Life
24730 prikaza

Bila je ratni fanatik i - Hitlerova omiljena pilotkinja

Hanna Reitsch
Bundesarchiv
Tek 1979. ubila se kapsulom koju joj je Hitler dao u bunkeru u Berlinu dva dana prije nego se ubio

Njeni politički nazori bili su i ostali do smrti 1979. totalna katastrofa, nikad nije skrivala što ne može prežaliti poraz nacizma u Drugom svjetskom ratu. Ipak, povijesna je činjenica da je bila i ostala možda i najbolja pilotkinja koju je svijet ikada vidio. "Bože, gospođo Goebbels, bila bih spremna poletjeti i 20 puta za spasiti djecu.

Ona ovdje ne smiju ostati", govorila je 33-godišnja Hanna Reitsch Magdi Goebbels, nacistički zadrtoj supruzi ratnog zločinca Josepha tog dana kad je Adolf Hitler osobno naredio da njegova najdraža pilotkinja bježi iz Berlina i spašava živu glavu. "Moja djeca bolje da umro nego da ostanu živa osramoćena", odgovorila joj je Goebbelsica. Bio je 28. travnja 1945. Dva dana poslije Hitler će se ubiti u društvu Eve Braun, svježe udane Hitler.

Hanna Reitsch | Author: Bundesarchiv Bundesarchiv

Još dan poslije i Magda i Joseph Goebbels potrovat će svojih šestero djece u dobi između četiri i 12 godina, da bi potom i sami sebe ubili. No, Hanna Reitsch ostala je živa. Posljednjim avionom kojemu je uspjelo pobjeći prije konačnog pada apsolutno razorenog središta nacističkog pakla, kroz rojeve protuzračnih projektila Crvene armije čiji su časnici bili uvjereni da to bježi Hitler osobno, tog 28. travnja Reitsch je uspjela uzletjeti s Tempelhofa.

Stanje je zapravo bilo takvo da je uopće bilo jedno čudo kako je uspjela iz Führerovog bunkera domoći se tadašnjeg berlinskog aerodroma. Bila je sićušna plavuša, visoka samo metar i pol, no nacionalsocijalistički režim, dok je provodio masakr nad milijunima Židova, razarao Europu i ubijao još milijune i drugih Europljana, držao ju je za jednu od svojih apsolutnih zvijezda i maskotu svoje ideologije. Imala je samo četiri godine kad joj se po glavi više nije motalo ništa osim letenja.

Za ljubav letenju nije htjela studirati medicinu, kao njen otac. Imala je samo 20 godina kad je oborila svjetski rekord u letenju jedrilicom za žene u Šleskoj gdje je rođena. Još pet godina poslije postala je i prva žena kojoj je uspjelo jedrilicom preletjeti Alpe. Odmah potom, a bila je već 1937. i ta industrija se upravo zahuktala, postala je testna pilotkinja novih aviona; civilnih i borbenih.

To je zapravo bio trenutak kad je na vidjelo izišlo i da je odrasla pod utjecajem pruskog militarnog duha, te kao zadojena nacistkinja. Jednog je dana obznanila da je ostvarila svoj dječji san, da postane "vojna pilotkinja u službi domovine". S prvim njemačkim helikopterom uspjela se uspeti do 2300 metara visine. Testirala je obrušavanje Messerschmittima, zloglasnim Stukama, a onda je krenuo rat protiv Velike Britanije u čemu je ona u zraku bila jedna od prvih koja je napadala britanske letjelice.

Već u ožujku 1941. Hitler ju je odlikovao željeznim križem druge klase, što su do tada primali samo muškarci. "Njegova opuštena i jednostavna priroda ulijeva povjerenje koje prema njemu osjeća svatko tko mu se nađe u blizini", napisala je potom o najgorem zločincu svih vrremena. Navodno je bila bez dlake na jeziku.

Adolf Hitler nakon skupa stranke u Munchenu Ogoljen do srži Life Nova knjiga o Hitleru: Fuhrer je bio ograničena budala

U srpnju 1943. upoznala se sa zapovjednikom SS-a i prvim čovjekom Holokausta osobno Heinrichom Himmlerom i u podužem razgovoru gadno ga ribala zbog njegovog odricanja od kršćanstva, zbog stavova o braku i o ženama. Nacizam joj je inače bio sasvim u redu. Himmleru se, unatoč tome, jako svidjela.

Puno godina poslije, tvrdila je, a nije sasvim sigurno da joj je bilo za vjerovati, da je o logorima smrti doznala tek u listopadu 1944. kad joj je jedan pilotski kolega veteran donio letak iz švedske koji je govorio o tome. Tvrdila je da je odjurila kod Himmlera i gnjevno ga pitala da što je to. "A vi tome doista vjerujete, gospođo Hanna?", navodno joj je odgovorio Himmler.

Činjenica ipak jest da se u NSDAP nikad nije učlanila, da je odbila ući u "Savez njemačkih djevojaka", da je fizičke napade na Židove osudila još 1938., kao i njihovo označavanje žutim Davidovim zvijezdama. S druge strane, kao popularna letačica, od samih početaka rata držala je motivacijske govore pred klincima Hitlerjugenda, letjela je na istočni front kako bi motivirala njemačke vojnike i do kraja rata nije prestajala odavati ratni fanatizam.

Nije ju zaustavilo niti kad se prilikom jednog testnog leta s Messerschmittom Me 163 zabila u tlo i razbila si lice, čak malo i lubanju. Čak, kako je krajem rata Hitlerova vojska gubila na sve strane, ona je bila ta koja je predlagala "čudesno oružje", da se projektili V1 prilagode tako da njima upravlja pilot samoubojica, identično kao japanski kamikaze. Kad je u veljači 1944. to osobno iznijela Hitleru, a ovaj njen plan odbio, već je nosila i željezni križ druge klase.

Ukupno je istrenirala 70 golobradih mladića za samoubilačke misije protiv Saveznika u Normandiji, praktično njemačke kamikaze. Najopasniji let joj je bio kad je 26.travnja 1945. prevezla u Berlin koji je gorio generala Roberta Rittera von Greima. Dok su slijetali, jedna granata ih je pogodila, raznijela generalu desno stopalo, no ona je uspjela sletjeti. A tek bijeg iz Berlina nakon drame u bunkeru u kojem se Hitler sasvim pogubio u svijetu svojih psihotičnih fantazija...

Hanna Reitsch | Author: Bundesarchiv Bundesarchiv

Generala je izvukla iz grada običnim školskim avionom i prevezla sve do Kitzbühela. No, tamo su ih zarobili Saveznici, tamo je general pregrizao kapsulu s cijankalijem koju je netom dobio od samog Hitlera. Ali, ne i ona. Ona je upravo doznala da je njen otac hicima iz pištolja pobio njene sestre, troje unučadi, njenu majku, potom i sebe, jer se uplašio da će ih Saveznici poslati na teritorij pod kontrolom Crvene armije.

Dulje vrijeme su je savezničke vlasti držale u pritvoru, ispitujući je što je sve radila u ratu. Rekla im je da joj je to bio "najcrnji dan u životu kad nije dobila priliku poginuti uz Führera", Hitlerov Bunker nazivala je "oltarom domovine", takve stvari. Nakon 18 mjeseci su je pustili na slobodu, jer – objektivno – kakva god da je bila, u zločinima nije sudjelovala. Ponovno je letjeti smjela tek 1952.

I opet je stala nizati rekorde i medalje. 1959. indijski premijer Jawaharlal Nehru osobno ju je pozvao da osnuje u New Delhiju jedriličarski centar, te da leti s njim. 1961. John Kennedy pozvao ju je u Bijelu kuću. Od 1962. do 1966. živjela je u Gani, gdje ju je pozvao prvi ganski predsjednik Kwame Nkrumah, kako bi osnovala i trenirala prve tamošnje nacionalne vojne pilote. U SR Njemačkoj često su je pozivali kao tehničkog eksperta. Samo, s njom o politici nitko nije htio razgovarati.

Primjerice, u posljednjem intervjuu u životu rekla je: "Njemačka je postala zemlja bankara i proizvođača automobila. Čak je i naša veličanstvena armija omekšala. Vojnici nose brade, raspravljaju o naređenjima. Danas me nije sram da sam vjerovala u nacionalsocijalizam. Još uvijek nosim željezni križ s dijamantima što mi je dao Hitler. Ali, danas u Njemačkoj ne možete naći jednu jedinu osobu koja je glasala za Hitlera. Mnogi se Nijemci osjećaju krivima."

Što se nje tiče, skandalozno otvoreno govorila je da je nju sram samo zato što su rat izgubili. Zapravo je plesala na rubu između slave i jezivih skandala. Tako je i umrla. Službeno, bila je riječ o srčanom udaru u dobi od 67. No, njen kolega, u neku ruku i prijatelj Eric Brown iz Velike Britanije, tvrdio je da je uzela onu Hitlerovu kapsulu cijankalija. Napisala mu je: "U bunkeru je sve počelo, tu će i završiti." Nekoliko tjedana poslije bila je mrtva, a obdukcija nije provedena. Ili barem nisu objavljeni njeni rezultati.