Europska komisija objavila je na svojim stranicama da istražuje osam neimenovanih banaka zbog sumnje da su se dogovarale oko kupovine i prodaje obveznica europske vlade od 2007. do 2012. Drugim riječima, sumnjiče ih da su se udruživale u kartel, da su kršile zakone EU-a o slobodnom tržišnom natjecanju. Slično se dogodilo i pred Božić prošle godine, kada su istražitelji EU-a krenuli punom silinom na druge četiri banke, od kojih je jedna bila planetarni financijski div Deutsche Bank.
Ključna poveznica oba slučaja je žena koja je stajala iza obje istrage, Margrethe Vestager, 50-godišnja Dankinja koja je od 2014. povjerenica EK za tržišno natjecanje i koja je u tih nekoliko godina neopisivo zagorčala život nizu najvećih svjetskih kompanija, oderavši ih za milijarde eura odšteta i kazni zbog protuzakonitog poslovanja u Europi.
Lik Margrethe Vestager u studenome prošle godine opisala je vanjskopolitička dopisnica Timea iz Bruxellesa Vivienne Walt, objasnivši da na ovu povjerenicu EK nitko nije ravnodušan; ili je obožavaju ili je mrze iz dna duše. Kako to ide ilustrirala je anegdotom kada je u jednom od hodnika centrale Europske komisije naišla na nju koja je upravo jurila za skupinom tinejdžera iz Njemačke. I uhvatila ih je.
"Zaboravila sam vas ponuditi ovim!", kazala je Vestager i dala učenicima koji su bili u obilasku institucija EU-a, bombonijeru koju je donijela iz Kopenhagena.
Odmah je odjurila nazad, dovikujući im da ih moraju probati. A učenici su probali.
"Uh! Pa, ona je zakon", rekla je jedna od djevojaka.
Vestager u svom životopisu ima upisan mandat potpredsjednice vlade Danske. No, ove godine koje provodi kao vladar pogona protiv trustova, ono je što ju je učinilo jednom od najpopularnijih osoba Europske komisije. U opisu posla joj je da održava nužnu razinu poštovanja propisa u svakoj od 28 članica EU-a, a koliko je to ozbiljno shvatila, pokazuje popis korporacija koje je disciplinirala: Apple, Amazon, Facebook, Google...
Oni Europljani i Amerikanci koji znaju što je sve napravila, smatraju je u pravilu glasom razuma u dobu pohlepe za profitom. Za tipove poput Marka Zuckerberga ili Tima Cooka, velike šefove Facebooka i Applea, ona je strani političar koji im se miješa u unutarnje poslovne stvari, gnjavi ih i nanosi im štetu.
"Ljudi u tehnološkim tvrtkama nisu navikli da im se govori kako da se ponašaju. Ona sigurno nije stekla puno prijatelja u Silicijskoj dolini", komentirao je Walt u pero odvjetnik iz Bruxellesa Thomas Vinje koji za Clifford Chance vodi tamošnji antitrustovski tim.
Vestager joj je, pak, ispričala da je, kad je onog dana u jesen 2014. došla u Bruxelles, imala tek maglovitu predodžbu o tome kako divovske kompanije funkcioniraju unutar sebe. Jedino za što se s potpunim pouzdanjem mogla uhvatiti bilo je – poštenje. Potpuno se posvetila progonu takvog ponašanja velikih korporacija koje su gazile male tvrtke samo zato što su zbog veličine i moći bile u stanju izbjegavati pravila poslovanja kojima su se morali povinovati oni mali.
Odlučila je da će za sve vrijediti ista pravila. Prema zakonima EU-a, njoj pristižu pritužbe o kršenju slobodnog tržišnog natjecanja, ona sa svojim ljudima odlučuje što će se istraživati, potom provodi istrage, a ono što onda odluči, to je onda ključna točka parnica jednih tvrtki ili građana ili institucija protiv korporacija koje su se ogriješile o zakone. Pritom je nemilosrdna. U lipnju 2017. kaznila je Google sa 2,4 milijarde eura zato što je kompanija praktično izbacila konkurenciju sa svojih prodajnih usluga.
Narednog mjeseca opalila im je još 4,34 milijarde eura kazne zbog stvaranja monopola preko svog operativnog sustava Android. Noćna mora za njih, korisno za obranu EU-a, a usput sve te milijarde su i jako lijepe novosti po europski budžet. Na europsku povjerenicu Vestager nisu imuni niti veliki porezni prekršaji.
Jedan od ljepših primjera je dogovor Starbucksa s Nizozemskom o rekordno niskim porezima za taj lanac kofeinskih dućana iz 2015. Vestager im je sjela za vrat dokazujući da je to nedopuštena državna pomoć, što je Starbucksa koštalo neplanirano naknadno naplaćenih 30 milijuna eura poreza. Za Times je objasnila kakvi je motivi pogone da tako nesmiljeno naganja velike, najveće.
"Naše demokracije govore nam da smo svi jednaki pred zakonom. Zato je krajnje frustrirajuće kad vidite da ono 'jednaki pred zakonom' vrijedi za mnoge, ali ne za sve. Mnoge tvrtke se jako trude kako bi bile u stanju i platiti sve poreze i zaraditi", kazala je.
Vestager objašnjava da američke kompanije ne cilja namjerno, ali se naprosto događa da su joj baš one do sada bile "najbolje" mušterije. A najgore je osramotila i slomila baš one najveće. 2016. naredila je Appleu da Republici Irskoj plati rekordnih 13 milijardi eura zaostalih poreza gdje je Apple dio svog posla obavljao s izrazito niskim porezima još od 1980. godine. Šef Applea Tim Cook poludio je na njeno rješenje, rekao je da je to "totalno političko sranje".
Apple se na njeno rješenje žalio, očito voljan do kraja se boriti za nimalo bezazlenih 13 milijardi. Žalila se i Irska, zabrinuta za svoju reputaciju "korporativno prijateljskog okruženja". No, to što se žale i Apple i Irska, ne znači da je Apple uspio sačuvati onih 13 milijardi; morao ih je tijekom procesa deponirati na poseban račun.
Povjerenica EK za tržišno natjecanje, do te mjere energičnija nego itko prije nje na toj poziciji da je skoro pa na glasu pop-stara, kaže da je ovakav osjećaj za pravedno i nepravedno razvila još kao djevojčica koja je odrastala u relativno zabačenom kraju, na zapadnoj obali Danske. Roditelji su joj bili luteranski svećenici u mjestu u kojem je odrastala. Svakodnevno su im dolazili kako bi im govorili o svojim problemima, kod njih su beskućnici dobivali obrok, pivo, mjesto za prenoćiti.
"Uvijek je svatko bio dobrodošao", kazala je.
Ta djevojčica puno godina poslije postala je potpredsjednica vlade Danske, s istim duhom u kojem je odgojena, a danas vodi puno veću zajednicu nego njeni roditelji. I kaže da je doslovno najdublje vrijeđa na osobnoj razini ono što vidi. Ona je prva i ključna osoba koja je klasični, tradicionalni okvir djelovanja na svojoj funkciji s puke zaštite konkurencije proširila na najsuvremenije teme, tako i zaštitu privatnih podataka. I tu su joj se na putu našle velike američke korporacije.
U svibnju 2017. odvalila je 110 milijuna eura kazne Facebooku zato što se zafrkavala u svoje ciljeve osobnim profilima korisnika WhatsAppa nakon što je jedna tvrtka kupila drugu 2014. Bila je pionirka. Ako je netko tada i imao sumnje u njene poteze, ispalo je da je imala i više nego pravo kada se EU uključila u borbu protiv zloporabe privatnih podataka.
Tako se došlo i do skandala s tvrtkom Cambridge Analytica za koju se ispostavilo da je prosijavala, analizirala, kopala, na razne načine da je koristila korisničke podatke na Facebooku tijekom kampanje za predsjedničke izbore 2016. na kojima je pobijedio Donald Trump. Ubrzo će se ispostaviti da se "personaliziranim propagandnim ciljanjem" uspio u Velikoj Britaniji progurati i Brexit.
Došlo se dotle da je Zuckerberg morao osobno u Bruxelles objasniti neke stvari, a tamo su mu pojedini EU političari u facu rekli da je "stvorio digitalno čudovište". Zuckerberg nije bio previše uvjerljiv kada je tvrdio da "2 milijarde korisnika FB-a posjeduje svoje podatke". Vestager je tako postala jedna od prvih osoba kojoj je postalo jasno da je cijena takvih besplatnih usluga dopuštanje velikim kompanijama da vam "usisavaju osobne podatke", što posljedično dovodi do potpunog uništenja slobodnog i ravnopravnog poslovanja.
"Mi smo na kraju industrijske revolucije. Tech-divovi mijenjaju naše kompletno društvo", kaže žena čija je želja da baš to područje bude njeno naslijeđe. Tu se dolazi do problema. Jedna od najsposobnijih, možda i najsposobnija povjerenica EK ima mandat koji se završava ove godine. Za dobiti još jedan mandat neophodna joj je podrška vlade Danske, a nju, kako stvari stoje, vjerojatno neće dobiti jer u Danskoj njena Danska socijalno liberalna stranka, centristička do lijevog centra, više nije u vladi.
Danski Folketinget danas drže Venstre – konzervativni liberali desnog centra, njima srodan Liberalni savez i Konzervativna narodna stranka. Ona stoga nastoji, koliko god može, za svaki slučaj, pozavršavati što više onoga što je pokrenula. Vivienne Walt u njenom je uredu na stolu zapazila skulpturu koja prikazuje visoko uzdignut srednji prst. Riječ je o daru danskih sindikata iz 2012., kada se sukobila s njima u svojstvu ministrice za gospodarstvo.
Skulpturu je zadržala zato da je, kako je objasnila, podsjeća da uvijek postoje ljudi koji se s njom ne slažu. Walt je zanimalo bi li joj i Zuckerberg ili Tim Cook najradije poklonili srednji prst. Smijala se:
"Ne bi oni imali takvu maštu!"
