Ljudi kao vrsta vole vjerovati da možemo učiti iz velikih tragedija - ti najgori trenuci kao da izvlače ono najbolje iz ljudi pa ono počnu zajedno raditi kako bi si pomogli i preživjeli, a cijeli kontekst humanosti dobiva viši smisao.
No ponekad, čak i kad je katastrofa završila, tragedija se nastavlja - ljude preuzme kaos u kojem su se našli te mogu učiniti stvari koje situaciju samo još više pogoršaju. U naknadnoj računici, neki od najmračnijih ljudskih trenutaka iz velikih tragedija izostavljeni su iz povijesnih knjiga.
1. Tiananmen masakr - Kina izdala račun žrtvama za metke
Nakon smrti kontroverznog Hu Yaobanga, kineski su studenti 1989. marširali do trga Tiananmen te pokušali isforsirati promjenu u Kini. Napravili su listu zahtjeva te najavi štrajk glađu, nadajući se da će s time stati na kraj korumpiranosti te napraviti prve korake prema demokraciji. No, vojska je umarširala u priču te je najmanje 300 ljudi ubijeno od strane vlastite vlade, dok neki govore čak i o zataškanim brojkama od 2700 ljudi.
Obično bi priča završila tu, no jedan mali detalj tragediju čini još gorom. Naime, nakon masakra je vlada pokušala od obitelji nekih žrtava naplatiti cijene streljiva koje je potrošeno na njih - oko 3 kune po metku. Kineska vlada to nikad nije priznala, no poznata je činjenica kako su naplaćivali obiteljima izdajnika metke potrošene za njihovo ubojstvo.
2. Masakr My Lai - Nixon dao oprost odgovornom
Najgori incident iz Vijetnamskog rata u kojem su 1968. američki vojnici poklali oko 350 nenaoružanih civila. Žene su grupno silovali, djecu sakatili - i nisu se suočili s baš nikakvim posljedicama. Od svih koji su u masakru sudjelovali, tek je jedan optužen, vojnik William Calley. Sud ga je proglasio krivim za ubojstvo 22 ljudi te su ga osudili na doživotni zatvor.
Ipak, on u zatvoru nikad nije bio, naprosto su ga stavili u kućni pritvor, a čak ni to nije potrajalo dugo - tek oko tri godine dok mu Richard Nixon nije dodijelio predsjednički oprost. Ipak, nisu se svi izvukli, a jedini koji je stradao je osoba koja je incident prijavila i svjedočila protiv Calleya na sudu, Hugh Thompson. On je riskirao svoj život kao ratni izvjestitelj, pokušavajući spasiti što više ljudi od svojih vojnika. Za tu je hrabrost nagrađen brojnim prijetnjama smrti, ljudi su mu na dovratku ostavljali masakrirane životinje, sprejali mu automobil. Do kraja života obolio je od PTSP-a te strahovao za sigurnost sebe i svojih bližnjih.
3. Irska glad i zabrana velikih donacija kraljice Victorie
Kad su Irci počeli gladovati u onom što je poznato kao Velika krumpirova glad (glavni uzrok nestašice bila je zaraza krumpira, primarnog u njihovoj kuhinji), umrlo je između 750 do dva milijuna ljudi, odnosno oko osmina stanovništva. Zbog kontroverzne odluke britanske vlade o izvozu hrane iz Irske u Englesku usprkos tome što u Engleskoj nije vladala glad, a u Irskoj jest, te ovrha kojima su raseljeni na stotine tisuća Iraca koji su emigrirali, neki povjesničari idu toliko daleko da veliku glad nazovu genocidom.
I danas vlada rasprava oko toga da li je tadašnja britanska vlada mogla spriječiti razmjere gladi. Irski nacionalisti interpretiraju povijest tako da je vlada namjerno iskoristila glad kako bi tlačila, raselila i slomila irski narod jer je dalje nastavila izvoziti hranu iz Irske u Englesku, time dodatno pogoršavajući katastrofu.Također, uvezene su velike količine žitarica. Međutim, cijene žitarica bile su toliko visoke da ih prosječan stanovnik Irske nije mogao kupiti.Također, prema britanskom zakonu, Ircima je bilo zabranjeno baviti se ribarenjem ili lovom, tako da su jedino imali poljoprivredu na koju su se mogli osloniti. Neki su stoga irsku glad nazvali "pasivnim genocidom".
Postojali su ljudi koji su htjeli pomoći, poput turskog sultana Abudula Medžida I., koji je pripremio brodove pune hrane koju je želio poslati u Irsku. No, britanski su mu diplomati naredili da to ne smije raditi, jer po britanskom kraljevskom protokolu, nitko nije mogao doprinijeti više od same kraljice Victorie. Na njihovu zapovijed, sultan je mogao darovati najviše 1000 funti, što je i učinio.
4. Kuga dovela do pomora Židova
Crna smrt koja je uzela između 75 i 200 milijuna ljudskih života diljem svijeta tijekom 14. stoljeća, ubijajući oko trećinu europskog stanovništva. Bila je to užasna tragedija, a kao kod većine njih - tražio se netko koga se može okriviti. Za to su poslužili Židovi.
Brojni Europljani su vjerovali kako je kuga židovska urota, a Židovi su hodali po raznim zemljama trujući bunare i izvore vode kako bi natjerali kršćane da pate. Prvo je to bila obična teorija zavjere bez dokaza, no potom je Inkvizicija uhitila grupu Židova te ih mučila dok nisu priznali kako su odgovorni za kugu (a u takvom bi stanju priznali bilo što).
To je izazvalo pravi gnjev, ljudi su se okupljali i rulje su zauzele ulice s ciljem osvete Židovima. Cijele zajednice ljudi su zatočene i bili su živi zapaljeni, u jednom slučaju čak njih 2000 tisuće odjednom.
