su prije 18 godina. Njegovo hapšenje bilo je posljedica sedmogodišnje istrage koju je vodio sudac Sergio Torres, koji se specijalizirao za šverc drogom. Informacije o Marcosu Torres je počeo sakupljati 2009. godine. Od tada do danas provedeno je 65 pretresa tijekom kojih je kod 23 ljudi nađeno oružje, meci, marihuana, kokain, jeftina droga paco, mobiteli i novac. Cilj operacije bio je prekinuti trgovinu drogom u jednom od najsiromašnijih i najopasnijih favela u Buenos Airesu, u kojem je Marcos bio narkobos od '90-ih.
Među zgradama koje se raspadaju i potrganim pločnicima Marcos je izgradio svoje mini carstvo, pokazalo je izvješće Jorgea Rodriguesa, bivšeg inspektora u Ministarstvu sigurnosti, koji se u strahu za svoj život povukao iz javnosti. Marcos ima vojsku od čak 300 „vojnika“ koji bi sve napravili za njega, uključujući i mučenja i ubojstva onih koji mu se na bilo koji način zamjere.
Naoružana automatskim puškama i uzijima Marcosova banda vlada područjem od 15 ulica u koje se ni policija ne usudi ući. To je Marcusu omogućilo da svoje operacije proširi i na proizvodnju kokaina. Upravljao je s više od 10 laboratorija u kojima se proizvodio kokain.
Posao je završio ljudskim žrtvama. Ovisnost o drogama postala je sveprisutna u kvartu čiji stanovnici žive u strahu od pucnjave. Marcosova vladavina započela je u veljači 1999. godine, kada je uz primjenu sile u potpunosti preuzeo kontrolu nad tim dijelom grada. Netom nakon što je iz Perua stigao u Argentinu, Marcos i njegovi poslovni partneri, Esidio Teobaldo, zvan Meteoro, i Alionzo Rutillo Ramos Mariños, zvan Ruti, započeli su s planovima kako taj dio grada staviti pod kontrolu.
Tijekom prijateljske utakmice njih su trojica ubili Julia Chamorra Revollara, koji je do tada bio glavni u kvartu, i dvojicu njegovih zaštitara. No, za to ubojstvo nikada nisu odgovarali. Policija je vrlo brzo doznala tko su novi vladari kvarta. Marcos i njegovi partneri uhićeni su 2001. godine pod sumnjom za šverc drogom. U zatvoru su proveli tri i pol godine. Tijekom boravka u zatvoru njihovo se savezništvo raspalo u čemu je Marcos vidio priliku da kad izađe iz zatvora sam preuzme kontrolu nad favelom. Iznevjerio je svoje partnere. Započeo je rat oko droge koji je završio s više od 20 žrtava.
Ruti je u želji za osvetom 2005. planirao atentat na Marcosa. Marcos je trebao biti ubijen tijekom procesije, no on na procesiju nije došao, pa su Ruti i njegova ekipa ranili 13 i ubili petero ljudi, uključujući i jednu bebu. Nakon što je uhićen za navedena ubojstva Ruti više nije bio prijetnja Marcosu, baš kao ni njegov brat koji je ubijen 2006. godine.
Marcos je 2007., kada je sud naložio njegovo uhićenje, pobjegao u Paragvaj. No, uhapšen je i deportiran natrag u Buenos Aires, a protiv njega je podignuta optužnica.
Dok je Marcos izdržavao kaznu za svoje drugo kazneno djelo inspektori su uočili da se u favelu nešto čudno događa. Šverc drogom nastavio se istim tokom kao i u vrijeme dok je Marcos bio na slobodi. Drogu su čak i pakirali na isti način kako je to Marcos činio: marihuanu je pakirao u pakete u obliku cigle, paco je stavljao u vreće s crnom mašnom, a kokain u vreće s crvenom mašnom. I način prodaje bio je identičan. I sve to događalo se usred bijela dana! Ne samo da je Marcos vodio operacije iz zatvora, nego je bio toliko hrabar da to nije ni krio.
Dvije godine kasnije, 2009., inspektori su došli do njegovog knjigovođe koji je bio spreman progovoriti. Ono što je najvažnije, potvrdio je detalje na koje su inspektori već sumnjali. Među ostalim, potvrdio je da je Marcos i dalje šef organizacije.
Marcos je u međuvremenu ponovno izašao iz zatvora, no 2013. godine osnovan je poseban ured za borbu protiv droge pa je Marcos i treći put uhićen. Opet se dogodilo da je pušten na slobodu prije no što je odslužio cijelu kaznu. Pritom je morao obećati da više nikada neće prodavati drogu. Inspektori su odmah znali da obećanje neće ispuniti. Napokon, 16. prosinca 2016., javni je tužitelj, nakon godina prikupljanja dokaza, imao dovoljno materijala da naredi da se Marcosa uhapsi i četvrti put.
Njegova se moć sada počela topiti. Zatvor u koji je smješten nalazi se na korak od njegovih neprijatelja koje je skupio tijekom godina. Marcos je istina zatražio da ga premjeste u zatvor u kojem je prije služio kaznu, s obrazloženjem da želi biti bliže obitelji. Šanse da mu to sud odobri vrlo su male. Sumnja se da je Marcos svojedobno u zatvoru u koji sad želi da ga premjeste potplatio čuvare kako bi imao kontrolu. Marcos sada čeka suđenje, a za argentinsku bi vlast to trebala biti četvrta sreća.
