Big Brother: Kako obični ljudi postaju hodajuće afere

Ako izuzmemo nekoliko sezona koje nisu završile očekivanom producentskom dobiti, pa su proglašene neuspješnima, Big Brother bila je jedna od najgledanijih emisija na prostoru Hrvatske, ali i bivše Jugoslavije.

Redatelj Mario Kovač, prvi story editor prvog hrvatskog Big Brothera 2004. godine, nakon tog je – kako i sam kaže, po mnogočemu korisnog iskustva, zajedno s etnologom Sandijem Blagonićem i Predragom Madžarevićem, objavio knjigu ‘Big Brother: 100 dana ispred ekrana’, u kojoj su analizirali psihologiju natjecatelja, ali i samih gledatelja.

- Zanima me koliko se danas ljudi sjeća da je pobjednik tog prvog hrvatskog Big Brothera bio Saša iz Bjelovara i da je osvojio milijun kuna kojima je riješio neke životne potrebe? Ali i on i svi ostali, poput Svisca, Beckhama i ostalih natjecatelja, zapravo su danas na razini fusnote u televizijskoj povijesti. Prava pobjednica tog prvog realityja je Antonija Blaće koja je postala tv-voditeljica i dobila stalni posao. Svi ostali su se još neko vrijeme razvlačili po medijima, ali to je bio njihov maksimum. I sve ih je zapravo pokopalo upravo ono što ih je u show i dovelo, a to je njihova prosječnost - rekao je za Express Kovač.

Unatoč tome, Kovač je u knjizi napisao da je, radeći svakodnevno po 12 sati na tom projektu, s vremenom zavolio te svoje ‘privatne zamorce’ kako su natjecatelje nazivali redatelji, kamermani, producenti i ostali djelatnici koji su kreirali život ukućana. Kako je tad napisao, ukućani su bili miroljubivi, neskloni preispitivanju autoriteta i uglavnom nekonfliktne osobe. Iako su poslije drušli neki drugačiji stanari.

- Činjenica je da, kad sam radio prvi Big Brother, svi smo bili u jednom segmentu ravnopravni - svima nam je to iskustvo bilo sasvim novo. Ne samo producentima i story editorima, logerima i kamermanima, nego i samim ukućanima. A to je kao razlika između prvih astronauta otprije 50-ak godina i onih koji danas lete u svemir. I jedni i drugi su hrabri, ali onaj koji je prvi put sjeo u raketu i koji nije mogao učiti iz tuđeg iskustva, naravno, hrabriji je od onih koji to rade poslije njega. Dakle prvi natjecatelji Big Brothera ušli su u kuću naivno i neiskvareno, bez saznanja što ih čeka i mogu li uopće izdržati sto dana bez televizije, telefona, kontakta s vanjskim svijetom. Danas se to nitko više ne pita jer je sličnih showova bilo na desetke. Svatko od današnjih natjecatelja ima svoju taktiku kako privući glasove gledatelja. Uostalom, i sam Nemeš je rekao Marijani – evo ja se s tobom petljam, a znam da mi to odnosi glasove gledateljica. Dakle, svatko od ukućana ima svoju taktiku, znaju već što bi im moglo donijeti, a što odnijeti glasove. Oni već znaju da se ne smiju goli tuširati jer će za nekoliko minuta osvanuti klip na Youtubeu ili na nekom od internetskih portala. Da podsjetim, u trenutku kad smo radili prvi Big Brother, još nije bilo Youtubea. Dakle, sama ta činjenica u startu ubija iskrenost i spontanost. Danas svatko od natjecatelja ulazi u pravu makijavelističku borbu za novac i slavu nakon showa - objasnio je Kovač.

Natjecateljima je vrlo lako manipulirati

Njegovu tezu podupiru i britanski psiholozi koji tvrde da Big Brother natjecatelje vodi kroz četiri faze psihološkog eksperimenta, ali i da je uz pomoć dobrog tima psihologa lako izmanipulirati natjecatelje, a samim time i razvoj događaja u kući.

Prvu fazu nazivaju “formiranjem” jer se natjecatelji upoznaju i pokušavaju pronaći svog saveznika u kući te svoje mjesto u hijerarhiji. Ona traje prvih tjedan dana.

U drugoj fazi ukućani se žestoko nameću i bore za položaj. Popuštaju zbog emocija pa se slamaju te lako dolazi do svađa i prepirki. No u prvim tjednima natjecatelji se zbližavaju u strahu od izbacivanja iz kuće, a tu se počinju miješati netrpeljivost i privrženost, što itekako utječe na njihovo psihičko stanje.

U trećoj fazi dolazi do stabilizacije odnosa. Poznaju se dovoljno dobro da i zadatke izvršavaju opušteno jer znaju tko je za što i koliko sposoban.

Posljednja faza je faza “glumatanja” koju nitko ne može odigrati do kraja jer rijetko tko od kandidata ne skine masku do kraja showa. Pred kraj postaju sve svjesniji sebe i konkurencije pa im je sve teže pretvarati se.

Big Brother je eksperiment koji uključuje različite karaktere ljudi i njihove međusobne odnose, kažu britanski psiholozi. I doista, koliko god se producenti trudili Big Brother prikazati tek kao zabavnu emisiju, psiholozi smatraju da je ona sve samo ne to. Više je nego očito da se u BB-u ne može ništa drugo naučiti osim kako nekome podmetati iza leđa, kako nadigrati protivnika, kako sklapati lažna prijateljstva i klanove, a pritom se nerijetko koristi i najvulgarniji rječnik, te kako nekoga zavesti i odvući u krevet ne bi li se time podigla gledanost i pridobili glasovi publike.

Ukratko, BB nerijetko izravno ili neizravno promovira najniže strasti i nagone i predstavlja ih kao poželjne osobine.

Najkontraverzniji dio jest odabir natjecatelja

Dok se prvih godina od natjecatelja tražila prosječnost, poslije se tražilo da što više odskaču od matrice prosječnog gledatelja.

Upravo je izbor kandidata za ulazak u kuću Big Brothera, sa psihološkog stajališta, jedan od najkontroverznijih momenata cijelog showa. Jasno je da, kako odmiču sezone, tako žiri između tisuća kandidata bira one za koje vjeruje da će unutar kuće, u izolaciji, proizvesti određeni skandal, koji su mentalno ili emotivno nestabilni ili koji su za novac i pobjedu spremni na sve.

Naravno, pritom mnogi od njih, iako ulaze dobrovoljno, nemaju pojma što ih tamo čeka i što su u ekstremnim uvjetima kadri učiniti, pogotovo ako svoje trenutačne frustracije zaliju enormnim količinama alkohola koji se u kuću ubacuje po unaprijed isplaniranom scenariju i s točno određenom svrhom.

Big Brother je grupa najboljih i najgorih ličnosti smještenih u jednu kuću, slažu se svi psiholozi. Big Brother unajmljuje najbolje psihologe, koji imaju godine iskustva te znaju laže li kandidat ili ne, a kakvi im se ljudi najviše sviđaju, najbolje zna bivši Big Brotherov psiholog.

David Wilson profesor je kriminalistike na Sveučilištu u središnjoj Engleskoj, koji je s najpoznatijim svjetskim reality showom 2004. godine raskinuo ugovor.

- Producenti su mi jamčili da je program originalna psihološka studija ljudskog ponašanja, ali uskoro sam otkrio prevaru. Njihov je plan namamiti gledatelje proizvodeći kontroverzije i konflikte. - zaključio je psiholog.

Kako kaže, Big Brotherovi psiholozi su nešto kao agenti za casting. Koriste svoju stručnost kako bi identifikacijom ličnosti natjecatelja mogli izazvati konflikte unutar kuće.

Nastavak na sljedećoj stranici...