U istočnom rubnom dijelu Kijeva, nalazi se skriveni djelić povijesti. Ako bi ovu zgradu gledali iz zraka izgledat će vam poput nekog NLO objekta, letećeg tanjura, no zapravo je riječ o autobusnoj garaži, poznatoj autobusnoj garaži broj sedam.
U vrijeme Sovjetskog saveza ovakve impresivne strukture krasile su nama danas sasvim uobičajene dijelove grada.
Ova je stanica otvorena 1973. godine i bila je važan dio kijevskog života. Na njoj je radilo više od 1400 zaposlenika a kroz ovu stanicu prolazilo oko 400 autobusa dnevno. Za ovaj neobičan fantastičan dizajn zaslužan je moskovski arhitekt V. Zinkevic.
Ova struktura u obliku diska, koja je bila poznata kao "cirkus" jedina je takva u Sovjetskom savezu, piše CNN.
"Gradnja je trajala osam godina. A u to vrijeme bio je to najljepša autobusna stanica u Ukrajini i Europi. Tu su prolazile i međunarodne rute za Čehoslovačku, Moldovu, Njemačku i Poljsku", rekao je jedan bivši zaposlenik.
Struktura je impresionirala i Olega Totskiyja koji je rekao kako je autobusno stajalište broj sedam bilo jedinstveno i u inženjerskom smislu zahvaljujući upotrebi visećih struktura. Više od 180 čeličnih kabela pričvršćuje krov u čijoj sredini se nalazi potporni stup u obliku gljive.
Veliku ulogu ova je stanica odigrala i u nuklearnoj katastrofi Černobila, iz travnja 1986. godine. S te lokacije 70 autobusa krenulo je u masovnu evakuaciju stanovnika Pripjata. Po priči jednog bivšeg radnika, neki se autobusi nikada nisu vratili nakon što su bili u černobilskoj zoni isključenja jer su apsorbirali previše radijacije. Ostali su se vratili nakon dekontaminacije.
S padom Sovjetskog saveza 1991. godine započela je i propast ove stanice. Odmah su ukinute sve međunarodne rute, zatim je uslijedila ekonomska kriza koja je vladala Ukrajinom veći dio 90-ih, pa se tako i ništa nije radili, a ni ulagalo u stanicu.
Domaće rute smanjene su 2005. godine, pa je tako i opao promet u samoj zgradi, a stanica se u potpunosti zatvorila 2015. godine.
Danas je to stara, ruševna i zapuštena zgrada u kojoj posvuda raste drveće i korov.
U trenutku kada se otvorila sovjetsko društvo bilo je na vrhuncu svoje opsesije svemirom, zahvaljujući Juriju Gagarinu koji je bio prvi čovjek u svemiru 1961. godine.
Tih je godina u Sovjetskom savezu izgrađeno niz građevina inspiriranih svemirskim prostranstvima, ali i SF filmom Solaris. Bio je to pravi prikaz ukrajinskih arhitektonskih eksperimenata iz ere kozmonauta.
Ova je stanica jedna u nizu takvih eksperimenata među kojma su i 'leteći tanjur' na krovu bivšeg znanstvenog i tehničkog instituta, a tu je i neobični hotel Salute u obliku "granate".
No ova stanica nema svijetlu budućnost, ako je suditi po njezinoj sadašnjosti. Sada je groblje napuštenih i uništenih autobusa, raznih drugih vozila. Prošle godine pokrenuta je peticija koja je od gradskog vijeća tražila da se taj dio pretvori u muzej javnog prijevoza.
Unatoč tome što su prikupili 10.000 potpisa, od gradske uprave nije bilo odgovora.
Svoju slavu doživio je i za vrijeme snimanja spota južnokorejskog benda NCT-a kojeg je pogledalo više od 80 milijuna ljudi.
No spot nije privukao pažnju na stanje te ruševine, koja izgleda kao da bi se mogla srušiti svakog trena. Kao i u većini drugih post komunističkih država pitanje, točnije problematika očuvanja arhitektonskog naslijeđa nekada slavnog režima, i dalje je bolna točka.
Poput i mnogih drugih, a možemo zaključiti i po primjeru naših takvih građevina koje oduševljavaju svojom arhitekturom i dizajnom, sudbina ovog "letećeg tanjura" već je zapečaćena - ostavljeno da propada.
Da bi se jednom nekad moglo reći, kako smo u tim 70-im imali zanimljive građevine koje nam danas više ne trebaju, kao ni režim kojeg su predstavljali.
